Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 23 Gž-1153/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja T.
t. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po zakonskom
zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva C. G.
& E. d.o.o. iz Z., protiv tuženika D. M. iz
D. O., OIB: …, radi isplate, odlučujući o
žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-
6477/18-13 od 10. lipnja 2019., 3. rujna 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja T. t. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda
Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6477/18-13 od 10. lipnja 2019.

Obrazloženje

Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. A. iz
K. O.-1289/16 od 23.6.2016. kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju 5.878,11
kn sa zakonskom zateznom kamatom na 80,28 kn od 21.9.2014., na 25,41 kn od 21.9.2014.,
na 1.902,42 kn od 21.10.2014., na 435,00 kn od 21.12.2014., na 3.000,00 kn od 21.12.2014. i
na 435,00 kn od 21.12.2014. sve do isplate i trošak ovršnog postupka od 1.212,50 kn sa
zakonskom zateznom kamatom od 24.6.2016., sve do isplate, sve u roku od 8 dana.“

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda
preinači. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz

Poslovni broj: 23 Gž-1153/2019-2 2

čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i da je pogrešno primijenio pravila o
teretu dokazivanja Nadalje, da tuženik mora platiti i mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja
obveznog trajanja ugovora, te ugovornu kaznu zbog nevraćanja satelitske opreme.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na
potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), koji se u
konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati
samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,

9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP predmetna presuda ne može pobijati zbog
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je sud drugog stupnja vezan
činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

Također, u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP predmetna presuda se ne može pobijati
zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. i
čl. 219. ZPP, pa iznesene razloge ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u razmatranje.

Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema
nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući sadrži jasnu izreku, te su u njoj navedeni
jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, pri čemu je na sastanku Vrhovnog suda
Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 13. lipnja

2019., zaključkom utvrđeno da prvostupanjski sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako prilikom ukidanja platnog naloga ujedno ne odbije
tužbeni zahtjev.

Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po
službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate novčane
tražbine u ukupnom iznosu od 5.878,11 kn sa zateznom kamatom temeljem nepodmirenog
dugovanje s osnova usluga vezanih za korištenje T. T.-a.

Budući da je tužitelj povukao zahtjev u odnosu na iznos od 435,00 kn koji je
predstavljao dva puta tuženu uslugu, odnosno instalaciju opreme po računu 112014, a tuženik
se tome nije protivio, to je sud prvog stupnja pravilno platni nalog iz rješenja o ovrsi u tom
dijelu ukinuo (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

Poslovni broj: 23 Gž-1153/2019-2 3

Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, kao i u svom stranačkom iskazu kojeg
je prvostupanjski sud prihvatio kao uvjerljiv i istinit, istaknuo kako je s tužiteljem zaključio
Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa pod brojem 900055624 (l.s. 18-19), te da su
djelatnici tužitelja pristupili radi montaže opreme dana 28. ožujka 2014. (l.s. 20), ali je isto
tako naveo da signal nije nikad uspostavljen radi čega nije mogao koristiti uslugu tužitelja, pa
je iz toga razloga u više navrata bio u kontaktu s djelatnicima tužitelja koji nisu uspjeli riješiti
problem, s time da je tuženik kasnije obaviješten o raskidu ugovora, dok mu je dana uputa da
ostavi opremu radi moguće kontrole tužitelja.

Prema tome, sporno pitanje u ovom postupku je bilo to da li tužitelj izvršio ugovorenu
uslugu tuženiku s obzirom na tehničke probleme, te je u tom dijelu teret dokazivanja bio na
tužitelju sukladno čl. 219. st. 1. ZPP.

Međutim, tužitelj u odgovoru na navode tuženike dostavlja dokaze o postojanju
ugovornog odnosa između stranaka i montaže opreme (l.s. 18-20), a koje činjenice nisu bile
sporne, dok zanemaruje navode o nedostatku signala i nepružanja usluge navodeći da su isti
paušalni i neozbiljan pokušaj izbjegavanja podmirenja obveze, ali ne dostavlja nikakav dokaz
da su tehnički problemi otklonjeni i usluga izvršena, što nije razvidno iz priložene
dokumentacije.

Dakle, s obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženiku pružio ugovorenu uslugu, to
nema pravo niti naplatiti račun za kolovoz 2014. za osnovni T. T. i najam satelitskog
prijamnika po računu broj 082014.

Nadalje, prema zaključku zauzetom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s
predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016. proizlazi
da u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba
prosuđivati primjenom odredbi čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“,
broj: 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP).

