1                          Poslovni broj: 10 P Ob-74/20-6.

 

 

              

      Republika Hrvatska

  Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18   

Poslovni broj: 10 P Ob-74/20-6.

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Sanji Marii Gašparović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlljt. L. H., OIB… i 2. tužitelja mlljt. A. H., OIB .., koje zastupa majka i zakonska zastupnica J. Ž., OIB .., svi iz N., V. .,  zastupana po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Č. protiv I tužene L. H. iz Z., R. c.., a s boravištem na adresi: L., D. V. ., OIB .. koju zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u Z., radi određivanja uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 24. srpnja 2020. u nazočnosti zakonske zastupnice tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika tužene, objavljene presude dana 04. rujna 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I.              Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev 1. tužiteljice mlljt. L. H., OIB … i 2. tužitelja mlljt. A. H., OIB … te se nalaže tuženoj L. H. iz Z., R. c.., a s boravištem na adresi: L., D. V. . OIB .. da plaća za uzdržavanje 1. tužiteljice mlljt. L. H., OIB .. iznos od 300,00 kuna mjesečno te za 2. tužitelja mlljt. A. H., OIB .. iznos od 300,00 kuna mjesečno od 05. svibnja 2017. godine pa nadalje, s time da je dužne dospjele iznose dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na bankovni račun majke i zakonske zastupnice maloljetnih tužitelja J. Ž., OIB .., otvoren kod P. banke Z. d.d., broj: IBAN: ..

 

II.              U preostalom dijelu s iznosom od 200,00 kuna mjesečno u odnosu na 1. tužiteljicu mlljt. L. H., OIB ..i 200,00 kuna mjesečno u odnosu na 2. tužitelja mlljt. A. H., OIB.. tužbeni zahtjev se odbija.

 

III.              Svaka stranka je dužna snositi svoje troškove parničnog postupka.

 

Obrazloženje:

 

Dana 05. svibnja 2017. zaprimljena je tužba maloljetnih tužitelja protiv 1. tuženog M. H. i 2. tužene L. H. iz koje proizlazi da je temeljem sudske odluke ovog suda broj: P Ob-123/15 od 08. travnja 2016. D. H., sin tuženika dužan za uzdržavanje 1. tužiteljice maloljetne L. H. doprinositi iznos od 900,00 kuna mjesečno i za uzdržavanje 2. tužitelja maloljetnog A. H. također iznos od 900,00 kuna mjesečno, počam od 01. siječnja 2016. do svakog 20-og u mjesecu za tekući mjesec. Međutim,obveznik uzdržavanja, sin tuženih, od dana prestanka izvanbračne zajednice nije plaćao nikakvo uzdržavanje niti ima pokazuje namjeru uzdržavati maloljetne tužitelje. Navedenu ovršnu ispravu maloljetni tužitelji podnijeli su na naplatu na FINA-u 02. rujna 2016. te se isti sa svojim potraživanjem nalaze prvi u redoslijedu naplate u Očevidniku redoslijeda naplate, no od dana podnošenja predmetnih zahtjeva za izravnu naplatu, na račun majke i zakonske zastupnice nisu uplaćena nikakva novčana sredstva. Nadalje, zbog neplaćanja uzdržavanja, majka i zakonska zastupnica maloljetnih tužitelja podnijela je kaznenu prijavu protiv D. H. radi kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i 1. KZ/11 – povreda dužnosti uzdržavanja. Rješenjem C. za socijalnu skrb Č. od 17. siječnja 2017. majci i zakonskoj zastupnici maloljetnih tužitelja odobrena su novčana sredstva za privremeno uzdržavanje 1. tužiteljice maloljetne L. u iznosu od 571,10 kuna mjesečno, a za 2. tužitelja maloljetnog A. u iznosu od 485,43 kuna mjesečno i to najdulje u trajanju do tri godine, odnosno do 04. prosinca 2019., odnosno dok obveznik uzdržavanja D. H. ne počne izvršavati svoju obvezu uzdržavanja djece. S obzirom da obveznik uzdržavanja, sin tuženih, ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, majka i zakonska zastupnica tužitelja smatra da bi tuženi trebali plaćati za uzdržavanje za djecu svog sina D. H.. Nadalje, tužitelji navode da su tuženi u mirovini te primaju solidne mirovine za današnje uvjete, posjeduju najmanje dvije nekretnine na području grada Z. na adresi R. c…, gdje su ranije imali ugostiteljski obrt te na adresi njihovog prebivališta u Z., R. c... Također, majka tužitelja ima saznanja da su tuženi vlasnici nekoliko nekretnina na području D. V., međutim, obzirom na protek vremena od prestanka izvanbračne zajednice sa sinom tuženih, nije joj poznato da li su iste tuženi otuđili ili ih i dalje imaju u vlasništvu. Stoga maloljetni tužitelji od tuženih potražuju iznos od 1.000,00 kuna mjesečno za svakog pojedinačno.

