Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 60/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 60/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. studenog 2019. broj K-1969/18-45 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. veljače 2020. broj Kž-74/2020-3, u sjednici održanoj 3. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. Ž. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. studenog 2019. broj K-1969/18-45 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. veljače 2020. broj Kž-74/2020-3, proglašen je krivim Ž. M. zbog  kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci.

 

Protiv te presude osuđenik je pravodobno osobno, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „krive kvalifikacije kaznenog djela“, dakle iz osnove u čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 469. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet „vrati na ponovno suđenje“.

 

Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

 

Osuđenik u zahtjevu tvrdi da u prvostupanjskoj presudi „…riječ o svijesno krivoj kvalifikaciji kaznenog djela…“ budući da ni prema iskazu oštećenika iz kuće nisu otuđene druge vrijedne stvari već samo „…kasica u kojoj je kroz otvor bilo jasno vidljivo da se u istoj nalazi tek jedna novčanica…“ pa je „očito“ počinio kazneno djelo iz čl. 228. st. 2. KZ/11.

 

Prije svega valja istaknuti da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08), a ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koje osuđenik smjera kada polemizira sa razlozima suda o ocjeni dokazanosti subjektivnog elementa kaznenog djela krađe zbog kojeg je proglašen krivim.

 

Naime, da bi se radilo o učinu kaznenog djela iz čl. 228. st. 2. KZ/11., na koje smjera osuđenik, počinitelj mora postupati upravo sa namjerom pribavljanja stvari male vrijednosti (ako ne prelazi 1000,00 kuna) pa je namjera postupanja počinitelja činjenično pitanje i predmet dokazivanja u postupku. Prema sadržaju pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud otklonio tezu obrane osuđenika o postupanju sa namjerom pribavljanja stvari male vrijednosti već je utvrdio namjeru na pribavljanje sveg novca kojeg nađe u metalnoj kasici koju je zatvorenu iznio izvan kuće  (str. 4 drugi odlomak i str. 5 treći odlomak), a ovakvo je činjenično utvrđenje prihvatio ispravnim i sud drugog stupnja.

 

Budući da se postojanje povrede kaznenog zakona ispituje se samo u okviru po sudu utvrđenog činjeničnog stanja, koje je odraženo i sadržajem izreke pobijane presude, opisom namjere osuđenika da prisvoji sav novac koji pronađe u kasici s novcem („…s ciljem protupravnog pribavljanja sveg novca koji nađe…“), unatoč činjenici da je „…uzeo i za sebe zadržao najmanje 50,00 kuna…“  pravilno je predmetno kazneno djelo pravno označeno kao kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 3. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu