- 1 -              I Kž 424/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 424/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu opt. D. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 11. svibnja 2020. godine broj K-27/2019, u sjednici održanoj 4. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. D. Č. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zadru, presudom od 11. svibnja 2020. broj K-27/2019 proglasio je krivim opt. D. Č. zbog kaznenog djela protiv krivotvorenja, krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11., za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11., za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i osam (8) mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. lipnja 2007. do 23. listopada 2017.

 

Na temelju čl. 72. st. 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom koja se odnosi na sve kategorije vozila u trajanju od 5 godina.

 

Na temelju čl. 67.a KZ/11. ova sigurnosna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.

 

Na temelju čl. 72. st. 7. KZ/11. u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom uračunava se vrijeme privremenog oduzimanja prometne dozvole od 15. studenog 2017. do 4. lipnja 2019.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je obvezan podmiriti trošak kaznenog postupka u iznosu od 18.898,00 kuna i paušalni iznos od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude, dok će se o troškovima branitelja po službenoj dužnosti odlučiti posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju T. G., odvjetniku iz Z. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08. navodeći da je pobijanu presudu donio sudac koji se u konkretnom slučaju morao izuzeti jer je ranije, na nižem sudu, sudjelovao u vijeću koje je odlučivalo o mjeri opreza. Pri tome se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1067/2009 i praksu Europskog suda za ljudska prava.

 

U navedenom optuženik nije u pravu jer prema čl. 32. st. 1. toč. 5. ZKP/08., na koju odredbu se žalba poziva, sudac je isključen od obavljanja sudske dužnosti ako je u istom predmetu sudjelovalo u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom, a to ovdje nije slučaj.

 

Naime, predsjednik vijeća koje je donijelo pobijanu presudu odlučivao je ranije na Općinskom sudu, u istom predmetu, kao predsjednik izvanraspravnog vijeća prilikom donošenja rješenja o produljenju mjere opreza privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilima A, B, F i G kategorije pa se dakle, ne radi o odluci koja se pobija žalbom, a ne radi se niti o jednom drugom slučaju iz čl. 32. st. 1. toč. 1.-5. ZKP/08. zbog kojeg bi sudac bio isključen od suđenja u ovom kaznenom predmetu.

 

Nadalje, u ovom slučaju isključena je i primjena čl. 32. st. 2. ZKP/08. koja predviđa mogućnost otklona suca od obavljanja sudačke dužnosti, kada se navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost, što u konkretnom slučaju nije ostvareno, tim prije što se optuženiku nije niti stavljalo na teret da bi prouzročio prometnu nesreću upravljajući vozilom bez vozačke dozvole. Stoga nema nikakvih objektivnih negativnih pokazatelja koji bi mogli predstavljati dostatni osnov za zaključak da bi predsjednik vijeća u ovom kaznenom predmetu bio pristran ili mogao biti pristran. Osim toga, istražni zatvor, a time i mjere opreza, a nakon potvrđivanja optužnice do pravomoćnosti presude može odrediti, produljiti i ukinuti raspravni sud u zasjedanju, što je još jedan argument za zaključak da nisu ostvareni uvjeti za izuzeće predsjednika vijeća u ovom kaznenom predmetu, iz razloga koji se navode u žalbi, a kako je to već odlučeno u tijeku postupka rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zadru od 17. prosinca 2019. broj 29Su-545/19.

 

Navedeno stajalište nije u suprotnosti s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se optuženik poziva niti s odlukama Europskog suda za ljudska prava jer iste odluke pretpostavljaju da se nepristranost suca pretpostavlja do dokazivanja suprotnog, a odlučivanje o mjeri opreza nije činjenica koja bi bila "blisko povezana s pitanjima odlučivanja o glavnoj stvari" pa da bi se moglo tvrditi da je predsjednik vijeća već zauzeo stav o "glavnoj stvari" i da stoga postoji sumnja u njegovu nepristranost. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

 

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. koju povredu optuženik nalazi u neobrazlaganju utvrđivanja njegove ubrojivosti.

 

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je utvrdio, provedenim toksikološkim vještačenjem, da je optuženik, tempore criminis, bio pod utjecajem alkohola uslijed čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, a sa druge strane povećano je samopouzdanje i želja za riskantnom vožnjom, dok s druge strane nije utvrđeno da bi bio pod utjecajem droge kako ga se prvotno teretilo. S obzirom da je obrana prihvatila nalaz i mišljenje Centra za forenzička istraživanja, ispitivanja i vještačenja I. V. učinivši ga nespornim prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog za provođenje psihijatrijskog vještačenja.

 

Sve navedeno je i obrazloženo u pobijanoj presudi pa stoga nije ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. na koju optuženik upire, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

S obzirom da je u dokaznom postupku o odnosu na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu čije ostvarenje se u žalbi ustvari jedino osporava, utvrđeno da je kritične zgode optuženik upravljao osobnim automobilom pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi oko 1,84 g/kg i brzinom od 124 km/h iako je bio svjestan da ne smije upravljati vozilom pod utjecajem alkohola i da je dužan brzinu vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, gustoći prometa i držati potreban razmak između vozila i da ne smije pretjecati ako time ugrožava druge sudionike u prometu, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je uslijed takve vožnje, kada su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, prouzročio prometnu nesreću na način opisan u činjeničnom opisu.

 

Kršenjem prometnih propisa kako je to utvrđeno optuženik je izazvao opasnost za život i tijelo ljudi što je za posljedicu imalo smrt jedne osobe. Svjestan da takvom vožnjom i u stanju u kojem je bio može dovesti u opasnost život i tijelo ljudi i pristajući na to optuženik je postupao s neizravnom namjerom.

 

Ubrojivost optuženika nije bila sporna jer ništa u postupku nije ukazivalo da bi intelektualna odnosno voluntativna sposobnost kod optuženika bila narušena niti je obrana to učinila vjerojatnim pa da bi bilo potrebno provođenje psihijatrijskog vještačenja.

 

Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno što ustvari ne osporava niti sam optuženik u danoj obrani pa stoga nije prihvaćena žalba iz tog žalbenog osnova.

 

Kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen Kazneni zakon u pogledu kvalifikacije djela nije osnovana niti žalba zbog povrede Kaznenog zakona koju optuženik ističe kao tzv. posrednu povredu, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon.

 

Optuženik se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da sve olakotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu nisu cijenjene u dovoljnoj mjeri prilikom odmjeravanja kazne.

 

Ukazuje i na činjenicu da je prometna nesreća utjecala na zdravstveno stanje i život optuženika jer je zadobio teške tjelesne ozljede kralježnice, a trpi i psihičke posljedice, anksioznost, depresivnost, nesanicu i strah za budućnost.

 

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, kako u odnosu na pojedinačne, tako i u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora.

 

Optuženiku je kao olakotno cijenjeno da je izrazio ispriku i žaljenje zbog počinjenog djela, da se u međuvremenu zaposlio, da je nakon događaja pokušao kontaktirati oštećene te da je tijekom postupka priznao počinjenje oba kaznena djela osim što je osporio da je bio pod utjecajem droge, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost te prekršajnu kažnjavanost i to zbog kaznenog djela prijetnje te zbog prekršaja u prometu. Kao otegotno je cijenjeno i ponašanje optuženika nakon počinjenja djela jer je u dva navrata kršio mjere opreza izrečene rješenjem Županijskog suda u Zadru kojim mu je oduzeta vozačka dozvola, na način da je zatečen da upravlja motornim vozilom bez vozačke dozvole.

 

Sve navedeno, a imajući pri tome u vidu težinu svakog od počinjenih kaznenih djela, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a zatim izrekao jedinstvenu kaznu zatvora koju prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja smatrajući da će se takvim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije odnosno utjecati na građane da ne čine ovakva ili slična kaznena djela ukazujući na neprimjerenost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja.

 

Zdravstveno stanje optuženika koje se ističe u žalbi i koje je posljedica prometne nesreće koju je prouzročio nije okolnost koja bi opravdavala blaže kažnjavanje kada se ima u vidu težina i posljedice kaznenog djela pa stoga nije prihvaćena žalba optuženika niti zbog odluke o kazni.

 

Sigurnosna mjera izrečena je u skladu sa zakonom.

 

 

 

 

 

Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. rujna 2020.