1

Poslovni broj: 49 Gž-695/2020-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 49 Gž-695/2020-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Horvat-Mataić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. F. iz B., …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. u G., protiv tuženika E.&s. b. d.d., sa sjedištem u R., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O. društvu H. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika na rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-996/19-12 od 11. prosinca 2019., dana 3. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I.              Uvažava se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-996/19-12 od 11. prosinca 2019., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

II.              O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem sud prvog stupnja odbio je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan.

 

Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

 

Žalba je osnovana.

 

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Prvostupanjsko rješenje ne sadrži bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim izreka rješenja suda prvog stupnja je razumljiva te se može ispitati, rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik neosnovano upire.

 

Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti jer je utvrdio da je ništetna odredba čl. 14. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031261260/51400607-5102492265 od 29. lipnja 2005. kojom je ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke. Ujedno se sud prvog stupnja pozvao na Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koja je implementirana u hrvatski pravni sustav Zakonom o zaštiti potrošača.

 

Tuženik u žalbi ističe da je Sud Europske Unije donio odluku poslovni broj C-472/11 B. P. B. Z. protiv C. C. i V. C. od 21. veljače 2013. povodom prethodnog pitanja o tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koja se odnosi na situacije u kojima je sud na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti utvrdio ništetnost pojedine odredbe sadržane u potrošačkom ugovoru. Tuženik navodi da je navedenom presudom Sud Europske unije izrazio shvaćanje da nacionalni sud može po službenoj dužnosti utvrditi ništetnost pojedinih odredaba potrošačkog ugovora, međutim opće pravilo saslušanja stranaka i kontradiktornost postupka zahtijeva da prije te odluke o toj činjenici obavijesti stranke i pozove ih da se očituju, uvažavajući formalne zahtjeve nacionalnog prava.

 

Prije svega valja reći da prethodni postupak pred Sudom Europske Unije pokreće nacionalni sud pred kojim se neko pitanje europskoga prava pojavi kao relevantno za odlučivanje u predmetu. Nacionalni sudovi u tom postupku mogu Sudu postavljati pitanja tumačenja i pitanja valjanosti prava Europske unije. Nacionalni sud koji je postavio pitanje vezan je tumačenjem Suda, a tumačenjem su vezani i ostali nacionalni sudovi koji razmatraju jednak problem. Na taj se način u pravnom sustavu Europske unije osigurava ujednačenost prava.

 

              Prema tome, a osobito uzimajući u obzir da se sud prvog stupnja u svojoj odluci pozvao upravo na Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, isti je vezan predmetnim tumačenjem koje je sadržano u odluci Suda Europskog Suda odluku poslovni broj C-472/11 od 21. veljače 2013.

 

              Ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije pozvao stranke da se u podnescima ili na ročištu održanom 14. listopada 2019. očituju u pogledu ništetnosti odredbe čl. 14. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031261260/51400607-5102492265 od 29. lipnja 2005., već je odluku donio po službenoj dužnosti bez da su se stranke o tome prethodno izjasnile. Na taj način sud prvog stupnja nije poštivao kontradiktornost postupka kako na to upućuje odluka Suda Europske Unije poslovni broj C-472/11 od 21. veljače 2013.

 

              Uzimajući sve navedenog u obzir, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

 

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

U ponovnom postupku, sud prvog stupnja će, u smislu naprijed navedenoga, pozvati stranke da se očituju o sporazumu o nadležnosti koji je sadržan u Ugovoru o kreditu od 29. lipnja 2005. na način da će svoje očitovanje dati pisanim putem ili na pripremnom ročištu koje je sud prvog stupnja odgodio dana 14. listopada 2019., slijedom čega će donijeti novu odluku.

 

U Zagrebu, 3. rujna 2020.

 

 

S u d a c:

Vlasta Horvat-Mataić