- 1 -              II Kž 366/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 366/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. C. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog D. C. i okrivljenog M. Č., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 18. kolovoza 2020. broj Kov-Iz-15/2020., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. C. i okrivljenog M. Č. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. C. i okrivljenog M. Č., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. C. i okrivljenog M. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.). Pod točkom II. izreke, odbijen je prijedlog branitelja okrivljenog D. C. za određivanjem jamstva okrivljenom D. C.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. C. po branitelju, odvjetniku E. S., s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje te okrivljeniku odrediti jamčevinu koja će zamijeniti istražni zatvor, odnosno pobijano rješenje ukinuti.

 

Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeni M. Č. po branitelju, odvjetniku P. B., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno pobijano rješenje preinačiti te istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv okrivljenog D. C. i okrivljenog M. Č. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno predloženim jamstvom u odnosu na okrivljenog D. C.

 

Nije u pravu okrivljeni D. C. kada tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži razloge jer sud prvog stupnja samo jednom paušalnom rečenicom obrazlaže postojanje osnovane sumnje, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno tim žalbenim tvrdnjama, navedena povreda nije počinjena jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio te, iako sumarno, dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08. Takva osnovana sumnja proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, koje u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi, a koje razloge prihvaća i ovaj sud. Samim time, a protivno istaknutim žalbenim navodima obojice okrivljenika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Neosnovani su žalbeni prigovori okrivljenog D. C. i okrivljenog M. Č. kojima osporavaju postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela, polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenog djela te ocjenjujući vjerodostojnost i sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja voditi će računa optužno vijeće i raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti pojedinog okrivljenika i stupnju njihove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Isto tako, osnovano je prvostupanjski sud produljio okrivljenom D. C. i okrivljenom M. Č. istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenog D. C. i na strani okrivljenog M. Č. postoji razborito predvidiva opasnost da će oni, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.

 

Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljeni D. C., pored državljanstva Republike Hrvatske, ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine te Republike Srbije. Ovaj okrivljenik ima prijavljeno prebivalište u Švicarskoj Konfederaciji, a boravište u Bosni i Hercegovini. Pored toga, razvidno je kako su prilikom pregleda okrivljenika, osim osobne iskaznice Republike Srbije na ime D. C., kod njega pronađene osobna iskaznica i putovnica Bosne i Hercegovine na ime D. D. Izloženo, a imajući na umu i težinu kaznenog djela koje mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, neovisno o činjenici da je okrivljenikov sin upisan u osnovnu školu u K., upućuje na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

 

Kraj takvog stanja stvari, nije u pravu okrivljeni D. C. kada tvrdi da je prvostupanjski sud postojanje uvjeta iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. utemeljio na nepotkrijepljenim pretpostavkama. Naime, iz pobijanog rješenja jasno proizlazi da je prvostupanjski sud, na temelju pravilno utvrđenih činjenica, ocjenjivao postojanje vjerojatnosti okrivljenikovog napuštanja područja Republike Hrvatske. Stoga nije u pravu taj žalitelj kada tvrdi da bi time sud prvog stupnja povrijedio presumpciju nevinosti okrivljenog D. C.

 

Nije utvrđeno da bi okrivljenom D. C. bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.). Napominje se ovom žalitelju da odluka koja je suprotna stavu žalitelja ne znači sama po sebi povredu njegovih prava, kako se to u žalbi D. C. neosnovano nastoji prikazati.

 

Nadalje, nasuprot paušalnim prigovorima okrivljenog M. Č., koji tvrdi da ne postoji opasnost od njegovog bijega jer je okrivljeni D. C. ponudio veliku jamčevinu, pravilno je prvostupanjski sud odlučio produljivši okrivljenom M. Č. istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., s obzirom na to da u okviru svih uočenih okolnosti postoji opasnost od bijega okrivljenog M. Č.

 

Naime, okrivljeni M. Č. je državljanin Republike Srbije, gdje ima prijavljeno prebivalište, a boravi i radi na Malti. Okrivljeni M. Č. u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Isto tako, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je ovaj okrivljenik pronađen i uhićen na graničnom prijelazu B., u pokušaju napuštanja područja Republike Hrvatske. Izloženo, a imajući na umu i težinu kaznenog djela koje mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, upućuje na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će ovaj okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, protiv okrivljenog M. Č. i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv okrivljenog D. C. i okrivljenog M. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., u ovom stadiju postupka ne bi mogla učinkovito ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza, kako to žalitelji predlažu, a niti jamstvom predloženim u odnosu na okrivljenog D. C.

 

Okrivljeni D. C. i okrivljeni M. Č. ujedno ističu vrijeme koje su do sada proveli u istražnom zatvoru, više od pet mjeseci, očito time upirući na povredu načela razmjernosti. Napominje se, međutim, žaliteljima da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 3. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.