Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - III Kr 72/2020-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu os. V. F. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2019. broj K-33/2017-85 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 23. svibnja 2019. broj Kž-131/2019-4, u sjednici održanoj 4. rujna 2020.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. V. F. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude os. R. G. i os. V. F. J. su zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci svaki.
Osuđenik V. F. J. je putem braniteljice I. C. K., odvjetnice iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 468. st. 3. i čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači i da se osuđeniku izrekne uvjetna osuda, odnosno podredno, da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na zahtjev uredno je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Zahtjev nije osnovan.
Neosnovano osuđenik smatra da je u drugostupanjskoj presudi sud u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku i ujedno teško povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 468. st. 2. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 te da je drugostupanjski sud u pravomoćnoj presudi u smislu odredbe čl. 469. toč. 5. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08 prekoračio ovlasti u odluci o kazni koje ima po zakonu, a sve iz razloga jer da je prihvaćanjem žalbenih navoda državnog odvjetnika bez rasprave, u sjednici vijeća utvrdio okolnosti vezane za odluku o kazni, koje nije utvrdio prvostupanjski sud.
Konkretno, tvrdi da je drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika koja je izjavljena zbog odluke o kazni u odnosu na njega, utvrdio da je njegova uloga kao supočinitelja bila značajnija u izvršenju u odnosu na os. R. G. imajući u vidu da je os. V. F. J. oštećeniku zadao prvi udarac.
Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su potpuno promašeni jer je sud prvog stupnja u činjeničnom opisu izreke presude utvrdio okolnost da je os. J. prvi oštećeniku zadao udarac u zatiljak, nakon čega je oštećenika nastavio u glavu udarati i opt. G. uslijed kojih udaraca je oštećenik pao na tlo gdje su ga oba osuđenika nastavila tući pri čemu mu je os. J., dok je oštećenik ležao na podu, nogom zadao udarac u lice ispod lijevog oka od kojih je svih udaraca oštećenik zadobio ozljede koje u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.
Prema tome, ova okolnost, da je os. J. oštećeniku prvi zadao udarac u zatiljak, a koja je svakako značajna kod odlučivanja o odluci o kazni u odnosu na ovog osuđenika, je već bila utvrđena od strane prvostupanjskog suda nakon provedene rasprave u kontradiktornom postupku, tako da nema govora o tome da je drugostupanjski sud počinio citirane postupovne povrede, odnosno da je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinakom prvostupanjske presude u odluci o kazni na način da je os. J. umjesto kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, čije je izvršenje primjenom uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 bilo odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od dvije godine, izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, prekoračio ovlast koje ima po zakonu.
Dakle, sud drugog stupnja je na temelju zakonskih ovlasti, na temelju okolnosti koje je utvrdio sud prvog stupnja os. J. izrekao kaznu u zakonom propisanom okviru (od 6 mjeseci do 5 godina), za koju je kaznu ocijenio da je primjerena i pri tom ni na koji način nije prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.
Zahtjev osuđenika se svodi, u suštini, na odluku o kazni, a što se vidi iz daljnjeg dijela obrazloženja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u kojem navodi da nije osnovano da su on i os. G. osuđeni na iste zatvorske kazne, iako on, za razliku od os. G., nije niti prekršajno niti kazneno osuđivan, da je u vrijeme događaja bio mlađe životne dobi, da je zaposlen, tako da njihov stupanj krivnje nije isti i da stoga nije adekvatno primijenjen institut svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
Međutim, kako naprijed navedeni prigovori osuđenika nisu osnovani i kako se ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08 ne može podnositi zbog odluke o kazni (ako se ne radi o prekoračenju ovlasti suda), to je na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 4. rujna 2020.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.