- 1 -              Gž 10/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: Gž 10/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog kluba belgijskih ovčara, Z., kojeg zastupa punomoćnica Ž. F., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog kinološkog saveza, Z., kojeg zastupa punomoćnica R. I., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Pnz-5/11 od 20. ožujka 2012., u sjednici održanoj 2. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Pnz-5/11 od 20. ožujka 2012.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu suda broj Pnz-5/11 od 20. ožujka 2012. ispravljenom rješenjem istog broja od 10. srpnja 2012. utvrđena je ništavom odluka redovne Skupštine Hrvatskog kinološkog saveza, Z., ... od 26. ožujka 2011., kojom je tužitelj Hrvatski klub belgijskih ovčara Z., ... isključen iz članstva udruge Hrvatskog kinološkog saveza Z., ... (točka I. izreke) i utvrđeno je da članstvo udruge Hrvatski klub belgijskih ovčara Z., ... pri udruzi Hrvatski kinološki savez, Z., ... nije prestalo donošenjem odluke redovne Skupštine Hrvatskog kinološkog saveza, Z., ... od 26. ožujka 2011. o isključenju Hrvatskog kluba belgijskih ovčara Z., ... iz članstva Hrvatskog kinološkog saveza Z., ... te da Hrvatski klub belgijskih ovčara Z., ... uživa sva prava i obveze koje proizlaze iz članstva pri Hrvatskom kinološkom savezu, Z., ... (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (točka III. izreke).

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio žalbu prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik u žalbi zahtijeva naknadu troška sastava žalbe.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud je ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čanka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Postupajući sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud ne nalazi da bi sud prvoga stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koje se posebno upire u žalbi.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana prvostupanjska presuda ima jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, nema nedostataka uslijed kojih se ne bi moglo ispitati, niti razlozi o odlučnim činjenicama nisu u suprotnosti s ispravama i dokazima koji prileže spisu zbog čega tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP.

 

Nadalje, žalitelj u žalbi neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza prvostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Zbog navedenog žalitelj u žalbi neosnovano tvrdi da bi tijekom prvostupanjskog postupka bio ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka prihvatio i proveo sve dokazne prijedloge stranaka kako bi utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Osim toga, na glavnoj raspravi, koja je održanoj pred prvostupanjskim sudom 20. ožujka 2012., stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga i predložile su zaključiti glavnu raspravu (list 33 spisa).

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužitelj bio član tuženika do 26. ožujka 2011., da je odlukom Skupštine Hrvatskog kinološkog saveza (dalje: HKS) od 26. ožujka 2011. tužitelj isključen iz članstva tuženika, koje među strankama nisu niti sporne, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan ocijenivši da je tuženik spornu odluku o isključenju tuženika iz članstva donio protivno odredbama čl. 11. u vezi s čl. 33. t. 16. Statuta HKS, kojima je propisan trostupanjski postupak kojeg tuženik mora provesti odlučujući o isključenju članice ili člana iz članstva udruge.

 

Tuženik u žalbi u okviru žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava pogrešno tvrdi da je Skupština tuženika bila ovlaštena donijeti spornu odluku o isključenju tuženika iz članstva sukladno odredbi čl. 33. Statuta Hrvatskog kinološkog saveza, jer je Skupština tuženika ovlaštena utvrđivati tuženikove ciljeve i zadatke te odlučivati o razvoju i unapređenju kinologije.

 

Zakonom o udrugama ("Narodne novine", broj 88/01 i 11/02 – dalje: ZU), koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, uređeno je, između ostalog, osnivanje, registracija, pravni položaj i prestanak postojanja udruga sa svojstvom pravne osobe u Republici Hrvatskoj.

 

Odredbom čl. 11. ZU propisano je da udruga ima statut, kao temeljni opći akt udruge koji donosi skupština udruge te sadržaj statuta udruge. Prema odredbi čl. 11. st. 4. alineja Statut udruge može sadržavati odredbe o stegovnoj odgovornosti članova udruge.

 

Nadalje, odredbom čl. 6. st. 4. ZU skupština je najviše tijelo udruge, a sukladno odredbi st. 5. istoga članka statutom udruge se, pored skupštine, mogu utvrditi i druga tijela udruge.

 

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je, postupajući sukladno odredbi čl. 11. st. 2. ZU, Skupština Hrvatskog kinološkog saveza na sjednici održanoj 9. travnja 2006. donijela Statut Hrvatskog kinološkog saveza (dalje: Statut HKS).

 

Odredbom čl. 19. Statuta HKS propisano je da članica HKS-a i njezin član može biti isključena iz HKS-a, ako povrijedi odredbe Statuta ili ugrozi interese HKS-a ili prouzroči veću štetu HKS-u ili njegovoj članici (st. 1.), da odluku o stegovnoj odgovornosti, naknadi štete i isključenju članice ili njezinog člana donosi Stegovni sud HKS-a (st. 2.), da na odluke Stegovnog suda članica ili njezin član ima pravo žalbe u roku petnaest dana od dana primitka odluke Izvršnom odboru HKS-a kao drugostupanjskom tijelu, kao i da protiv odluke Izvršnog odbora HKS-a o isključenju iz članstva HKS-a članica ili njezin član ima pravo žalbe Skupštini HKS-a u roku petnaest dana od dana primitka odluke i da se žalba podnosi Skupštini HKS-a putem Izvršnog odbora HKS-a (st. 3.).

 

Navedenom odredbom Statuta HKS tuženik je nedvojbeno propisao i uredio postupak koji tuženik mora provesti kad odlučuje o stegovnoj odgovornosti članica te njihovom  isključenju iz članstva tuženika.

 

Slijedom navedenog proizlazi da tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik, donoseći pobijanu odluku o isključenju tužitelja iz članstva HKS, nije postupao sukladno odredbi čl. 11. Statuta HKS, već da je odluka donesena u provođenju zadataka i ciljeva djelatnosti tuženika u smislu odredbe čl. 33. Statuta HKS.

 

Zbog navedenog žalba tuženika nije osnovana pa na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 2. rujna 2020.