- 1 -              I Kž 444/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 444/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. D., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. lipnja 2020. broj K-20/2019-22, u sjednici održanoj 4. rujna 2020.

 

 

presudio je:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

              Županijski sud u Bjelovaru, presudom od 15. lipnja 2020. broj K-20/2019-22, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe opt. B. D. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojničke krađe iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

 

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi protivan zaključak od onog suda prvog stupnja, pri čemu se poziva na iskaz svjedoka I. G. koji je, po stavu žalbe, potvrdio da je optuženik upotrijebio nož i prijetio s ciljem da zadrži ukradenu ribu.

 

              Protivno žalbenim navodima svjedok G. nije bio dosljedan u iskazu na raspravi u odnosu na iskaz dan u istrazi, odstupajući upravo u dijelu koji se odnosi na prijetnju optuženika i na trenutak kada je ona izrečena pa stoga osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio da bi ovaj svjedok potvrdio da mu je optuženik prijetio s ciljem da ukradenu ribu zadrži.

 

              Kako je svjedok R. Č., drugi čuvar ribnjaka, koji je bio sa svjedokom G., iskazao da je G. uzeo  vreću s ribama i kada je rekao da će zvati policiju da je tek tada optuženik zaprijetio nožem svjedoku G., osnovano prvostupanjski sud zaključuje da prijetnja optuženika nije bila poduzeta s ciljem da spriječi svjedoka G. da uzme ribu, već je reagirao u trenutku kada je svjedok G. rekao da će zvati šefa i policiju. Navedeno potvrđuje svjedok Č. iskazujući da svjedoka G. nitko nije sprječavao da uzme ribu.

 

              Kako niti ostali svjedoci, koji su bili na licu mjesta, nisu potvrdili da bi prijetnja nožem bila poduzeta s ciljem zadržavanja ukradene ribe, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da bi optuženik ostvario bitna obilježja kaznenog djela koje mu se inkriminira.

 

              Takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom osporen žalbenim navodima državnog odvjetnika koji se poziva na iskaz svjedoka G. iz istrage, međutim, kako svjedok G. nije na raspravi potvrdio navode optužbe, taj iskaz, uz ostale provedene dokaze koji te navode optužbe ne potvrđuju, osnovano nije prihvaćen kao vjerodostojan i nije dovoljan za drugačiji zaključak od onog suda prvog stupnja.

 

              Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. rujna 2020.