Pristupanje sadržaju
- 1 - Kž-rz 21/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96. - dalje: OKZ RH) i drugih, odlučujući o žalbama optuženika J. G., M. R., P. A., V. D. i I. P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 13. ožujka 2019. broj Kov-Rz-6/16, u sjednici održanoj 4. rujna 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog J. G., optuženog M. R., optuženog P. A., optuženog V. D. i optuženog I. P.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kov-Rz-6/16 od 13. ožujka 2019., pod točkom I. izreke, na temelju članka 354. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-I.), potvrđena je optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod brojem K-DO-37/15 od 14. listopada 2016. protiv okrivljenog B. Đ., okrivljenog J. G., okrivljenog M. R., okrivljenog D. H. i okrivljenog P. A. zbog kaznenih djela iz članka 120. stavka 1. OKZ RH te protiv okrivljenog V. D., okrivljenog I. P. i okrivljenog S. V. zbog kaznenih djela iz članka 120. stavka 1. u svezi s člankom 28. stavkom 2. OKZ RH.
Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 402. stavkom 3. ZKP/08.-I. određeno je da će se optuženom J. G., optuženom M. R., optuženom D. H. i optuženom P. A., zbog kaznenih djela iz članka 120. stavka 1. OKZ RH, te optuženom V. D., optuženom I. P. i optuženom S. V., zbog kaznenih djela iz članka 120. stavka 1. u svezi članka 28. stavka 2. OKZ RH suditi u odsutnosti.
Protiv tog rješenja, a u odnosu na točku II. izreke, žalbe su podnijeli optuženici J. G., M. R., P. A., V. D. i I. P.
Za optuženog J. G. žalbu je podnijela braniteljica Z. B., odvjetnica, smatrajući pobijano rješenje u tom dijelu neosnovanim, s prijedlogom da se „ukine rješenje o suđenju u odsutnosti“, za optuženog M. R. žalbu je podnio branitelj B. B., odvjetnik, smatrajući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za suđenje u odsutnosti, s prijedlogom da se u tom dijelu pobijano rješenje ukine u odnosu na ovog žalitelja, za optuženog P. A. žalbu je podnijela braniteljica A. Š., odvjetnica, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog "povrede načela kontradiktornosti, legaliteta, usmenosti, neposrednosti i javnosti", s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje u tom dijelu ukine i vrati na ponovno raspravljanje, za optuženog V. D. žalbu je podnio branitelj B. M., odvjetnik, s prijedlogom da se u odnosu na ovog optuženika predmet ustupi na suđenje R. S., u kojoj isti ima prebivalište, a za optuženog I. P. žalbu je podnio branitelj D. D., odvjetnik, smatrajući također da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se ovom optuženiku sudi u odsutnosti, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za suđenje u odsutnosti optuženom I. P.
Sukladno odredbi članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 20/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-II.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalbe nisu osnovane.
Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi P. A., putem svoje braniteljice, ne precizira o kojoj postupovnoj povredi iz članka 468. ZKP/08.-I. bi se u konkretnom slučaju radilo, ističe kako pobijano rješenje sadrži uputu o pravnom lijeku, međutim smatra da istome nedostaje argumentirano obrazloženje razloga zbog kojih je u odnosu na ovog optuženika određeno suđenje u odsutnosti pa se zbog navedenog nedostatka isto treba ukinuti.
Međutim, nasuprot ovakvim tvrdnjama ovog žalitelja, po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju u odnosu na ove činjenice dao jasne, određene i dostatne razloge zbog kojih je, između ostalih optuženika, i ovom optuženiku određeno suđenje u odsutnosti (stranica 6., zadnji odlomak odozdo i stranica 7., prvi odlomak odozgo obrazloženja), međutim, sasvim je druga stvar što se ovaj žalitelj s takvim utvrđenjima i zaključcima suda prvog stupnja ne slaže. Stoga se u konkretnoj situaciji ne radi o žalbenoj osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kako to ističe ovaj žalitelj, već se radi o prigovorima koji se tiču pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više govora u nastavku ovog obrazloženja, kada će se razmatrati i drugi žalbeni prigovori izneseni u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu u pravu branitelji optuženika J. G., M. R., P. A., V. D. i I. P. kada ističu da u odnosu na njihove branjenike nisu ispunjeni kumulativni uvjeti koje zakon propisuje da bi se odredilo suđenje u odsutnosti.
Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od značaja za odlučivanje kod suđenja u odsutnosti te je s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08.-I., a da bi se ovim optuženicima moglo suditi u odsutnosti, što je potom valjano te na dostatan način i obrazložio u pobijanom rješenju.
Tako je, prije svega, pravilno utvrdio da se svi ovi optuženici već dulje vrijeme nalaze u bijegu te da nisu dostupni državnim i pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Upravo te okolnosti, uz činjenicu da im je još tijekom istrage bio određen istražni zatvor iz razloga propisanih člankom 123. stavkom 1. točkom 1. i 4. ZKP/08.-I. (20. kolovoza 2015.), te da su nakon toga raspisane tuzemne i međunarodne tjeralice (2. rujna 2015.), koje do dana donošenja pobijanog rješenja nisu dale rezultata, nedvojbeno ukazuju na to da su ovi optuženici nedostižni tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske te da izbjegavaju sudjelovanje u ovom kaznenom postupku.
