Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2507/2017-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda L. M., u pravnoj stvari tužitelja
ad.1.I. P. iz S., ,OIB:…, ad.2.J. P. iz S.,R. 52,OIB:…,oba zastupani po punomoćnicima I. M. i B.
B., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu I. M. i B. B. iz S., protiv tuženika Z. d.o.o. sa sjedištem u D., općina D.R.),Poljičke ceste 45,OIB:39753740326,zastupan po punomoćniku M. K. odvjetnik
u OD H.&partneri u S.,radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 16.
srpnja 2020.g presudom donesenom i objavljenom dana 03. rujna 2020. god.
p r e s u d i o j e
I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ad.1 iznos od 75.000,00 Eura u
kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od dana 8.ožujka 2017 godine pa do isplate, sukladno članku 29
st.2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05.,). dok za više zatraženu kamatu za razdoblje
17.prosinca 2008 g. do 7.ožujka 2017 g. tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ad.2 iznos od 75.000,00 Eura
u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od dana 8. ožujka 2017 godine pa do isplate, sukladno članku 29
st.2.Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05.,).dok za više zatraženu kamatu za razdoblje
17.prosinca 2008 g. do 7. ožujka 2017 g. tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi troškove ovog
postupka u iznosu od 168.812,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od
dana donošenja prvostupanjske presude 3.rujna 2020.g pa do isplate, sukladno članku 29.st.2.
Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05.,)
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2507/2017-21
Obrazloženje
U tužbi od 15. svibnja 2017.g. tužitelj navodi dana 16. prosinca 2008.godine parnične
stranke su zaključile kupoprodajni ugovor vezano uz kupoprodaju nekretnina upisanih u ZU
928 K.O. O. Istog dana zaključen je i dodatak broj 1 tom kupoprodajnom ugovoru, a
kojim je između ostalog ugovorena odgoda dospijeća plaćanja dijela kupoprodajne cijene u
iznosu od 150.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti. Naime, u trenutku sklapanja citiranih
pravnih poslova iz točke III ove tužbe, bio je u tijeku pred tadašnjim Općinskim sudom u
O. parnični postupak koji je pokrenula tužiteljica D. J. protiv ovdje označenih
tužitelja te društva K. d.d. Z., a radi poništenja ugovora o kupoprodaji nekretnina
od 25. veljače 2000 godine za čest. zem.1256/11 i 1256/12 ZU 928 K.O. O..U tom smislu,
parnične stranke su spomenutim dodatkom broj 1 Kupoprodajnom ugovoru od 16. prosinca
2008 godine ugovorile obvezu tuženika da se predmetni iznos od 150.000,00 EUR-a obvezuje
oročavati kod poslovne banke na rok od 12 mjeseci od dana plaćanja drugog obroka ukupne
kupoprodajne cijene te taj iznos s pripadajućim kamatama isplatiti tužiteljima kao
prodavateljima na jednake dijelove u roku od 7 dana od dana kada mu prodavatelji dostave
dokaz o pravomoćno odbijenom tužbenom zahtjevu u predmetu navedenom u prethodnom
stavku ove točke tužbe.
Dana 18. studeni 2016 godine donijeta je presuda u navedenom predmetu tužiteljice
D. J. protiv ovdje označenih tužitelja te društva K. d.d. Z. radiponištenja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. veljače 2000 godine za čest. zem.1256/11i 1256/12 ZU 928 K.O. Omiš, a ista je postala pravomoćna dana 04. prosinca 2016 godine teovršna dana 20. prosinca 2016. godine. Dana 27. prosinca 2016 godine tužitelj J. P.je neposredno uručio godinu J. M., osnivaču i jedinom članu društva tuženika,
izvornik presuda naslovnog suda pod poslovnim brojem P-3631/16 od 18. studenoga
2016.godine te ga pozvao na ispunjenje preuzetih obveza po gore spomenutim pravnim
poslovima. Isto tako, dana 01. ožujka 2017.godine imenovani tužitelj je u svoje ime i ime
tužitelja ad1 uputio tuženiku dopis preporučenom pošiljkom uz povratnicu, a koji je tuženik
zaprimio sljedećeg dana i kojim ga je pozvao na ispunjenje ugovorom preuzetih obveza, ali
tuženik se na to traženje oglušio.
