1

Poslovni broj: 5 UsI-466/2020-6

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 UsI-466/2020-6

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice S. M. iz O., koju zastupa opunomoćenik M. P., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, 3. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/19-01/239, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 28. veljače 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnoga ureda Osijek, KLASA: UP/I-502-04/19-01/30, URBROJ: 338-14-02-01-19-06 od 2. prosinca 2019., kojim je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za priznanje bolesti pod dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.1, F 32.2, I 10 i M 17.9, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu pa tužiteljici za vrijeme bolovanja pod navedenim dijagnozama nije priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od utvrđene osnovice.

Tužiteljica u tužbi navodi kako prema trenutnom zdravstvenom stanju i utvrđenim dijagnozama ispunjava uvjete da joj se za vrijeme korištenja bolovanja po navedenim dijagnozama prizna pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% utvrđene osnovice. Ističe kako iz hodograma ratnog puta od 8. studenoga 2019. nesporno proizlazi da je tijekom njezine angažiranosti postojala opasnost od ugrožavanja tijekom dolaska i odlaska u postaju i to u razdoblju od 16. kolovoza 1991. do 3. siječnja 1992. pa i izvan ratnog vremena jer je živjela na području Osijeka, koji je bio pod agresijom i granatiran. Ukazuje kako su navedene okolnosti obavljanja samog posla i fenotip u kojemu se nalazila ostavile trajne posljedice na njezino psihofizičko stanje te ne prihvaća ocjenu da je određeni vremenski razmak od završetka rata te navodni utjecaj drugih psihosocijalnih faktora nakon ratnih događaja utjecao i mogao utjecati na njezino psihičko i fizičko zdravlje. Napominje kako je evidentirana u evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata s ukupno 1.781 danom neborbenog sektora, a posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu mogu se reflektirati na psihofizičko zdravlje i dugo vremensko razdoblje nakon završetka ratnih djelovanja. Smatra kako je donošenjem pobijanog rješenja stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na ostale osiguranike branitelje, kojima je priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% utvrđene osnovice. Ističe kako je prema ocjeni doktora kontrolora M. B. M. od 1. prosinca 2019. privremena radna nesposobnost tužiteljice bila medicinski opravdana. S obzirom na navedeno predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje uz naknadu troška upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je nalazom, mišljenjem i ocjenom prvostupanjskog tijela vještačenja od 22. studenoga 2019. utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužiteljici dijagnoza šifri prema MKB-u: F 43.1, F 32.2, I 10 i M17.9 neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu pa je slijedom toga doneseno prvostupanjsko rješenje od 2. prosinca 2019. Ističe kako je u žalbenom postupku drugostupanjsko tijelo vještačkom nalazom, mišljenjem i ocjenom od 29. siječnja 2020. utvrdilo da se predmetne dijagnoze i privremena radna nesposobnost od 28. svibnja 2019. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužiteljice u Domovinsko ratu te da medicinski nije moguća uzročno-posljedična veza između predmetnih dijagnoza i aktivnosti tužiteljice na poslovima daktilografkinje i tajnice načelnika Odjela kriminaliteta droga tijekom Domovinskog rata dvadesetak godina ranije. Ukazuje kako tužbeni navodi ne utječu na drukčije rješavanje ove upravne stvari. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Dana 26. kolovoza 2020. pred ovim Sudom je održana rasprava na koju su pristupile uredno pozvane stranke, kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljice u spis priložio medicinsku dokumentaciju i dokumentaciju o sudjelovanju tužiteljice u Domovinskom ratu, koja je predana službenoj osobi tuženika, koja se na istu očitovala na način da nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje prileže istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Člankom 36. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13.) propisano je da osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: naknada plaće).

Odredbom članka 39. točke 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kako pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Iz odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju proizlazi kako naknadu plaće iz članka 39. točke 9. ovoga Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

Sukladno odredbi članka 55. stavka 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Prema odredbi članka 12. stavka 4. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj: 8/15., 17/15. – ispravak, 41/15. – ispravak, 104/17. i 34/18., dalje: Pravilnik) osim u slučajevima iz stavka 1. i 3. ovoga članka liječničko povjerenstvo obvezno je provesti stručno-medicinsko vještačenje te donijeti nalaz, mišljenje i ocjenu i u svim drugim slučajevima kada to zatraži službena osoba koja vodi upravni postupak ako je isto, prema ocjeni službene osobe, potrebno za utvrđivanje svih činjenica i okolnosti bitnih za rješavanje upravne stvari.

