- 1 -

 

Broj:Jž-54/2020

 

 

                      

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S.H. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog S.H., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj:1. PpJ-845/2019-8 od 29. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S.H. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni S.H. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni S.H. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, koju je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

Na temelju odredbe članka 138., te članka 139. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan snositi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljeni S.H. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te s tim u svezi odluke o izrečenoj novčanoj kazni kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj u bitnom navodi da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, opisuje dinamiku događaja kritične zgode i ponašanje supruge, navodeći da je suprugu zbog ponašanja prijavio policiji i da je nakon dvadesetčetiri sata otišla u Opću bolnicu Karlovac i prijavila događaj. Navodi da su u braku 23 godine, da imaju petero djece, da nikada nije bilo obiteljskog nasilja, smatra da je predmetni događaj u potpunosti isceniran od strane njegove supruge da bi u brakorazvodnoj parnici bio proglašen nasilnikom i da bi imao manje šanse na skrbništvom nad zajedničkom djecom.

 

Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe i ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u smislu članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika.

 

Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer je po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka ispitivanja okrivljenika, ispitivanja žrtve nasilje u obitelji supruge okrivljenika L.H. u svojstvu svjedokinje, provedenog suočenja između okrivljenika i svjedokinje, uvidom u medicinsku dokumentaciju za oštećenicu, prvostupanjski sud je analizom i ocjenom kako svakog dokaza pojedinačno, tako i u međusobnoj svezi, cijeneći provedene dokaze na temelju odredbe članka 88. Prekršajnog zakona po slobodnom sudačkom uvjerenju, utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, te jednakom pažnjom utvrdio činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, s tim da valja naglasiti da sud slobodno cijeni dokaze, postojanje ili nepostojanje činjenica, a pritom nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

 

Naime, prvostupanjski sud je osnovano prihvatio iskaz oštećenice žrtve nasilja u obitelji supruge okrivljenika, kao uvjerljiv, detaljan i objektivan, te je prvostupanjski sud iskaz oštećenice doveo u svezu sa materijalnim dokazom, medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je žrtva nasilja to jest svjedokinja zadobila upravo onakve ozljede koje logično proizlaze iz takvog napada od strane okrivljenika, budući da je u medicinskoj dokumentaciji opisano da je svjedokinja L.H. zadobila lake tjelesne ozljede, natučenje na desnoj strani prsnog koša, istegnuće mišića vrata, natučenje desnog ručnog zgloba, pa je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da u iskazu svjedokinje nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza niti ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u svezi s odlučnim činjenicama.

 

Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, a okolnost navedena u žalbi da je protiv supruge zbog njezinog ponašanja podnio kaznenu prijavu nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost predmetne odluke jer protiv oštećenice supruge okrivljenika nije podnesen optužni prijedlog ni od strane žalitelja, a niti od Policijske postaje Karlovac.

 

Za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od najmanje 1.000,00 kuna, dok je maksimalni iznos novčane kazne 50.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, te dakle kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu, te istu okrivljeniku izrekao bliže posebnom minimumu zakonom propisane kazne, imajući u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu okolnost dosadašnje prekršajno nekažnjavanje okrivljenika, a kao otegotna okolnost je cijenio stupanj prekršajne odgovornosti i težinu prekršaja, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio kako olakotne okolnosti, tako i  otegotne, odnosno dovoljno individualizirao izrečenu novčanu kaznu osobi žalitelja, a nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

 

Po ocjeni ovog Suda upravo tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, odnosno ostvariti će se svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, koji iznos je primjeren trajanju i složenosti žalbenog postupka i u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) kojim je propisan opći okvir paušalnih troškova od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

Zbog navedenih razloga u smislu odredbe članka 205. stavka 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu, 3. rujna 2020.        

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.