 

              Iz podnesenog odgovora na tužbu proizlazi da tuženi osporavaju u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženi navode da tužitelji nemaju pravo od tuženih kao bake i djeda potraživati iznos koji prelazi obvezu utvrđenu sudskom nagodbom sklopljenom između tužitelja i njegova oca, odnosno tuženi ne mogu odgovarati za obveze svog sina u obimu većem od pravomoćno utvrđene obveze svog sina. Također, tuženi ističu da potvrde FINE o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje same po sebi ne dokazuju niti mogu dokazati da obveznik uzdržavanja D. H. ne ispunjava svoje obveze iz sudske nagodbe. Naime, navedena potvrda dokazuje samo da isti nema novčanih sredstava na bankovnom računu, što ne znači da svoje obveze uzdržavanja ne ispunjava na neki drugi način kao npr. isplatom na ruke. Nadalje, tuženi navode da majka tužitelja od C. za socijalnu skrb Č. na ime privremenog uzdržavanja za 1. tužiteljicu prima mjesečno iznos od 571,10 kuna, a za 2. tužitelja iznos od 485,43 kuna mjesečno. Takvo privremeno uzdržavanje trajat će najranije do 4. mjeseca 2019. Tuženi naglašavaju da tužitelji nemaju pravo istu tražbinu naplatiti dva puta odnosno nemaju pravo tražbinu po osnovu uzdržavanja naplatiti prvo od C. za socijalnu skrb, a potom i od tuženika. Isto tako, tuženi se protive navodima tužitelja o imovnom stanju tuženika navodeći da 1. tuženik M. H. prima mirovinu od 3.282,85 kuna, a u vezi nekretnine na adresi R. c.. tuženik ističe da se radi o nekretnini koju je dao na korištenje upravo majci tužitelja i svom sinu D. H. koji su u navedenoj nekretnini besplatno boravili od 2009. do kraja 2015. godine, te su je u potpunosti upropastili i devastirali. Dugovanja i ovrhe po osnovi režija u visini nekoliko desetaka tisuća kuna tuženi će iako stari i bolesni podmirivati do kraja života. Također, sin tuženih D. H. u više navrata je fizički i psihički zlostavljao 1. tuženog, te mu je osim kazne zatvora u trajanju od 8 mjeseci izrečena i mjera zabrane približavanja 1. tuženom na manje od 100 metara.  Tuženi navode da je 1. tuženik izrazito narušena zdravlja, da njegova mirovina nije dovoljna niti za svakodnevni život dostojan čovjeka, da zbog bolesti  ima visoke troškove liječenja u vidu medicinskih lijekova, preparata, potrepština i pomagala, a 2. tužena ne prima nikakvu mirovinu, živi isključivo od suprugove mirovine i vlasnica je automobila Mercedes C klase starog 16 godina koji na tržištu više nema gotovo nikakvu vrijednost. II tužena posjeduje derutnu kuću u D. V., u kojoj živi s 1. tuženim, te je stara i vrlo bolesna osoba koja boluje od jakog kroničnog gastritisa. Slijedom navedenog tuženi predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

              U podnesku od 29. kolovoza 2017. tužitelji navode da sin tuženih do dana pisanja tog podneska nije dobrovoljno uplatio nikakav iznos za njihovo uzdržavanje, niti je Financijska agencija sustegla nikakav novčani iznos sa računa sina tuženih, niti je majka tuženih od istog primila kakav novčani iznos na ruke. Tužitelji navode da je točno da ista od C. za socijalnu skrb Č. prima za tužitelje privremeno uzdržavanje, međutim, radi se o naknadama koje se isplaćuju isključivo u razdoblju od tri godine od stjecanja tih prava, nakon čega isplata istih nakon navedenog razdoblja prestaje te je maloljetnim tužiteljima onemogućeno ostvarivanje prava na bilo kakvu pomoć i naknadu od strane C. za socijalnu skrb. Nadalje, tužitelji navode da su tuženi suvlasnici svaki u jednoj polovini dijela nekretnine u V., te je iz priloženog izvatka iz katastarskog plana razvidno da su tuženi vlasnici nekretnine površine čak 12.615 m2, a koja nekretnina u naravi predstavlja imanje od više gospodarskih zgrada, zgrada mješovite uporabe u kojoj se prije nalazio ugostiteljski objekt i prostrane obradive površine.

 

              Na ročištu 6. ožujka 2019. tužitelji su ostali kod tužbe i  tužbenog zahtjeva, a tuženi se protivili tužbi i tužbenom  zahtjevu u cijelosti.  Tijekom postupka 1. tuženi je preminuo, te je rješenjem ovog suda br. POb-191/17-30 od 17. srpnja 2019. prekinut ovaj parnični postupak zbog smrti 1. tuženog M. H., a rješenjem br.  P Ob-191/17-41 od 25. svibnja 2020. na preuzimanje postupka pozvana je nasljednica 1. tuženog i to 2. tužena L. H., te je predmetni postupak nastavljen. Na ročištu održanom 24. srpnja 2020.  tužitelji su naveli da ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na L. H. kao jedinu tuženu, te potražuju na ime uzdržavanja smanjeni iznos od ukupno 1.000,00 mjesečno, odnosno 500,00 kuna za uzdržavanje 1. tužiteljice i 500,00 kuna za uzdržavanje 2. tužitelja i to od dana podnošenja tužbe pa nadalje, a tužena je ostala kod odgovora na tužbu te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

 

              U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudni predmet br. Kzd-6/18, zapisnik ovog suda br. P Ob-123/15 od 8.4.2016. na listu br. 6-8 sa sudskom nagodbom, zapisnik sačinjen kod CSS Čakovec 6.12.2013. na listu br. 13, rješenje o odobravanju novčanih sredstava za privremeno uzdržavanje od 17.1.2017. na listu br. 15-18, rješenje o porodiljnoj naknadi od 10.3.2016. na listu br. 19, podatke o mirovinskim primanjima na listu br. 29, rješenje o ovrsi br. Ovr-336/14 na listu br. 30-35, podatke o troškovima elek. energije na listu br. 36-37, ovršna rješenja i troškove režija za tužene na listu br. 38-47, rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje od 18.7.2014. na listu br. 48-49, podatke o troškovima režija za tužene na listu br. 50-62, ovršne prijedloge i rješenja s režijskim troškovima za tužene i uplatnice koje se odnose na režijske troškove za tužene na listu br. 63-79, presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-313/16 od 10.3.2016. na listu br. 80-82, rješenje o mjeri opreza od 10.9.2016. na listu br. 83-84, medicinsku dokumentaciju za tužene na listu br. 85-125, preslik prometne dozvole za osobni automobil na listu br. 127, medicinsku dokumentaciju za L. H. na listu br. 128-130, preslici uplatnica na listu br. 132, z.k. izvadak na listu br. 133, računa na listu br. 135-138, podatke dostavljene kod Porezne uprave na listu br. 144-146, liječničku dokumentaciju na listu br. 154-163, dokaze o izvršenim uplatama na listu br. 164, podatke od Porezne uprave na listu br. 169-170, podatke od HZMO na listu br. 171, izvješće o obiteljskim i materijalnim prilikama tužitelja od 11.3.2019. na listu br. 173-175, podatke Porezne uprave na listu br. 177-179, podatke o materijalnim i obiteljskim prilikama tuženika od 2.5.2019. na listu br. 182-184, obavijest o mirovinskim primanjima na listu br. 185, ugovor o zakupu poslovnog prostora od 17.9.2018. na listu br. 186-188, medicinsku dokumentaciju na listu br. 189-192, smrtni list za M. H. na listu br. 200, rješenje o nasljeđivanju br. O-8/20 od 30.1.2020. na listu br. 202 i 219-220, preslike dokaza o izvršenim uplatama predane na današnjem ročištu, potvrde o visini dohotka i primitaka na listu br. 228-247, presudu zbog ogluhe br. P Ob-83/19 od 20.1.2020., fotografije nekretnine tužene objavljene u oglasima 2012., Rješenje Međimurske županije o primjerenom programu odgoja i obrazovanja 2. tužitelja od 16. srpnja 2020., saslušana je zakonska zastupnica tužitelja J. Ž. te je pročitan iskaz tužene L. H. od 16. lipnja 2020.