U odgovoru na tužbu tuženik protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže isti odbiti
kao neosnovan, . Stranke su zaključile kupoprodajni ugovor dana 16.prosinca.2008 god.
vezan za kupoprodaju nekretnina opisanih u ZU 928 K.O. O., istog dana su zaključili
Dodatak 1 tom kupoprodajnom ugovoru u kojem su se stranke sporazumjele oko načina
plaćanja kupoprodajne cijene. Pravno je neosnovano potraživanje iz razloga jer je prava
volja stanaka bila je, protekom roka oročenja iz čl.3 st.2. Dodatka 1 Kupoprodajnom ugovoru
od 16.12.2008 god., tužitelji gube pravo na navedeni novčani iznos od 150.000,00 EUR-a,
obzirom da su isti tvrdili kako će se navedeni spor (koji se vodio pod brojem P-3631/16) biti
pravomoćno okončan u njihovu korist i to baš u roku od 12 mjeseci, te je samo iz tog razloga
ugovoreno oročenje utuženog iznosa. Nadalje, iz svih naprijed navedenih dokumenata
razvidno je da su isti zaključeni još 2008 god.,te da je tuženik-protutužitelj isplatio
tužiteljima-protutuženicima iznos od 2.850.000,00 EUR-a od ukupno ugovorenih
3.000.000,00 EUR-a još 2008 god.Isto tako, razvidno je i da je od sklapanja Kupoprodajnog
Ugovora i Dodatka Ugovoru pa do pravomoćnog odbijanja tužbenog zahtjeva prošlo više od
osam godina.Za to vrijeme značajno su se izmijenile okolnosti na tržištu nekretnina, te zbog
2
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2507/2017-21
promijenjenih okolnosti, u ovom trenutku, ne egzistiraju više oni uvjeti pod kojima je tuženik
protutužitelj zaključio predmetni Kupoprodajni ugovor i Dodatak istog.
Naime, kupoprodajna cijena je formirana još 2008 god., dok je nakon toga hrvatsko
gospodarsko i financijsko tržište, te tržište nekretnina, zadesio krah odnosno kriza, a što je za
posljedicu imalo značajan pad cijena nekretnina, pad cijena koji se osjeća i sada.Da je
navedeno točno nije potrebno posebno dokazivati jer se radi o notornoj činjenici, odnosno
činjenici koja je opće poznata, kako sudu, tako i strankama, međutim za potrebe ovog
postupka biti će potrebno zatražiti od Hrvatskog zavoda za statistiku službeni podatak o tome
za koliko je došlo do pada cijene industrijskog zemljišta i poslovnih prostora na njima od
2008 pa do danas.Na takvu krizu odnosno pad cijena nekretnina tuženik nije mogao utjecati,
niti ga je mogao predvidjeti u trenutku sklapanja Kupoprodajnog Ugovora i Dodatka
Ugovoru, a što u ovom predmetu može i ima smatrati promijenjene okolnosti u skladu sa
člankom 369 st.1. Zakona o obveznim odnosima.
Odredbom čl.369 st.1. propisano je:ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon
sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje
obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki
gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmjeni ili čak i raskine.Slijedom navedenog,
tuženik nije više dužan tužiteljima utuženi iznos obzirom da je, zbog promijenjenih okolnosti,
koje se nisu mogle predvidjeti, cijena odnosno vrijednost navedenih nekretnina drastično pala
te ne odgovora više onoj (ugovorenoj) cijeni iz 2008 god.Ujedno, tuženik smatra kako su
zbog promijenjenih okolnosti tužitelji sada njemu dužni iznos od najmanje 150.000,00 EUR-
a, i to zbog preplate kupljenih nekretnina koje danas ne vrijede više od 2.700.000,00 EUR-a.Z
Tužitelji su netočno utužili zakonsku zateznu kamatu odnosno odredio rok dospijeće svoje
navodne tražbine, i to na način da je dospijeće iste odredio na dan 17.12.2008.god.Iz same
odredbe ugovora jasno proizlazi da je dospijeće uvjetovano radnjom koju ni tužitelj ni tuženik
u tom trenutku ne mogu kalendarski odrediti jer je izvan njihovog utjecaja., zakonska zatezna
kamata eventualno ima teći od dana 08.03.2017.god.
Podneskom od dana 21. srpnja 2017 g tužitelji navode :tuženik ne osporava kako su
parnične stranke dana 16. prosinca 2008 godine zaključile kupoprodajni ugovor nekretnina
upisanih u ZU 928 K.O. O. te Dodatak broj 1 tom kupoprodajnom ugovoru u kojem su se
stranke sporazumjele oko načina plaćanja kupoprodajne cijene.Međutim, osporava tužbeni
zahtjev pogrešno tumačeći rok oročenja iz čl.3. st.2. Dodatka broj 1 Kupoprodajnom ugovoru
od 16.12.2008 godine na način da bi tužitelji izgubili pravo na novčani iznos od 150.000,00
EUR-a obzirom da bi po kazivanju tuženik isti tvrdili kako će navedeni spor koji se vodio
pod poslovnim brojem P-3631/16 biti pravomoćno okončan u njihovu korist u roku od 12
mjeseci te da bi samo iz tog razloga bilo ugovoreno oročenje tuženog iznosa.Takvo
ekstenzivno i nepravilno tumačenje citirane odredbe ne proizlazi niti iz teksta spomenute
odredbe niti iz duha svih ugovorenih odredbi predmetnog Dodatka. Ugovoreni tok od 12
mjeseci se odnosi samo na obvezu oročavanja iznosa od 150.000,00 EUR-a kod poslovne
banke dok se rok od sedam dana odnosi na obvezu plaćanja tuženika na isplatu iznosa s
pripadajućim kamatama od dana kada mu tužitelji kao prodavatelji dostave dokaz o
pravomoćno odbijenom tužbenom zahtjevu upisanom u toč. 2 citiranog Dodataka broj 1
kupoprodajnom ugovoru.
3
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2507/2017-21
.Stoga ugovoreni rok od 12 mjeseci se odnosi isključivo na obvezu oročavanja te nema
značaj roka ispunjenja obveze u vidu dostave pravomoćno odbijenog tužbenog zahtjeva, a
potom ni značaj fiksnog roka iz odredbe čl.361 Zakona o obveznim odnosima. Navedeno
stranke nisu htjele ni ugovorile, a niti je dostava dokaza o pravomoćno odbijenom tužbenom
zahtjevu bila vezana uz takav rok, a niti je predstavljala bitan sastojak tog ugovora već je
dostava dokaza o pravomoćno odbijenom tužbenom zahtjevu vezana isključivo uz obvezu
plaćanja preostalog iznosa od 150.000,00 EUR-a nakon proteka roka od 7 dana. Imajući u
vidu tadašnje okolnosti prilikom sklapanja predmetnih Ugovora i Dodatka broj 1
kupoprodajnog ugovora odnosno netom podnesen tužbeni zahtjev radi poništenja Ugovora o
kupoprodaji nekretnina koji je bio u prekidu do pravomoćnog okončanja imovinsko-pravnog
postupka kojim je zatražen povrat opisanih nekretnina pred M p, sasvim
je očekivano da je ugovornim stranama bilo jasno kako će postupak trajati dulje od 12 mjeseci
dok se pravomoćno okonča.Da se u kojem slučaju rok od 12 mjeseci i odnosi na dostavu
dokaza o pravomoćno odbijenom tužbenom zahtjevu, a što zasigurno nije slučaj, takav rok
nije ugovoren kao bitan sastojak ugovora odnosno Dodatka ugovora samim tim što bi
