Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Kžm 25/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 25/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. N. A., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi braniteljice okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 13. srpnja 2020. broj Kovm-5/2020-9, u sjednici održanoj 3. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se  žalba braniteljice okr. N. A., odvjetnice V. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku odbijen je prijedlog braniteljice okr. N. A., V. Š., odvjetnice iz N. za izdvajanje kao nezakonitog dokaza dio nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke dr. I. P. (list spisa 189 – 198).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljenikova braniteljica zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i iz spisa izdvoji, u cijelosti ili djelomično, nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja.

 

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalbena je postavka da je psihijatrijski nalaz i mišljenje (ili  nezakonit dokaz u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08. jer „…u svom nalazu [vještak] navodi što okrivljenik iznosi o događaju za koji se tereti, u detalje opisujući sve navode okrivljenika…“ a kako se „…okrivljenik branio šutnjom slijedom toga se je vještak nepotrebno i nezakonito upuštao s okrivljenikom u razgovor oko počinjenja kaznenog djela što mu nije bio zadatak.“ Upirući na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava ističe kako unošenje u psihijatrijski nalaz i mišljenje dijelova razgovora s okrivljenikom o kaznenom djelu „…predstavlja mogućnost ozbiljne povrede okrivljenikovog prava na obranu i u konačnici može utjecati na odluku suda.“

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

 

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je za potrebe vještačenja bilo nužno obaviti pregled okrivljenika koji podrazumijeva i razgovor vještaka sa okrivljenikom te da navodi okrivljenika tijekom razgovora sa vještakom (preneseni u pisani nalaz i mišljenje) ne predstavljaju obranu-iskaz okrivljenika kao dokaz u postupku već služe isključivo u svrhu stručno medicinske, psihijatrijske analize radi ocjene okrivljenikove ubrojivosti.

 

Pored toga, kada se ima na umu da je  psihijatrijsko vještačenje provedeno na temelju pisanog naloga državnog odvjetnika te da su okrivljeniku višekratno uručene pouke o pravima (prije ispitivanja pred policijom u svojstvu osumnjičenika, uz nalog za vještačenje) nije osnovan žalbeni prigovor da je nalaz i mišljenje vještaka pribavljen povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane. Ovo tim više što ovisno o načinu na koji će okrivljenik naknadno u postupku iznositi obranu, iskazivati o terećenom djelu, naravno pod uvjetom da bude raspravno sposoban, vještačenje može biti korigirano odnosno dopunjeno (stanovište izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Kžm-27/2017, I Kž-467/09, I Kž-109/14, I Kž-1039/09, Kžzd-8/2017, I Kž-636/2019).

 

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu