- 1 -              II Kž 364/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 364/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog R. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 19. kolovoza 2020. broj Kov-25/2020-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice i podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 3. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba maloljetnog R. H. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. H. i podnesenog prijedloga za izricanje odgojne mjere prema maloljetnom R. H., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog S. H. te, na temelju 65. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) prema mlađem maloljetniku R. H., produljen istražni zatvor, sve po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Nadalje je određeno da se okrivljenom S. H. i maloljetniku R. H. u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 22. svibnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žali se maloljetni R. H., u dijelu u kojem je prema njemu istražni zatvor produljen, i to po branitelju G. Z., odvjetniku iz L. Žalbom predlaže pobijano rješenje preinačiti i maloljetniku ukinuti istražni zatvor.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud, temeljem sadašnjeg stanja spisa i do sada pribavljenih dokaza, pogrešno zaključio o postojanju osnovane sumnje na učin maloljetniku inkriminiranog kaznenog djela. Protivno izloženim navodima kojima se spori ostvarenje osnovnog preduvjeta primjeni mjere istražnog zatvora, prvostupanjski je sud razlozima pobijanog rješenja jasno, potpuno i dostatno izložio iz kojih dokaza nalazi, na razini osnovane sumnje, utvrđenim inkriminirano postupanje maloljetnog R. H. Razmatrajući spis predmeta, priležeće dokaze, kao i razloge pobijanog rješenja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da za primjenu mjere istražnog zatvora postoji dostatan stupanj osnovane sumnje na učin terećenog kaznenog djela, čime je ostvaren temeljni preduvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, konkretno, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

              U odnosu na ostvarenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela, točan je navod žalbe da je ovdje riječ o maloljetniku prema kojem se istražni zatvor, sukladno članku 66. stavku 1. ZSM-a, mora primjenjivati samo kao krajnja mjera, kao i da, nadalje, on do sada nije kazneno tretiran, a kako se to pravilno žalbom ističe. Međutim, u ovom kaznenom postupku maloljetnik se na razini osnovane sumnje tereti da je, zajedno s bratom, okrivljenim S. H., počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, na način da je upravo on zadao prvi udarac i to metalnom šipkom dužine 56,5 cm po glavi oštećenika, od kojeg je ovaj pao, na molbu oštećenika da ga puste i da će im dati sav novac, zajedno s okrivljenim S. H. prijetio mu smrću, a nakon što je okrivljena Ž. O. iz oštećenikovih hlača uzela njegov novčanik i mobitel, maloljetnik je zajedno s okrivljenim S. H., metalnim šipkama i nogama, nastavio udarati oštećenika po glavi i tijelu, od kojih je udaraca, prema nalazu i mišljenju vještaka, oštećenik zadobio osobito teške tjelesne ozljede koje su zahtijevale hitnu medicinsku operativnu intervenciju. Potom su, žalitelj i okrivljeni S. H. oštećenika vezali, stavili u njegovo vozilo te mu u vožnji govorili da ga idu ubiti  i da će sam kopati vlastiti grob. Opisani inkriminirani način počinjenja, činjenica da se s žrtvom, inače poznanikom njegova oca, ranije te večeri, zajedno s bratom – okrivljenim S. H., družio po raznim ugostiteljskim objektima, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda govori o upornosti, odlučnosti i agresivnosti u postupanju žalitelja koja doista nadilazi uobičajeni način počinjenja ove vrste kaznenih djela.

 

Stoga, i ovo vijeće cijeni da tako iskazana veća kriminalna količina protupravnog postupanja maloljetnog R. H. inkriminirane zgode, sve neovisno o činjenici njegove životne dobi i neosuđivanosti, upućuje na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će on na slobodi počiniti isto ili teže kazneno djelo.

 

Uz ranije izložene okolnosti, osnovano prvostupanjski sud pri odluci o nužnosti  i razmjernosti primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetnom R. H., razmatra socio-anamnestičke podatke o ličnosti i obiteljskim prilikama maloljetnog R. H. Naime, iz izvješća Centra za socijalnu skrb L. proizlazi da su roditelji maloljetnog R. H. ograničenih roditeljskih sposobnosti koji se teško samostalno snalaze u odgoju djece i prema kojima su u više navrata izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite, odnosno mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, zbog čega je prema mišljenju Centra, a i više stručne savjetnice A. K., nužno maloljetnog R. H. izdvojiti iz sredine u kojoj trenutno živi, u kojoj uz odgojnu zapuštenost i odrastanje u nestimulativnom obiteljskom okruženju djeca imaju zamjetnih smetnji u funkcioniranju. Ovo tim više kada se ima u vidu da je, prema optužnici, maloljetnik osnovano sumnjiv da je djelo počinio u supočiniteljstvu sa svojim punoljetnim bratom.

 

Stoga, a imajući u vidu, prije svega, težinu kaznenog djela kojom se napada temeljna društvena vrijednost – ljudski život, na razini osnovane sumnje utvrđene okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela pri kojem je iskazana znatna odlučnost, uz uporabu metalne palice kojom je zadano najmanje 10 udaraca, te inkriminirana upornost u ostvarenju nauma na način da su, prema optužnici, žalitelj i okrivljeni S. H. oštećenika vezali, stavili u vozilo kako bi ga odvezli na osamljeno mjesto gdje bi djelo, prema iskazu oštećenika, dovršili, nadalje, sankciju koja se za slučaj osude može očekivati (predloženo je izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod), te povezujući navedeno s izloženim podacima o obiteljskim prilikama žalitelja, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da se kod žalitelja utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, dakle, ni mjerama opreza, privremenim smještajem, a niti istražnim zatvorom u domu.

 

Slijedom svega izloženog, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da ne postoji nužnost za produljenje mjere istražnog zatvora prema maloljetnom R. H., dok činjenica da se njemu, sukladno odredbama ZSM-a, ne može izreći kazna maloljetničkog zatvora, za odluku o istražnom zatvoru nije od utjecaja. Naime, sukladno članku 66. stavku 2. ZSM-a maloljetnik kojem je određen istražni zatvor smješta se u zatvorenu zavodsku ustanovu,  koji se smještaj, sukladno članku 66. stavku 4. ZSM-a, uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere, za slučaj njenog izricanja.

 

Žalbom isticano ustavno pravo maloljetnika na školovanje, a obzirom na to se radi o polazniku osnovne škole koji je završio sedmi razred, prema ocjeni ovog suda nije povrijeđeno, imajući u vidu da je osnovnoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj obavezno, te će žalitelj isto nastaviti čim se za to steknu uvjeti. U ovom trenutku, imajući u vidu ranije izložene okolnosti koje opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetniku i temeljem kojih je njeno produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom maloljetnika na slobodu. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje bilo kojeg ustavnog prava žalitelja.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbom maloljetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ovaj sud našao koju povredu na koju je po službenoj dužnosti obvezan paziti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.