eventualno po tumačenju tuženika bio ugovoren. Kad bi tako ugovoreni rok bio bitan sastojak
ugovora tada bi svi pravni poslovi koji sadržavaju određeni rok za ispunjenje bili fiksni
poslovi, pa ne bi ni trebala izjava o raskidu i ostavljanju naknadno primjerenog roka za
ispunjenje kako je to propisano mjerodavnim odredbama pri čemu se jasno zaključuje kako
intencija ugovorenih strana nije bila dostava dokaza o pravomoćno odbijenom tužbenom
zahtjevu u roku od 12 mjeseci niti da eventualni bude bitan sastojak Dodatka Ugovoru.Toj
tvrdnji u prilog govori i dopis tuženika od 11. travnja 2011 godine koji prileži spisu, a kojim
isti traži dostavu dokaza o pravomoćno odbijenom tužbenom zahtjevu ili obavijesti o stanju
predmeta kao i činjenica da svoje tvrdnje da više nije dužan utuženi iznos zasniva na promjeni
okolnosti od dana sklapanja Ugovora, unatoč prethodno osporavanju s obrazloženjem da bi
isplata bila vezana uz rok od 12 mjeseci. U odnosu na navode tuženika kako su se za vrijeme
od sklapanja Kupoprodajnog ugovora i Dodatka broj 1 kupoprodajnom ugovoru izmijenile
okolnosti na tržištu nekretnina zbog tadašnje krize na koju tuženik nije mogao utjecati, a na
kojim navodima isti temelji svoj protutužbeni zahtjev, ističe se kako su isti paušalni i
neosnovani.U odnosu na provjeru postojanja pretpostavki primjene clausule rebus sic
stantibus, nužno je utvrditi sljedeće činjenice: da je promjena okolnosti nastala, da je
pogođenoj strani bila nepridvidiva, neizbježna i nesavladiva, da je nastala nakon sklapanja
ugovora, a prije dospijeća obveze pogođene strane, da je izazvala određene posljedice za
pogođenu stranu. Međutim, ni jedna od gore navedenih činjenica u konkretnom slučaj nije
ostvarena. Naime, tuženik- navodi kako su se promijenile okolnosti te uvjeti, a da pritom nije
ponudio niti jedan objektivni parametar radi provjere istog već se poziva na krizu kao notornu
činjenicu te predlaže pribavu službenog podatka Hrvatskog zavoda za statistiku zanemarujući
pritom da se statistički podaci odnose na prosjek dok zadaća suda nije da mehanički
primjenjuje statističke podatke nego ga mora stavljati u korelaciju prema drugim okolnostima
svakog pojedinog slučaja. Navedene i navodne promijenjene okolnosti u vidu promjene cijena
nekretnina ne predstavljaju okolnosti koje isti nije mogao uzeti u obzir u vrijeme sklapanja
ugovora budući da je tržište nekretnina ovisno o nizu faktora, a prvenstveno o ponudi i
potražnji.Pritom je nužno naglasiti kako je tržište nekretnina aktivnije nego ikad, no neovisno
o tome predmetne nekretnine se nalaze na atraktivnoj lokaciji koja će uvijek imati dobru
cijenu slijedom čega se ukazuje kako nije nastala promjena okolnosti.Također, neprihvatljiva
je tvrdnja tuženika da se radilo o izvanrednoj i nepredvidivoj okolnosti koja se u vrijeme
sklapanja ugovora nije mogla izbjeći ili savladati jer okolnosti krize nedugo nakon
zaključenja predmetnog Ugovora i Dodatka broj 1 kupoprodajnom ugovoru nema značenja
4
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2507/2017-21
okolnosti koja otežava ispunjenje obveze tuženika u toj mjeri da bi bilo očito da ugovor više
ne odgovara očekivanjima ugovornih strana i da bi po općem mišljenju bilo nepravično
održati ga na snazi kao takvog 8 godina nakon sklapanja istog. Osim toga, iz postupanja
tuženika razvidno je kako o svojoj namjeri da zbog promijenjenih okolnosti zahtijeva izmjenu
ugovora nije obavijestio drugu stranu čim je saznao da su takve okolnosti nastupile već tek
putem odgovora na tužbu i protutužbe odnosno nakon dospijeća obveze koju je dužan
ispuniti.Nadalje, zbog prirode samog instituta promijenjenih okolnosti nužno je u svakom
konkretnom slučaju, pa tako i u predmetnom, imati u vidu načelo savjesnosti i poštenja,
pravičnosti i ekvivalencije međusobnih davanja. Pored toga, bitno je naglasiti da stari i novi
Zakon o obveznim odnosima govore o "svrsi ugovora".
Pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud se rukovodi
načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja
proizlazi iz ugovora ili zakona,o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima
obiju strana, a sukladno čl.371 Zakona o obveznim odnosima.U tom smislu, bitno je za
istaknuti da je Ugovor i Dodatak broj 1 kupoprodajnom ugovoru sklopljen još 2008 godine.
Stranke su prilikom sklapanja istih ugovorile kupoprodajnu cijenu u visini od 3.000,000,00
EUR, a tuženik je isplatio 2.850,000,00 EUR te je isti ishodio upis prava vlasništva na svim
predmetnim nekretninama, a koje nesmetano koristi za obavljanje svoje djelatnosti svih ovih
godina.Stoga, izmjenom ugovorene cijene došlo bi do grube povrede načela pravičnosti i
jednake vrijednosti uzajamnih davanja kao temeljnih načela obveznog prava zbog čega nema
pravne osnove za prihvaćanje zahtjeva za izmjenu ugovora radi promijenjenih okolnosti.
Razvidno je kako je tuženik ispunio svoja očekivanja i interes kao ugovorna strana te
je u cijelosti ostvarena svrha ugovora.Kod nespornih činjeničnih utvrđenja da su tužitelji
ispunili svoju ugovornu obvezu predaje predmetnih nekretnina te sukladno sadržaju
predmetnog Ugovora i Dodatka Ugovoru dali ovlaštenje da tuženik upiše vlasništvo
kupljenih nekretnina na svoje ime, što je tuženik u cijelosti izvršio te predmetne nekretnine
koristi nesmetano od dana sklapanja ugovora, a da tuženik svoju ugovornu obvezu isplate
preostalog iznosa od 150.000,00 EUR-a nije i ne želi ispuniti,tužbeni zahtjev ne ukazuje
osnovanim u cijelosti.Konačno, radi se o ugovoru o kupoprodaji nekretnine kod kojeg je za
očekivati ozbiljnost ugovornih stranaka u postupanju i kod kojeg ugovora stranke nastupaju s
uzajamnim povjerenjem. Budući da su tužitelji u cijelosti ispunili svoju ugovornu obvezu
prema tuženiku imaju stvarni i pravni interes te opravdano očekuju isto.
Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja ad1 i ad2 za isplatu iznosa 75.000 EUR-a odnosno
sveukupno 150.000 EUR-a kunskoj protuvrijednosti s kamatama koji zahtjev se temelji na
Ugovoru o kupoprodaji nekretnine i dodatku broj 1 Kupoprodajnom ugovoru koji su stranke
zaključile dana 16. prosinca 2008 godine. Tužitelji su bili prodavatelji a tuženik kupac
predmetne nekretnine.Pregledom Ugovora utvrđeno je da je isti rezultat usuglašene volje
stranaka, a kojeg su stranke potpisale isti je u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
Navedeni pravni posao nije poništen konstitutivnom odlukom suda, a niti tuženik ističe
razloge ništetnosti u smislu odredbe čl.103 i 104 ZOO-a, ne nalazi ni ovaj sud pazeći na iste
5
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2507/2017-21
po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl.109.st.1. ZOO-a.Nije prijeporno da tuženi nije
isplatio utuženi iznos, a koji je trebao isplatiti sukladno čl.3 Dodatka br.1 Kupoprodajnom
Ugovoru.