 

Iz Izvješća o obiteljskim i materijalnim prilikama C. za socijalnu skrb Č. od 20. ožujka 2019. za majku maloljetnih tužitelja proizlazi da ista potječe iz  obitelji srednjeg socioekonomskog statusa. Rođena je kao najstarije dijete u braku roditelja u kojem je ukupno rođeno troje djece. Otac B. je umirovljenik, po zanimanju autoprijevoznik, ranije je povremeno konzumirao alkohol, no otkako je ostao bez stalnog posla i uslijed zdravstvenih problema u obitelji, alkohol počinje konzumirati u većim količinama, tada je i bio agresivan prema supruzi, radi čega je 2015. osuđen u prekršajnom postupku na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana. Nakon toga više ne konzumira alkohol. Majka Z. B. je po zanimanju obućar, a prije osam godina je imala teški moždani udar, nakon kojeg se dugo oporavljala. Otežano se kreće i ovisna je o tuđoj pomoći. Majka maloljetnih tužitelja je njihovog oca, D. H., upoznala u Zagrebu, koji je u to vrijeme bio razveden i otac dviju maloljetnih kćeri. Zajednički život su započeli 2005., najprije u podstanarskom stanu. Kćeri D. H. iz prvog braka, najprije su povjerene majci, no nakon nekog vremena su optužile majku za zanemarivanje te su povjerene ocu i nastavile živjeti s njim i majkom maloljetnih tužitelja. Nakon nekog vremena, preselili su iz podstanarskog stana u mjesto V.. U to vrijeme rođena je 1. tužitelja mlljt. L.. Otac maloljetnih tužitelja nije bio zainteresiran za rad u obiteljskom restoranu te je želio pronaći vlastiti posao i imati svoj izvor prihoda, stoga se obitelj preselila u kuću u Z., koja je u vlasništvu djeda maloljetnih tužitelja, M.. Nakon nekog vremena rođen je 2. tužitelj mlljt. A.. Majka tužitelja J. je bila nezaposlena i brinula o djeci, a otac D. je preuzeo posao od oca i na taj način uzdržavao obitelj. Od 2010. otac tužitelja zbog sudskih sporova s bivšom suprugom počinje sve više konzumirati alkohol, a kasnije se odaje i kocki. Pod utjecajem alkohola je bio verbalno i fizički agresivan prema članovima obitelji, s vremenom je ostajao sve agresivniji i nasilničko ponašanje je bilo direktno usmjereno prema majci tužitelja J.. U studenom 2014. J. je konačno odlučila prekinuti izvanbračnu zajednicu s ocem maloljetnih tužitelja te je doselila svojim roditeljima u N.. Sudskom nagodbom sklopljenom pred ovim sudom pod brojem: P Ob-123/15-24 od 08. travnja 2016. određeno je da će otac maloljetnih tužitelja doprinositi za njihovo uzdržavanje u iznosu od 900,00 kuna mjesečno za svako dijete. Otac maloljetnih tužitelja nije platio nijedan iznos uzdržavanja za djecu, radi čega je majka pokrenula ovrhu, a kasnije i podnijela tužbu. C. za socijalnu skrb Č. je djeci priznao pravo na privremeno uzdržavanje za oboje djece, počevši od 05. prosinca 2016., u trajanju od 3 godine.

