- 1 -                                          

Broj: Jž-1192/2020.

 

                           

           REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                          Zagreb                                                                              Broj: Jž-1192/2020.

 

   U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje  višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.O. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17), odlučujući o žalbi okr. D.O., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 70 Pp J-99/2020-25 od 6. svibnja 2020. , na sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2020. 

 

 

                                                                 p r e s u d i o   j e  :

 

 

1.                  Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.O. i prvostupanjska presuda se potvrđuje. 

 

2.               Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okr. D.O. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 200,00 (dvjesto kuna )u roku od 30 dana od primitka ove presude.

                                                                           Obrazloženje  

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. D.O. je proglašen krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 70 (sedamdeset) dana, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci te presude. Temeljem čl. 41. u svezi čl. 44. st. 1., 2., 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda i kazna zatvora se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 10 (deset) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

 

              Temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona, vrijeme u kojem je okrivljenik 31. siječnja 2020. u 11,00 sati uhićen i zadržan do 1. veljače 2020. do 11,00 sati, kada je pušten na slobodu, uračunava se u izrečenu kaznu kao dva dana zatvora, tako da okrivljenik ima izdržati još 68 (šezdesetosam) dana.

 

              Temeljem čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

 

              Okrivljenik je dužan platiti trošak u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. D.O. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Žalitelj u bitnom ističe kako iz izvedenih dokaza se ne može sa sigurnošću utvrditi da je počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. Smatra kako nisu dani valjani razlozi o njegovoj krivnji. Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno poklonio vjeru iskazu kćeri s obzirom je ona pod velikim utjecajem majke. Ističe kako je pogrešno interpretiran sadržaj zapisnika.

 

Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, ili podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

            Nadalje, utvrđeno je da su neutemeljeni i proizvoljni navodi žalitelja koji tvrdi da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni odnosno da je počinjenja bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1 toč. 11 Prekršajnog zakona. Naime, izreka presude nije u proturječnosti s obrazloženjem, odnosno razlozima presude, ona je razumljiva, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani i nema proturječnosti. Obrazloženi zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti žalitelja u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Jednako tako prvostupanjski sud je vjerno reproducirao sadržaj zapisnika o ispitivanju okrivljenika i svjedoka, stoga je i ovaj žalbeni navod neosnovan.

 

              Nadalje, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, te na osnovu iskaza svjedokinje mlt. M.O. i svjedokinje V.O., i cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge, koje je valjano obrazložio. Prvostupanjski sud je jasno iznio razloge zbog čega prihvaća iskaz oštećenice, cijeneći ga vjerodostojnim i okolnosnim, detaljnim i sigurnim, opisujući njezino držanje tijekom iskaza neposredno pred sudom tako i s obzirom na iskaz oštećenice u sadržajnom smislu. Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. 

 

              Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je uvjetna kazna zatvora primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne.

 

              Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisana novčana kazna od najmanje 10.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, a prvostupanjski sud je primijenio uvjetnu osudu, cijeneći sve okolnosti koje su potrebne prilikom izricanja kazne. Mišljenje je ovog Suda kako je primijenjena uvjetna osuda primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru  kazne tako da je ista dovoljno individualizirana osobi žalitelja.

 

            Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci, utemeljena je na zakonu, valjano je obrazložena, te ovaj Sud u potpunosti prihvaća razloge za primjenu istih.

 

              Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138. stavke 2. točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 - 5.000,00 kn, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 3. rujna 2020.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.