U skladu s odredbom članka 19. Pravilnika liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda obavlja stručno-medicinsko vještačenje te daje nalaz, mišljenje i ocjenu o pravima osiguranih osoba u drugostupanjskom upravnom postupku u slučajevima kada je stručno-medicinski vještačeno od strane liječničkog povjerenstva regionalnog ureda Zavoda u prvostupanjskom upravnom postupku ako se žalbeni navodi odnose na provedeno stručno-medicinsko vještačenje u prvom stupnju, kao i u svim drugim slučajevima za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka kada je isto zatraženo od strane službene osobe koja vodi postupak, ako je prema ocjeni službene osobe isto potrebno radi utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja rješenja o pravu osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno prava na rodiljne i roditeljske potpore (stavak 2.). Nalaz, mišljenje i ocjenu iz stavka 1. i 2. ovoga članka liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda (stavak 3.).

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tužiteljica 30. rujna 2019. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za vještačenje liječničkog povjerenstva Zavoda o tome je li bolest pod dijagnozama F 43.1, F 32.2, I 10 i M 17.9, od koje se liječi i zbog koje je privremeno nesposobna za rad nastala kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te da joj se za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog navedene bolesti prizna pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice.

Zahtjevu je priložila medicinsku dokumentaciju potrebnu za stručno medicinsko vještačenje, potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske broj: 511-07-14-134/253-2019 od 31. srpnja 2019., da je tužiteljica sudjelovala u Domovinskom ratu od 18. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996. (4 godine, 10 mjeseci i 15 dana) te da je stekla status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao i presliku zdravstvenog kartona.

Povodom navedenog zahtjeva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek je dopisom KLASA: UP/I-502-04/19-01/30, URBROJ: 338-14-02-01-19-02 od 3. listopada 2019. od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske zatražio dostavu ratnoga puta za tužiteljicu.

Dopisom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske broj: 511-07-14-OGR/157/3-19 od 8. studenoga 2019. dostavljen je prvostupanjskom tijelu ratni put tužiteljice, iz kojega proizlazi da je ista u razdoblju od 18. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1995. bila djelatnica I Policijske postaje Osijek, a u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 1996. tužiteljica je bila djelatnica Sektora kriminalističke policije Osijek. U vremenskom razdoblju od 16. kolovoza 1991. do 30. rujna 1994. tužiteljica je bila raspoređena u I Policijsku postaju Osijek na radno mjesto administrativni referent-daktilograf. U vremenskom razdoblju od 1. listopada 1994. do 31. prosinca 1995. tužiteljica se nalazila u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Sektoru kriminalističke policije Osijek, gdje se nalazila na radnom mjestu tajnice načelnika Odjela kriminaliteta droga te nije izravno sudjelovala u oružanom otporu agresoru na bojišnici, boravila na terenima, niti se nalazila u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama (teško granatiranje, zasjede, okruženja). Vezano za sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i djelovanja u izravnoj vezi s otporom agresoru, redovno je dolazila u postrojbu, stavljala se na raspolaganje, odnosno činila je to na način na koji su to činili i drugi neovlašteni djelatnici I Policijske postaje Osijek. Tijekom angažiranosti postojala je opasnost od ugrožavanja tužiteljice, tijekom dolaska i odlaska u postaju i to u razdoblju od 16. kolovoza 1991. do 3. siječnja 1992. U vremenskom razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 1996. tužiteljica je bila raspoređena na radno mjesto tajnice načelnika Odjela kriminaliteta droga u Sektoru kriminalističke policije Policijske uprave osječko-baranjske te u tom razdoblju nije izravno sudjelovala u oružanom otporu agresoru na bojišnici, boravila na terenima, niti se nalazila u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama (teško granatiranje, zasjede, okruženja).