Jednako tako, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio kako su ispunjene i preostale pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08.-I., da se protiv ovih optuženika može odrediti suđenje u odsutnosti. Naime, činjenica da se optuženicima potvrđenom optužnicom stavlja na teret da su u razdoblju od kolovoza 1991. pa do 4. kolovoza 1995. na širem području Š., K., S., V. i D. počinili kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH, doista, i po ocjeni suda drugog stupnja, opravdava donošenje pobijane odluke. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da postoje osobito važni razlozi da se ovim optuženicima sudi u odsutnosti, a to je prije svega opravdani interes brzog i učinkovitog procesuiranja počinitelja kaznenih djela, osobito kaznenih djela ratnog zločina, zbog čega je interes Republike Hrvatske, ali isto tako i njezinih građana, posebice oštećenika i njihovih nasljednika, da se utvrdi tko su počinitelji navedenih kaznenih djela te da isti za to budu i primjereno kažnjeni.
Također nije u pravu branitelj optuženog I. P. kada tvrdi da je pobijano rješenje u odnosu na njegovog branjenika preuranjeno, a samim time i neosnovano, s obzirom da u spisu predmeta nema podataka o njegovom prebivalištu, pa ga je stoga potrebno i nadalje tražiti kako bi mu se uredno izvršila dostava poziva za suđenje.
Naime, iz izvršenog uvida u spis predmeta utvrđeno je da za optuženog I. P. u spisu postoje podaci o njegovom sadašnjem državljanstvu (državljanin B. i H.), ali ne postoje podaci o njegovoj sadašnjoj adresi prebivališta, zbog čega je protiv njega već tijekom istrage bio određen istražni zatvor, između ostalog i zbog zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-I., te su potom raspisane tuzemna i međunarodna tjeralica koje do dana donošenja pobijanog rješenja nisu rezultirale njegovim pronalaskom i uhićenjem. Stoga je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, nakon što je utvrdio da postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, uz činjenicu da isti u ovom trenutku nije dostižan državnim tijelima Republike Hrvatske, pravilno zaključio da su ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08.-I. za suđenje u odsutnosti. Slijedom navedenog pobijano rješenje u odnosu na ovog optuženika je osnovano i protivno tvrdnjama ovog žalitelja nije preuranjeno.
Također treba reći da u ovom konkretnom slučaju nije moguće niti suđenje u stranoj državi, odnosno Republici Srbiji, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja, pa stoga nisu osnovani žalbeni prigovori branitelja optuženika V. D. i M. R. kada ističu da su, u odnosu na njih, ostvarene zakonske pretpostavke da se ovaj kazneni predmet ustupi državi u kojoj oni u ovom trenutku imaju prebivalište.
Naime, iz podataka u spisu predmeta doista proizlazi da ovi optuženici imaju državljanstvo Republike Srbije, gdje žive i borave. Pri tome, međutim, uz navedenu činjenicu također treba imati u vidu i odredbe Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida od 13. listopada 2006., sklopljenog između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, gdje je propisano da u predmetima ratnih zločina nije moguća ekstradicija vlastitih državljana, ali isto tako nije moguć niti ustup kaznenog progona. Osim toga i odredbom članka 67. stavka 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.) propisano je da do ustupa kaznenog progona može doći samo na prijedlog državnog odvjetnika, a takvog prijedloga u ovom konkretnom kaznenom predmetu nema, budući da je nadležni državni odvjetnik predložio da se ovim optuženicima, kao i preostalim optuženicima koji su u ovom trenutku nedostupni, sudi u odsutnosti, a ne da se predmet ustupi stranoj državi. Stoga je i u tom dijelu pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne samo da nije moguće izručenje, već nije moguć niti ustup kaznenog progona Republici Srbiji.
I na koncu potrebno je napomenuti da iako se braniteljica optuženog P. A. žali i zbog činjenice da uslijed suđenja u odsutnosti ovaj optuženik neće biti u mogućnosti tijekom kaznenog postupka ostvariti „načela kontradiktornosti, legaliteta, usmenosti, neposrednosti i javnosti“, a branitelj optuženog I. P. smatra da će uslijed suđenja u odsutnosti njegovom branitelju biti povrijeđeno pravo na pravični postupak, kako su i u tom dijelu i iz navedenih razloga žalbe ovih žalitelja također neosnovane.
Naime, iako je za kazneni postupak suđenje u nazočnosti optuženika uvijek pravilo, a suđenje u njegovoj odsutnosti iznimka i isto se može provesti jedino pod uvjetima propisanim zakonom, ovi žalitelji zanemaruju činjenicu da je pravo optuženika da mu se sudi u njegovoj nazočnosti moguće ostvariti isključivo i jedino u situaciji kada je isti dostupan sudu, a što u ovom konkretnom kaznenom predmetu nije slučaj i to iz razloga koji su naprijed navedeni i obrazloženi pa stoga, nasuprot ovakvim prigovorima ovih žalitelja, donošenjem odluke o suđenju u odsutnosti sud prvog stupnja nije povrijedio načela koja se trebaju primjenjivati tijekom provođenja kaznenog postupka, odnosno nije došlo do povrede prava na pravični postupak, a kako to neosnovano ističu ovi žalitelji.
Slijedom svega naprijed navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su u konkretnoj situaciji u cijelosti ispunjene sve zakonske pretpostavke da se optuženicima J. G., M. R., P. A., V. D. i I. P. sudi u odsutnosti, a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
Stoga, budući da žalbenim navodima branitelja optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08.-II., nije utvrđeno da bi bila ostvarena kakva povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.-II. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Vesna Vrbetić, v. r.