- 1 -              II Kž 357/2020-4

Broj: II Kž 357/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. srpnja 2020. broj Kv I-Us-77/2020 (K-Us-7/2017-1229), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog D. O. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i čankom 52. i drugih KZ/11., pod točkom 1. izreke, na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prema optuženom D. O. produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., i to obveza redovitog javljanja načelniku nadležne policijske postaje na području na kojem stanuje ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno. Pod točkom 2. izreke, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženi D. O. je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mu mjere opreza, ista zamijeniti istražnim zatvorom, dok je pod točkom 3. izreke izvršenje mjere opreza povjereno Policijskoj upravi, koja će o provođenju mjere voditi pisanu evidenciju.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. O. po branitelju V. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V., B. i D., bez uvodnog navođenja zakonskih osnova pobijanja, a s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „uvaži razloge ove žalbe i ukine pobijano rješenje“.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u odnosu na optuženog D. O. ne postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te stoga ni osnove za produljenje mjere opreza. Upravo suprotno, prvostupanjski je sud, pravilnim utvrđenjem odlučnih činjenica, osnovano zaključio da je u odnosu na optuženog D. O. i nadalje opravdana primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

Prije svega, zaključak o postojanju iteracijske opasnosti kod optuženog D. O., prvostupanjski sud potpuno osnovano temelji na okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik potvrđenom optužnicom tereti. Konkretno, riječ je o djelu počinjenom u sastavu udruženja, u čijem je ostvarenju sudjelovalo ukupno 22 osobe, s međusobnom povezanošću članova i precizno podijeljenim ulogama, pri čemu je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodne razmjere, a trajala je gotovo godinu dana, time da je optuženi D. O. osnovano sumnjiv da je u sastavu tog udruženja nabavljao i prenosio kokain te amfetamin, kao i da je davao novac radi nabave droge. Sve ovo govori o iznimnoj upornosti i visokom stupnju kriminalne volje optuženog D. O., kako to pravilno, razlozima pobijanog rješenja, ističe prvostupanjski sud. Povezujući izložene okolnosti s činjenicom ranije osuđivanosti optuženog D. O. za istovrsno kazneno djelo, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da kod optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, što predstavlja temelj za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Međutim, razmatrajući činjenicu koju ističe i sam žalitelj, a to je da se optuženi D. O., kroz period od kada mu je istražni zatvor ukinut nije ponovno javio u ulozi počinitelja kojeg drugog kaznenog djela, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji ista svrha primjene mjere istražnog zatvora iz navedene zakonske osnove može ostvarivati primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Protivno navodu žalbe, ova okolnost da optuženik nije činio kaznena djela kroz period vođenja konkretnog kaznenog postupka, ne govori da je produljenje mjere opreza "suvišno i nepotrebno", već, upravo suprotno, samo ukazuje da se upravo daljnjom primjenom iste ostvaruje svrha zbog koje je mjera prvotno određena, a potom i produljena.

U odnosu na žalbeni navod da je proteklo vrijeme najduljeg trajanja istražnog zatvora i da je zbog toga „produljenje mjera opreza protivno Zakonu o kaznenom postupku“, valja ponovno naglasiti da, sukladno članku 98. stavku 6. ZKP/08., trajanje primjene mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora.

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbenim navodima optuženika osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje, da niti su ispitivanjem u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. rujna 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.