Nakon toga, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Liječničko povjerenstvo je 22. studenoga 2019. sastavilo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/I-502-04/19-01/30, URBROJ: 338-14-03-03-19-05, u kojem je navelo da se sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji u predmetnom slučaju dijagnoze F 43.1 - PTSP i F 32.2 - teška depresivna epizoda bez psihotičnih elemenata ne mogu priznati kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu s obzirom na veliki vremenski razmak od završetka rata do početka liječenja po psihijatru te s obzirom na mogući utjecaj drugih psihosocijalnih faktora na pojavu i tijek bolesti (radno mjesto, obiteljski razlozi). Dijagnoza I 10 - primarna (esencijalna) hipertenzija kao bolest cirkulacijskog sustava se ne može priznati kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu s obzirom da na nastanak bolesti mogu utjecati različiti etiološki faktori (egzogeni i endogeni). Dijagnoza M 17.9 - gonartroza desnog koljena se ne može priznati kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu jer se  radi o degenerativnoj bolesti koljena koja može nastati kao rezultat različitih etioloških faktora. Slijedom toga, privremena nesposobnost za rad od 28. svibnja 2019. se tužiteljici ne može voditi kao bolovanje povezano sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Potom je prvostupanjsko tijelo donijelo označeno rješenje od 2. prosinca 2019., na koje se tužiteljica žalila te je povodom navedene žalbe Hrvatski zavod  za zdravstveno osiguranje, Liječničko povjerenstvo Direkcije sastavilo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-04/19-01/239, URBROJ: 338-01-10-04-20-02 od 29. siječnja 2020., u kojem je navelo kako se, nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđuje da se dijagnoze F 43.1, F 32.2, I 10 i M 17.9 te privremena radna nesposobnost od 28. svibnja 2019. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužiteljice u Domovinskom ratu te medicinski nije moguća uzročno-posljedična veza između predmetnih dijagnoza i aktivnosti tužiteljice na poslovima daktilografkinje i tajnice načelnika Odjela kriminaliteta droga tijekom Domovinskog rata dvadesetak godina ranije pa je tuženik stoga donio pobijano rješenje od 28. veljače 2020., kojim je žalbu odbio.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-04/19-01/239, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 28. veljače 2020. i rješenje Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnoga ureda Osijek KLASA: UP/I-502-04/19-01/30, URBROJ: 338-14-02-01-19-06 od 2. prosinca 2019. zakonita.

Naime, prvostupanjsko tijelo je označeno rješenje od 2. prosinca 2019. donijelo na temelju spomenutog nalaza, mišljenja i ocjene prvostupanjskog tijela vještačenja od 22. studenoga 2019., koji je sastavljen sukladno citiranoj odredbi članka 12. stavka 4. Pravilnika, dok je pobijano rješenje od 28. veljače 2020. doneseno na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene drugostupanjskog tijela vještačenja od 29. siječnja 2020., koji je sastavljen sukladno odredbi članka 19. stavka 2. i 3. Pravilnika, a oba tijela vještačenja su suglasna da se dijagnoze tužiteljice F 43.1, F 32.2., I 10, M 17.9 i privremena radna nesposobnost od 28. svibnja 2019. ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužiteljice u Domovinskom ratu te da medicinski nije moguća uzročno-posljedična veza između predmetnih dijagnoza i aktivnosti tužiteljice na poslovima daktilografkinje i tajnice načelnika Odjela kriminaliteta droga tijekom Domovinskog rata dvadesetak godina ranije.

Dakle, u situaciji kada su oba tijela medicinskog vještačenja u upravnom postupku jasno iznijeli medicinske razloge radi čega se prethodno navedene dijagnoze i privremena radna nesposobnost tužiteljice ne mogu uzročno-posljedično povezati sa njenim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, suprotni navodi tužiteljice iz tužbe i naknadno dostavljena medicinska dokumentacija tijekom upravnog spora, ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari bez provođenja sudsko-medicinskog vještačenja, kojeg tužiteljica nije predložila u upravnom sporu.

Slijedom iznesenoga, Sud je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 3. rujna 2020.

 

                                                                                                                           Sudac

                                                                                                                                  Dario Mađaroš, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).