Prema odredbi čl.376 Zakona obveznim odnosima Ugovorom o kupoprodaji
prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu
cijenu, a prema čl.377 ZOO-a Ugovoru o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u
pisanom obliku.
Pregledom Ugovora dodatka broj 1 kupoprodajnom ugovoru utvrđeno je stranke su
suglasne da su dana 16. prosinca 2008. zaključile kupoprodajni ugovor za nekretnine upisane
u Z.U.928 K.O. O., te stranke ovim dodatkom dopunjuju opisani kupoprodajni ugovor. čl 1
Prodavatelji izjavljuju da je pred Općinskim sudom u O. u tijeku parnični postupak
tužiteljice D. J. rođ. S. protiv tuženika K. d.d. Z. te prodavatelja pod 1) i 2) radi poništenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. veljače 2000 godine začest. zem.1256/11 i 1256/12 Z.U.928 K.O. O. ukupne površine 860 m2.Prodavateljinadalje izjavljuju da je taj postupak prekinut do pravomoćnog okončanja imovinsko-pravnog postupka kojim je zatražen povrat opisanih nekretnina a u kojem je postupku Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko pravo, svojim rješenjem od 1. listopada 2008 potvrdila rješenje nižeg stupnja kojim je odbijen zahtjev za povrat opisanih nekretnina Čl.2 Čl.
3.Stranke su suglasne da će kupac prilikom plaćanja umanjiti drugi obrok kupovine za iznos
od EURA 150.000 (na ime novčane rezervacije) pa će shodno tome, drugi obrok platiti
ukupno i to svakom prodavatelju po pola.Iznos od EURA 150.000 kupac se obvezuje
oročavati kod poslovne banke na rok od 12 mjeseci od dana plaćanja drugog obroka te taj
iznos s pripadajućim kamatama isplatiti prodavateljima po pola i to u roku od sedam dana od
dana kada mu prodavatelji dostave dokaz o pravomoćno odbijenom tužbenom zahtjevu
opisanom u točki 2).Prodavatelji su dužni dostaviti kupcu preris katastarskog plana iz kojeg
će biti razvidno da sve nekretnine opisane u kupoprodajnom ugovoru iz točke 1) osim čest.
zem.1256/11 i 1256/12, predstavljaju funkcionalnu cjelinu. Prodavatelji izjavljuju da, po
primitku iznosa od ukupno bez njihovog daljnjeg pitanja i sudjelovanja, ovim dozvoljavaju
upis prava vlasništva kupljenih nekretnina na ime kupca.Čl.5.