 

1. tužiteljica je rođena kao zdravo dijete, sada je učenica četvrtog razreda, prolazi s vrlo dobrim uspjehom i nema poteškoće u ponašanju. 2. tužitelj je rođen nakon uredne trudnoće, od rujna 2018. je uključen u logopedski tretman u vrtiću, tijekom kojeg su uočene poteškoće govora, kratke pažnje te je postavljena dijagnoza Nespecifični poremećaj razvoja govora i govornog jezika.

             

Majka tužitelja je nakon nekog vremena sklopila izvanbračnu zajednicu, a potom i brak sa S. Ž. s kojim ima sina A. (rođ. 01. veljače 2016.) i očekuju drugo dijete te obitelj živi u kući u N., u podstanarstvu, s mjesečnim najmom od 1.500,00 kuna, plus režijski troškovi.

 

Iz Podataka o materijalnim i obiteljskim prilikama C. za socijalnu skrb S. od 13. svibnja 2019. za tuženu proizlazi da je rođena 30. ožujka 1950. u M. B., u mnogobrojnoj obitelji. Odrastala je uz roditelje koji su se bavili poljoprivredom i braću i sestre. Obitelj je 1956. iz M. B. doselila u S., gdje je L. završila osnovnu i srednju školu. Stekla je zvanje frizer. Tužena je stekla 2-3 godine radnog staža kao vlasnica obrta, nije zasnivala radni odnos, ima zdravstvenih poteškoća sa kičmom, pokretna je. Vlasnica je kuće u D. V.. Radi se o zidanoj katnici, koja se sastoji od 75 četvornih metara poslovnog prostora u prizemlju i 100 četvornih metara na katu koji im služi kao stambeni prostor. Sastoji se od hodnika, tri sobe, kuhinje i sanitarnog čvora, a u kući je priključena kompletna infrastruktura. Poslovni prostor je bio iznajmljen do siječnja 2018., no od toga im je ostao dug, obzirom najmoprimci nisu plaćali najam i napravili dug za struju od 10.000,00 kuna. Tužena je vlasnica osobnog automobila marke MERCEDES, godine proizvodnje 2005., koji je registriran i u voznom stanju. Tužena i pokojni suprug M. zajednički život započeli su 1968. Roditelji su jednog djeteta, D. H.. D. H. nikada nije zasnivao radni odnos i nema stečenog radnog staža. Prvu izvanbračnu zajednicu zasnovao je s M. s kojom je dobio dvoje djece, M. H., u dobi 22 godine i B. H., u dobi od 20 godina. Nakon prekida izvanbračne zajednice s M., D. je ubrzo zasnovao izvanbračnu zajednicu s J.. D. je s J. i dvoje djece iz prve zajednice doselio kod roditelja u D. V. i živjeli su svi u zajedničkom kućanstvu. U toj izvanbračnoj zajednici rođeno je dvoje djece, L. i A.. Z. J. i D. je prekinuta tijekom 2016. Zbog određenih dugova, odnosi L. i pokojnog supruga sa sinom D. su narušeni te je D. višestruki počinitelj obiteljskog nasilja prema partnericama i svom ocu te mu je radi zadnjeg nasilničkog ponašanja u ožujku 2018. izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja ocu M. na 100 m i godina dana zatvora uvjetno na dvije godine. Tužena je istaknula dobar odnos s majkom maloljetnih tužitelja te blizak i emocionalni odnos i brigu za tužitelje te spremnost da financijski pomaže djeci, na način da povremeno u skladu s njezinim mogućnostima daje novac njihovoj majci.

