Pr-104/20-11

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja HM d.o.o., Z., O.:…,
zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O. H. & P.
d.o.o., Z., P. S., S., protiv tuženice M. Š., iz
S., O.:…, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u
L.-V. & P. d.o.o., S., radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2020. u prisutnosti
punomoćnice tužitelja A. J., odvjetnici u O. H. &
P. d.o.o. i zamjenika punomoćnika tuženika M. T., odvjetničkog vježbenika,
objavljene 2. rujna 2020.,

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovr-22/2015 od 14.1.2015.".

II Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu
od 10.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj pred sudom 20.12.2016. pravni prednik tužitelja S.
D. d.d. navodi, da je rješenjem Općinskog suda u Splitu br. Ovr-22/2015 od

14.1.2015. upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopušten, a koja ovrha je
određena rješenjem o ovrsi ovog suda br. Ovr-22/15 od 14.1.2015., koji ovršni postupak je
pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika radi vraćanja na rad.

Ovrha da je određena na temelju ovršne isprave, po presudi Županijskog suda u Splitu
br. Gžrs-93/14 od 16.10.2014. kojom je utvrđeno da odluka o otkazu od 23.3.2011. nije
dopuštena, da radni odnos M. Š. nje prestao, kojom je naloženo vraćanje radnice na rad

2 Pr-104/20-11

u roku od 8 dana i kojom je naloženo poslodavcu da nadoknadi radnici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Tužitelj da je postupio po ovršnoj presudi tj. da je vratio tuženicu na rad i da ju je za
razdoblje od 1.4.2011. do 7.3.2013. prijavio na HZZO i HZMO na puno radno vrijeme, a za
razdoblje nakon 7.3.2013. na skraćeno radno vrijeme (u skladu s presudom Županijskog suda
u Splitu br. Gžrs-43/2014 od 26.6.2014.). Nadalje, tužitelj da je tuženici 29.1.2015. platio sve
doprinose na plaću i iz plaće. Konačno, tužitelj da je isplatio tuženici i parnični trošak u
iznosu od 2.500,00 kn iz ovršne presude.

Stoga tužitelj predlaže, da parnični sud proglasi ovrhu nedopuštenom i da naloži
tuženici da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka.

U odgovoru na tužbu podnesenom 17.1.2018. tuženica navodi da je u međuvremenu s
tužiteljem sklopila ugovor o prestanku radnog odnosa pa da je ovrha u dijelu zahtjeva za
vraćanje na rad bezpredmetna. Međutim, tuženici da nisu isplaćena novčana sredstva
specificirana u podnesku od 25.2.2016. predanom u predmetu br. Ovr-22/15.

Tužitelj u podnesku od 27.4.2020. navodi da je za tuženicu 29.1.2015. platio sve
doprinose na plaću i iz plaće kao i da je tuženici isplatio parnični trošak u iznosu od 2.500,00
kn pa da je time u cijelosti postupio u skladu s odlukom suda na temelju koje je doneseno
rješenje o ovrsi br. Ovr-22/15 od 14.1.2015. Dakle, rješenje o ovrsi da je neosnovano u
cijelosti jer je tužitelj dobrovoljno ispunio svoju obvezu. Naime, kada se uzme u obzir da je
tuženica u okviru ovršnog postupka koji je prethodio parnici, pokušavala naplatiti novčanu
tražbinu i da je nakon utvrđenja suda da mora pokrenuti posebnu parnicu radi isplate tuženica
to i učinila, da je jasno da je zahtjev tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom osnovan.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa suda br. Ovr-22/15 i
Pr-928/16, Prijava H.-u o promjeni tijekom osiguranja od 29.1.2015., izvoda s računa
SB od 29.1.2015. te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu br. Ovr-22/15 i Pr-928/16 utvrđene su sljedeće činjenice:

-da je rješenjem o ovrsi brojem Ovr-22/15 od 14. siječnja 2015. određena ovrha radi vraćanja tuženice na rad,

-da je pravomoćnim rješenjem suda br. Ovr-22/15 od 28.5.2018. (točka I. rješenja)
ovršni postupak obustavljen u dijelu kojim je određena ovrha radi vraćanja na rad jer su
stranke na ročištu od 23.5.2018. učinile nespornim da je tuženici radni odnos kod tužitelja u
međuvremenu sporazumno prestao,

-da je sud pravomoćnim rješenjem br. Ovr-22/15 od 28.5.2018. (točka II. rješenja)
uputio tuženicu da zahtjev za isplatu plaće ostvaruje u parničnom postupku br. Pr-928/16 na
temelju čl. 270. st. 7. Ovršnog zakona ("NN" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i
73/17., dalje OZ) koji propisuje, da ako je sud djelomice prihvatio zahtjev za isplatu naknade
plaće, da će uputiti ovrhovoditelja da ostatak ostvaruje u postupku pred nadležnim sudom,

3 Pr-104/20-11

-da je tuženica pokrenula parnični postupak br. Pr-928/16 u kojem, među ostalim traži,
isplatu naknada plaće za razdoblje od pravomoćnosti odluke kojom je odluka o otkazu
utvrđena nedopuštenom do vraćanja na rad.

Kako je na temelju čl. 72. st. 2. OZ-a ovršni postupak pravomoćno obustavljen u dijelu
kojim je određena ovrha radi vraćanja na rad i kako je tuženica odlučila naknadu plaće
ostvarivati u parničnom, a ne u ovršnom postupku (ovršenik ima pravo, a ne obvezu
ostvarivati pravo na naknadu plaće u ovršnom postupku), valjalo je ovrhu određenu rješenjem
ovog suda br. Ovr-22/15 od 14.1.2015. smatrati nedopuštenom i odlučiti kao u izreci presude
pod točkom I.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom
postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP) pa je tužitelju priznat
trošak zastupanja po punomoćniku prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 118/18., dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav
tužbe i 1 podnesaka, za zastupanje na 6 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za
svaku od navedenih radnji iznos od 1.000,00 kn, što zbrojeno i uvećano za PDV i za trošak
sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 400,00 kn i za presudu u iznosu od 400,00 kn, daje
iznos od 10.800,00 kn.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od
presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13.,93/14.,
55/16., 73/17.).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 2. rujna 2020.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave
odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

pun. tužitelja
tuženik u spis