Također, prema zaključku zauzetom na sastanku predsjednika Građanskog odjela
Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova
održanog 11. i 12. travnja 2016. proizlazi da u slučajevima kada iz činjeničnih navoda
stranaka to ne proizlazi, odnosno i kada nema izričite izjave stranaka glede ništetnosti neke
odredbe Općih uvjeta, sud isto mora po službenoj dužnosti (u slučaju kada su priloženi Opći
uvjeti) ocijeniti da li su odredbe Općih uvjeta ništetne.

Tužitelj dio svog potraživanja u iznosu od 1.902,42 kn koji se odnosi na ugovornu
kaznu temeljenu na odredbi čl. 12. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (l.s. 21-26).

Odredbom čl. 12. 3. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (l.s. 21-26) je propisano da
pretplatnik koji raskine ugovor prije isteka obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu
naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na
proizvode i usluge koje je pretplatnik ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za
pretplatnika.

Poslovni broj: 23 Gž-1153/2019-2 4

Tijekom postupka je utvrđeno da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor
koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između tužitelja kao trgovca i pretplatnika
kao fizičke osobe, potrošača, pa se na isti primjenjuju odredbe ZZP.

Za istaknuti je da je navedenu odredbu o naknadi za prijevremeni raskid nedvojbeno
formulirao tužitelj, dok je tuženik potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa
prihvatio uvjete ugovora te tako i ovu odredbu.

Međutim, o predmetnim odredbama, pa tako i o spornoj odredbi iz čl. 12. 3. Općih
uvjeta poslovanja se nije pregovaralo između stranaka, pa je ista suprotna načelu savjesnosti i
poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema tužitelju jer tuženik o takvoj, vrlo
strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu
je tužitelj već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti
svoju obvezu u odnosu na mjesečne naknade, dok druga strana više svoju obvezu neće
ispunjavati.

Iz navedenih razloga odredba čl. 12. 3. Općih uvjeta je ništetna u smislu odredbi čl.

49. st. 1. i 2. ZZP, s obzirom da odredba čl. 49. st. 1. ZZP propisuje da ugovorna odredba o
kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti
i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača, dok je odredbom st. 2. određeno da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije
pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač
nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog
standardnog ugovora trgovca, a o čemu je u konkretnoj pravnoj stvari riječ. Dakle, riječ je o
oborivoj predmnijevi jednostrano formulirane klauzule, kojom se štiti položaj slabije
ugovorne strane, odnosno potrošača, pa iz tog razloga teret dokaza da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo je na trgovcu.

Slijedom iznesenog materijalnopravnog stajališta, tužitelj nakon raskida ugovor nema
pravo zahtijevati ispunjenje ugovora već ima pravo samo na naknadu štete, odnosno vraćanje
onog što je dao na ime ispunjenja ugovora, no u konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva
ispunjenje obveze tuženika iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja bi mu nastala
prijevremenim raskidom, a niti dokazuje eventualnu štetu nastalu u visini ugovorenih
mjesečnih naknada do isteka ugovorenog trajanja ugovornog odnosa, pa slijedom navedenog
tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, odnosno
za iznos od 1.902,42 kn, nije osnovan.

Što se tiče preostalog potraživanja tužitelja u iznosu od 3.435,00 kn koji se odnosi na
instalaciju opreme u iznosu od 435,00 kn i ugovornu kaznu za nevraćanje satelitske opreme i
satelitske kartice u iznosu od 3.000,00 kn, treba istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno
postupio kada je odbio tužbeni zahtjev i u tom dijelu kao neosnovan.

Naime, kako tužitelj nije dokazao da je montirana oprema funkcionirala, odnosno da je
ispunio svoju obvezu prema tuženiku iz ugovora, ne pripada mu pravo na ovu naknadu, dok je
u konkretnom slučaju ugovor koji je osiguran ugovornom kaznom raskinut, pa tužitelj nema
mogućnosti ostvarivanja prava na ugovornu kaznu, s obzirom na to da je raskidom tog
ugovora prestala svrha u koju je ugovorena kazna bila ugovorena sukladno čl. 352. st. 1. i 2.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 25/11 i 78/15).

Poslovni broj: 23 Gž-1153/2019-2 5

Imajući u vidu sve izneseno, to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio tužbeni zahtjev
kao neosnovan, te osporenom presudom ukinuo platni nalog na temelju odredbe iz čl. 451. st.

3. ZPP.

Konačno, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 154. st. 1.
ZPP odlučio o troškovima ovog postupka s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, a
tuženik nije postavio zahtjev za nadoknadom troška.

Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 3. rujna 2020.

Broj zapisa: 17898-b4efc

Kontrolni broj: 01aed-28b66-bfa34

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=KATIJA HRABROV, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.