- 1 -              II Kž 354/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 354/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. H. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 13. kolovoza 2020. broj Kov-15/2020 (Kv I-248/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba okrivljenog E. H. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog E. H. i drugih, zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2.  u vezi stavka 1. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog E. H. produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a pod točkom II. izreke određeno je da se u istražni zatvor okrivljeniku uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. veljače 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju V. V., odvjetniku u R., bez posebnog navođenja zakonskih osnova pobijanja, a s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog E. H. i to, kako glede postojanja opće, tako i one odnoseće na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem i produljen. Potom je sud za svoju odluku dao jasne, u svemu dostatne i neproturječne razloge. Stoga, nije u pravu žalitelj kada, smatrajući da pobijano rješenje predstavlja samo "kopiranje sadržaja obrazloženja optužnice", tvrdi da prvostupanjsko rješenje uopće nema razloga o odlučnoj činjenici, konkretno o postojanju osnovane sumnje kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika, a čime zapravo neosnovano implicira ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Naime, protivno žalbenim navodima kojima se, uz opširno iznošenje vlastitog viđenja do sada provedenih dokaza, osporava postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, sud prvog stupnja, obrazlažući svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje, ne samo da iznosi dokaze iz kojih ona proizlazi, već nadalje detaljno, u odnosu na svako okrivljeniku inkriminirano kazneno djelo, izlaže sadržaj pojedinih, do sada pribavljenih, dokaza na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci od 11. kolovoza 2020. broj KO-DO-115/2020., podignuta nakon provedene istrage. U tom smislu, žalitelju valja ukazati da u ovom trenutku, za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se, iznošenjem vlastite analize i ocjene značenja sadašnje dokazne građe, nastoje relativizirati dokazi koji dovode u vezu okrivljenog E. H. s učinom terećenih mu kaznenih djela razbojništva. Naime, kako optužno prvostupanjsko vijeće, tako ni ovo žalbeno vijeće, u ovom stadiju postupka nije ovlašteno analizirati i dovoditi u međusobnu vezu pribavljene dokaze u smislu ocjene njihove vjerodostojnosti. Navedeno ulazi u dužnost i ovlast raspravnog vijeća koje će, za slučaj potvrđivanja optužnice, nakon provedene rasprave i ocjene svih izvedenih dokaza, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, dok je za primjenu mjere istražnog zatvora potreban, ovdje postojeći, dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju inkriminiranih djela.

 

Jednako tako, a u odnosu na navod žalbe kojim se osporava pravna kvalifikacija kaznenih djela iz točaka 1. te 3. do 7. optužnice, sve vezano uz pitanje kojim su i kakvim točno crnim pištoljem izvršena terećena kaznena djela razbojništva, za dodati je da je u ovom trenutku, za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora, relevantan činjenični i zakonski opis te pravna kvalifikacija djela iz optužnice, dok je za istaknuti da je kazneno djelo iz točke 2., prema navodu optužnice, počinjeno uz uporabu noža, slijedom čega se nedvojbeno (barem glede tog kaznenog djela) radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11.

 

Time je, protivno žalbenoj tvrdnji, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZPK/08 za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog E. H., kako to osnovano i pravilno pobijanim rješenjem zaključuje prvostupanjski sud.

 

Iako žalbom okrivljenik zapravo ne osporava postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela na slobodi, valja naglasiti kako osnovano prvostupanjski sud ovu opasnost nalazi, u prvom redu, u njegovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, okrivljeni E. H. do sada je u četiri navrata pravomoćno osuđena osoba, između ostalih i zbog kaznenog djela teške krađe te kaznenog djela razbojništva, time da je zbog potonjeg osuđen bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, koja očito na njega nije dostatno specijalno preventivno djelovala. Povezujući izložene činjenice s okolnošću da je sada osnovano sumnjiv za učin ukupno sedam kaznenih djela razbojništava (sve neovisno radi li se o kvalificiranom ili osnovnom obliku), počinjenih u vremenskom razdoblju kraćem od tri mjeseca, tada se ocjena prvostupanjskog suda o postojanju realne i predvidive opasnosti da će ovaj okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ukazuje u cijelosti osnovanom.

 

S obzirom na to da se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postojeća i kod okrivljenog E. H. realno predvidiva opasnost od iteracije ne može, za sada, prevenirati kojom drugom blažom mjerom, to je valjano i na zakonu osnovano, u ovom stadiju postupka prvostupanjski sud pobijanim rješenjem, okrivljeniku produljio istražni zatvor temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, dok ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.