Tuženi se poziva na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon zaključenja
ugovora , u vrijeme zaključenja ugovora strankama je bilo poznato kretanje cijena zemljišta i
stanja na tržištu , pa su iste mogle uzeti u obzir, u ovom slučaju nema zakonskih pretpostavki
za raskidanje ugovora zbog promijenjenih okolnosti..U vrijeme zaključenja Ugovora 2008 g
još uvije nije bila nastupila recesija u gospodarstvu RH ( ali je bilo naznaka da će ista
nastupiti ) stoga je neosnovano pozivanje tuženika na promijenjene okolnosti . Notorno je da
recesija u Hrvatskoj nastupila tek nekoliko mjeseci nakon zaključenja Ugovora ( prva
polovica 2009g ) stoga u ovom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za raskid
ugovora čl.369 ZOO-a. Navedena odredba u st 1 propisuje za raskid ugovora zbog
promijenjenih okolnosti postoji kumulativni uvjet da se radi o izvanrednim okolnostima koje
su nastale nakon sklapanja ugovora, ali koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja
ugovora.Također navedena zakonska odredba čl.369 st 3 ZOO-a propisuje okolnosti koje neće
biti pravno odlučne nakon proteka roka za ispunjenje jer dužnik ne može doći u povoljniji
pravni položaj zbog toga što je zakasnio s ispunjenjem svoje obveze . Dakle u vrijeme
zaključenja ugovora nije bilo nastupa nikakvih izmijenjenih okolnosti koje bi utjecale na
tuženika da ne izvrši svoju obvezu pa se stoga ne može pozivati na izmijenjene okolnosti te
6
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2507/2017-21
nije u mogućnosti tražiti raskid ili izmjenu ugovora. Sukladno sudskoj praksi svrha Ugovora o
prodaji na strani kupca je stjecanje prava vlasništva koje je predmet prodaje.Ta svrha je
ostvarena u trenutku stjecanja . Stoga naknadno nastupjele okolnosti ne mogu utjecati na
ostvarenje svrhe ugovora, kad je ona već ostvarena, te one nisu razlog za raskid ili izmjenu
ugovora (VSRH Rev890/06 od 20.6. 2007g.)
Kako je tuženi odgovoran za neispunjenje ugovora valjalo ga je obvezati na ispunjenje
ugovorene obveze, a sve prigovore odbiti kao neutemeljene. Što je u RH nastupila recesija
nisu ostvarene zakonske pretpostavke za raskid ugovora 369 ZOO-a. Sukladno sudskoj praksi
svrha Ugovora o prodaji na strani kupca je stjecanje prava vlasništva koje je predmet prodaje,
ta svrha je ostvarena u trenutku stjecaja. Stoga naknado nastale okolnosti ne mogu utjecati na
ostvarenje svrhe ugovora, kada je ona već ostvarena, te one nisu razlog za raskid ugovora ili
izmjenu ugovora. Stoga ugovor o kupoprodaji predstavlja valjani pravni posao iz kojeg je
tuženik kao dužnik dužan izvršiti zahtijevanu tražbinu.
S obzirom da je tužbeni zahtjev dospio tužbeni zahtjev tužitelja je presuđeno je kao u
izreci, stranke su ugovorile kupoprodajnu cijenu i način otplate, a tuženik tijekom postupka
nije dokazao odnosno dostavio dokaz da je postupio prema ugovoru i isplatio utuženi iznos
(čl.219 ZPP-a). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno
odredbi čl.29 Zakona o obveznim odnosima i odredbi čl.3 predmetnog ugovora kojim je
određen način dospijeća. Pregledom dopisa od 01. ožujka 2017 g utvrđeno je kako su tužitelji
dostavili tuženiku pravomoćni ovršnu presudu , stoga je tužiteljima priznata kamata od 8
ožujka 2017 g. sukladno čl.3 Ugovora dok je za više traženu kamatu tužbeni zahtjev odbijen
kao neosnovan.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.3 ZPP-a (
1.100.000,00 kn ) pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na jednom ročištu po
33.800,00 kn, pristupa na tri ročišta po 16.900,00 kn, sastava jednog podneska 8.450,00 kn,
što iznosi 127.050,00 kn uvećano za PDV iznosi 158.812.50kn uvećano za pristojbu tužbe i
presude po 5.000,00 kn odnosno ukupno 10.000,00 kn što sveukupno iznosi 168.812,50 kn.
U Splitu, dana 03.rujan 2020. god.
SUDAC
Ljiljana Mustapić
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu
na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste,
u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:pun.tužitelja, pun. tuženika, u spis,
7
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2507/2017-21
Rj:
1. odluka nepravomoćna 2. pisarnica – vidi upisnik
3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana
U Splitu, 3. rujna 2020..godine.
8
Kontrolni broj: 014d4-7a8d3-351e8
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LJILJANA MUSTAPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
