- 1 -              I Kž 451/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 451/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. G., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. S. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. lipnja 2020. broj K-18/2019., u sjednici održanoj 3. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba opt. S. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog opt. S. G. za izdvajanjem iz spisa nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. o koncentraciji alkohola u krvi optuženika, uz mišljenje o utjecaju utvrđene koncentracije alkohola na optuženikove vozačke sposobnosti (listovi 11. do 12.), te liječničkog pregleda prilikom kojeg su od optuženika izuzeti krv i mokraća (listovi 13. do 14.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. S. G., po branitelju N. D., odvjetniku iz I.-G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Nije u pravu opt. S. G. kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelj tu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, dok se iz sadržaja žalbe može iščitati kako upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Žalitelj doslovno prepisuje zakonski tekst te odredbe, ali podrobnije ne obrazlaže u čemu bi se povreda sastojala. Suprotno žalbenim navodima, u pobijanom rješenju nema proturječnosti, a prvostupanjski sud je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima zasniva svoju odluku.

 

Nasuprot daljnjoj tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je, osnovano, zaključio kako se radi o zakonitim dokazima, te je pravilno odbio prijedlog optuženika za izdvajanjem nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. o koncentraciji alkohola u krvi optuženika, uz mišljenje o utjecaju utvrđene koncentracije alkohola na optuženikove vozačke sposobnosti (listovi 11. do 12.), te liječničkog pregleda prilikom kojeg su od optuženika izuzeti krv i mokraća (listovi 13. do 14.).

 

Nije u pravu opt. S. G. kada tvrdi da su nalaz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. o koncentraciji alkohola u krvi optuženika, uz mišljenje o utjecaju utvrđene koncentracije alkohola na optuženikove vozačke sposobnosti, nezakoniti dokazi, jer je prilikom uzimanja krvi i urina optuženika povrijeđena odredba čl. 7. Pravilnika o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te o uvjetima koje ovlaštene ustanove i tijela moraju ispunjavati da bi mogle obavljati poslove analize krvi i urina ("Narodne novine" broj 86/2014. – dalje: Pravilnik).

 

Iz nalaza i mišljenja vještakinje za toksikološka vještačenja dr. med. V. D. B. (listovi 11. i 12. spisa) je vidljivo kako je vještakinja, prilikom izrade nalaza i mišljenja, imala u vidu vrijeme proteklo od događaja do vađenja krvi i uzimanja urina. Prema nalazu i mišljenju vještakinje, propust liječnika da, sukladno čl. 7. st. 3. Pravilnika, a zbog proteka vremena od događaja, provede dva vađenja krvi i uzimanja urina, utjecao je na stupanj preciznosti u ocjeni alkoholiziranosti. Međutim, protivno stavu žalitelja, takav previd, uzevši u obzir da su dostavljeni uzorci bili pakirani sukladno Pravilniku, kao i da je sva popratna dokumentacija bila uredna, ne dovodi u pitanje zakonitost nalaza i mišljenja vještakinje.

 

Upirući na "... kontaminiranost postupka uzimanja krvi i urina ...", žalitelj zapravo nastoji osporiti vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještakinje za toksikološka vještačenja, a time ne opravdava, navodnu, nezakonitost osporavanih dokaza.

 

Imajući u vidu navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako prijedlog optuženika za izdvajanjem nalaza Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. o koncentraciji alkohola u krvi optuženika, uz mišljenje o utjecaju utvrđene koncentracije alkohola na optuženikove vozačke sposobnosti, te liječničkog pregleda prilikom kojeg su od optuženika izuzeti krv i mokraća, kao nezakonitih dokaza, nije osnovan, a vjerodostojnost ovih dokaza cijenit će se, kao i svih drugih dokaza, tijekom dokaznog postupka na raspravi.

 

Budući da niti ostalim žalbenim navodima opt. S. G. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. rujna 2020.