 

Iz iskaza majke i zakonske zastupnice maloljetnih tužitelja, J. Ž., proizlazi da ista ostvaruje porodiljnu naknadu za nezaposlene u iznosu od 2.350,00 kuna mjesečno te dječji doplatak u iznosu od 2.000,00 kuna za četvero djece. Nema u vlasništvu nikakvih pokretnina ni nekretnina i s obitelji živi u iznajmljenoj kući. O potrebama maloljetnih tužitelja, izjavila je kako će za školsku opremu izdvojiti oko 1.500,00 kuna, također, mjesečno izdvaja iznos od 300,00 do 400,00 kuna za odjeću, jer im kupuje sezonski te su djeca u fazi rasta. Tužitelji ne idu na izvannastavne aktivnosti koje se plaćaju, jer im isto ne može priuštiti. 1. tužiteljica godišnje ide na oko tri školska izleta, a svaki izlet iznosi oko 250,00 kuna, a godišnje odlaze i na dječje rođendane, za koje plaća 50,00 kuna za svaki rođendan. 2. tužitelj je od podnošenja tužbe do lipnja 2020. pohađao vrtić, za koji je mjesečno odvajala 600,00 kuna.

 

Iz iskaza tužene proizlazi da su u vrijeme podnošenja tužbe ona i suprug M., koji je preminuo 09. lipnja 2019. živjeli od njegove mirovne koja je iznosila 3.500,00 kuna. Od vrjednije imovine imali su kuću u kojoj su zajedno živjeli, a koja je njezino vlasništvo, a nakon suprugove smrti, naslijedila je kuću u R. koja ustvari nije kuća nego dvije šupe i u njima se ne može živjeti niti se mogu iznajmljivati. Režijski troškovi joj iznose oko 1.000,00 kuna, a živi od mirovine koju je dobila nakon smrti supruga u iznosu od 2.500,00 kuna. Rado bi doprinosila za uzdržavanje maloljetnih unuka, ali to nije u mogućnosti. Osim maloljetnih tužitelja, ima još dvije punoljetne unuke. U vlasništvu ima i vozilo marke Mercedes, ali koje je također u lošem stanju.

 

Analiza svih sudu prezentiranih dokaza upućuje na djelomičnu osnovanost tužbenog zahtjeva na način kako je to specificirano u izreci ove presude.

 

              Naime, sukladno odredbi čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona ( Narodne novine 103/15, 98/19, u daljnjem tekstu: Obiteljski zakon), ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

 

Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da otac maloljetnih tužitelja, a sin ovdje tuženih, ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja maloljetnih tužitelja, sukladno sudskoj nagodbi sklopljenoj u predmetu pred ovim sudom broj: P Ob-123/15. Naime, predmetno proizlazi iz spisa predmeta broj: Kzd-6/18 iz kojeg je vidljivo da je protiv predmetnog podignuta optužnica zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, na štetu ovdje maloljetnih tužitelja. Također, iz zahtjeva za izravnu naplatu i potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava Financijske agencije, proizlazi da su tužitelji pokušali naplatiti svoje potraživanje s osnove dužnih obroka za uzdržavanje prisilnim putem tj. izravnom naplatom putem Financijske agencije, međutim, bezuspješno obzirom na računima D. H. nije bilo novčanih sredstava. Isto tako, na okolnost da obveznik uzdržavanja, sin tuženih, ne ispunjava svoju obvezu plaćanja uzdržavanja za ovdje tužitelje, ukazuje i Rješenje C. za socijalnu skrb Č. od 21. svibnja 2013. temeljem kojeg su odobrena novčana sredstva za privremeno uzdržavanje maloljetnih tužitelja.

 

Valja napomenuti kako je tijekom postupka u predmetu broj: P Ob-83/19 dana 20. siječnja 2020. donijeta presuda zbog ogluhe temeljem koje je D. H. dužan plaćati uzdržavanje za 1. tužiteljicu mlljt. L. u iznosu od 1.248,00 kuna te za 2. tužitelja mlljt. A. u iznosu od 1.248,00 kuna.

 

              Dakle, s obzirom da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da otac maloljetnih tužitelja na ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, temeljem čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona maloljetne tužitelje dužni su uzdržavati baka i djed po ocu, dakle, ovdje tužena, obzirom je djed pokojni.

 

              Prilikom donošenja odluke o samoj visini uzdržavanja, sud je sukladno odredbama čl. 307. Obiteljskog zakona u obzir uzeo stvarne potrebe maloljetnih tužitelja, kao i mogućnosti tužene, odnosno njezino imovinsko stanje,sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

 

1.tužiteljica maloljetna L. je sada u dobi od 12 godina, a 2. tužitelj maloljetni A. je u dobi od 7 godina. Oboje tužitelja pohađa školu, dakle, osim osnovnih mjesečnih troškova prehrane, odjeće i obuće, mjesečno je potrebno izdvajati i za troškove školske opreme, prehrane u školi, školskih izleta, kao i troškove dječjih rođendana, a koji su također važan dio socijalizacije i odrastanja. Stoga, uzimajući navedeno u obzir, kao i odredbe Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koju donosi Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (Narodne novine 39/20) sud procjenjuje da prosječne mjesečno potrebe tužitelja iznose oko 1.200,00 kuna za svakog tužitelja.

 

Procjenjujući imovinsko stanje tužene, sud je utvrdio da je predmetno takvo da je tužena u stanju ispunjavati mjesečnu obvezu uzdržavanja maloljetnih tužitelja u utvrđenom iznosu. Naime, iz iskaza tužene proizlazi da mjesečno prima obiteljsku mirovinu u iznosu od 2.500,00 kuna, od čega 1.000,00 kuna odvaja za režije, a ostatak na prehranu. Međutim, iz dostavljenih potvrda o visini dohotka i primitaka od strane Porezne uprave za tuženu, vidljivo je da je ista u posljednje tri godine s osnove imovine i imovinskih prava ostvarila dohodak od nekoliko desetaka tisuća kuna. Također, iz rješenja o nasljeđivanju od 30. siječnja 2020., kao i izvatka iz zemljišnih knjiga, vidljivo je da je tužena vlasnica dviju nekretnina i to nekretnine u Z. te nekretnine u D. V.. Iako tužena navodi kako se ne radi o vrijednim nekretninama, mišljenje je suda kako se radi nekretninama koje nemaju zanemarivu vrijednost, uzimajući u obzir lokaciju nekretnine (G. Z.) odnosno veličinu nekretnine i obradive površine ( nekretnina od 12.516 m2 u D. V.), a isto je utvrđeno i uvidom u priložene fotografije o predmetnim nekretninama. Tužena je u mogućnosti ostvarivati dodatne prihode od navedenih nekretnina, primjerice davanjem u zakup, što je činila, a što proizlazi iz samog iskaza tužene, kao i priloženog ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. rujna 2018. temeljem kojeg je poslovni prostor u D. V. dan u zakup za mjesečnu zakupninu u iznosu od 1.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 5 godina.

 

Slijedom svega navedenog, sud smatra kako je iznos od 300,00 kuna mjesečno za svakog tužitelja odnosno sveukupno 600,00 kuna mjesečno iznos koji je tužena dužna podmirivati za svoje unuke i koji iznos sud smatra primjerenim uzimajući u obzir stvarne potrebe maloljetnih tužitelja, kao i prihode koje tužena stvarno ostvaruje. Naime, osim nekretnina koje tužena ima u vlasništvu, ista s obzirom na svoju dob,  nije u stanju ostvarivati dodatne prihode radom.

 

Odluku o troškovima sud je donio prema odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona iz kojeg proizlazi da u statusnim stvarima sud o troškovima postupka odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Stoga je sud, vodeći računa da su obje stranke djelomično uspjele u postupku, donio odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

Čakovec, 04. rujna 2020.

 

Sutkinja:

Sanja Maria Gašparović v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. Tužitelji po pun.
2. Tužena po pun.
3. C. Č.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                         Upraviteljica sudske pisarnice

Branka Šarić