- 1 -              Rev 143/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 143/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. C. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika Hrvatskog sindikata šumarstva iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice i prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1454/18-3 od 15. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1182/15-73 od 16. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 2. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1454/18-3 od 15. listopada 2019. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1182/15-73 od 16. kolovoza 2018. kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1454/18-3 od 15. listopada 2019. i presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1182/15-73 od 16. kolovoza 2018. i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu tužiteljici G. C. iz Z., ...., koju je odluku dana 27. travnja 2011. donio tuženik HRVATSKI SINDIKAT ŠUMARSTVA, Z., ...., pod poslovnim brojem: 01-54/1-2011.

 

Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao kod tuženika, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici, a po osnovi izgubljene zarade, isplatit novčani iznos u visini od 256.378,15 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to za razdoblje počam od dana 15. srpnja 2012. pa do dana 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a počam od dana 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje kamate teku kako slijedi:

 

- na iznos od 4.102,74 kn tekuće od dana 15. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 4.770,05 kn tekuće od dana 15. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5.219,51 kn tekuće od dana 15. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 3.876,23 kn tekuće od dana 15. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5.219,51 kn tekuće od dana 15. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 4.771,75 kn tekuće od dana 15. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 4.323,99 kn tekuće od dana 15. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5.160,65 kn tekuće od dana 15. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 3.817,37 kn tekuće od dana 15. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 4.266,87 kn tekuće od dana 15. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 4.714,63 kn tekuće od dana 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5.162,39 kn tekuće od dana 15. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 3.819,11 kn tekuće od dana 15. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5.114,66 kn tekuće od dana 15. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 4.668,35 kn tekuće od dana 15. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 4.220,59 kn tekuće od dana 15. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5.116,11 kn tekuće od dana 15. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 4.220,59 kn tekuće od dana 15. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 4.668,35 kn tekuće od dana 15. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5.116,11 kn tekuće od dana 15. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.772,83 kn tekuće od dana 15. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.220,59 kn tekuće od dana 15. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.668,35 kn tekuće od dana 15. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.668,35 kn tekuće od dana 15. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.220,59 kn tekuće od dana 15. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5.116,11 kn tekuće od dana 15. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.220,59 kn tekuće od dana 15. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 4.668,35 kn tekuće od dana 15. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5.116,11 kn tekuće od dana 15. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.772,83 kn tekuće od dana 15. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5.059,47 kn tekuće od dana 15. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.611,71 kn tekuće od dana 15. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.716,19 kn tekuće od dana 15. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.611,71 kn tekuće od dana 15. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.611,71 kn tekuće od dana 15. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.163,95 kn tekuće od dana 15. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.611,71 kn tekuće od dana 15. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 5.045,15 kn tekuće od dana 15. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.150,06 kn tekuće od dana 15. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.597,82 kn tekuće od dana 15. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.597,82 kn tekuće od dana 15. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 4.150,06 kn tekuće od dana 15. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 5.045,58 kn tekuće od dana 15. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.981,97 kn tekuće od dana 15. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.981,97 kn tekuće od dana 15. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.877,49 kn tekuće od dana 15. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.981,97 kn tekuće od dana 15. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.429,73 kn tekuće od dana 15. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.429,73 kn tekuće od dana 15. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.965,26 kn tekuće od dana 15. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 5.007,77 kn tekuće od dana 15. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.560,01 kn tekuće od dana 15. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.112,25 kn tekuće od dana 15. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.560,01 kn tekuće od dana 15. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 4.560,01 kn tekuće od dana 15. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 4.529,15 kn tekuće od dana 15. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 3.633,63 kn tekuće od dana 15. ožujka 2017. pa do isplate,

 

a sve plativo u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, po troškovniku i u cijelosti, zajedno sa zateznim kamatama po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

 

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 16. kolovoza 2018. do isplate, u roku od 8 dana.“

 

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1182/15-73 od 16. kolovoza 2018.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim tuženiku nije priznat parnični trošak preko iznosa od 2.500,00 kn dosuđenog stavkom II. izreke.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev te tužiteljici dosuditi parnični trošak ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je revizijskom sudu tuženiku dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana, a revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) je osnovana.

 

Drugostupanjska presuda, u čijoj izreci je sadržana i odluka o troškovima postupka, donesena je 15. listopada 2019. pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima protiv te odluke mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

Odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:

 

- o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

- o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,

- u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije,

- u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku tražila utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, pa primjenjujući citiranu odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti (glavnog) tužbenog zahtjeva dopušteno podnijeti redovnu reviziju, što je tužiteljica i učinila.

 

Tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka u dijelu kojim nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška podnio prijedlog za dopuštenje revizije, pozivajući se na odredbu čl. 385. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP. Dakle, u konkretnom slučaju protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu podnesena je, ZPP-om samo iznimno dopuštena redovna revizija, a tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o sporednom zahtjevu tj. trošku parničnog postupka podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Odlučujući o odnosu dva, po svojoj prirodi sasvim različita, i međusobno isključiva izvanredna pravna lijeka koja, sukladno važećem ZPP, stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjskih odluka, vijeće je ocijenilo da u slučaju kad su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP za iznimno podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari u taksativno navedenim vrstama parničnih postupaka (primjerice zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, što je slučaj u ovom postupku), stranke mogu podnijeti redovnu reviziju i protiv dijela takve drugostupanjske odluke kojom odlučeno o svim ostalim sporednim zahtjevima tj. zahtjevu za plaćanje zatezne kamate, zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka, kako bi na taj način u konkretnom parničnom postupku obje stranke imale jednak pravni put zaštite, odnosno pravno na podnošenje jednakog izvanrednog pravnog lijeka (revizije bez dopuštenja) koji je ZPP predviđa kao zakonsku mogućnost te na taj način ostvarile jednakost oružja.

 

Nadalje, osim što se naprijed zauzetim pravnim shvaćanjem strankama u revizijskim postupcima u slučajevima iz čl. 382.a st. 1. ZPP osigurava jednak pravni put zaštite pred revizijskim sudom, time se ujedno pojednostavnjuje postupanje revizijskog suda u navedenim postupcima jer bi inače revizijski sud u istom postupku morao primjenjivati različita procesna pravila koja uređuju postupanje povodom prijedloga za dopuštenje revizije i povodom revizije koja se samo iznimno može podnijeti protiv drugostupanjskih odluka taksativno navedenih u odredbi čl. 382. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog, vijeće je o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odlučivalo kao o redovnoj reviziji.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je, sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2011., zahtjev za utvrđenje da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao, zahtjev da ju tuženik vrati na rad kod tuženika te zahtjev tužiteljice da joj tuženik po osnovi izgubljene zarade isplati iznos 256.378,15 kuna za razdoblje od 15. srpnja 2012. do 31. srpanja 2015. s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer su ocijenili da je tuženik tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice u smislu odredbe čl. 107. st. 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR).

 

Dokazima izvedenim tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom 20. kolovoza 2009. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova glavne tajnice, kada je ujedno prestala obavljati funkciju predsjednice tuženika, da je tuženik tužiteljici 27. travnja 2011. otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice koje je dovelo do gubitka povjerenja tuženika, kao poslodavca, o pogledu tužiteljice kao radnice zbog prirode i značenja tužiteljičinog radnog mjesta glavne tajnice koje radno mjesto predstavlja radno mjesto kod tuženika u okviru kojeg se obavljaju poslovi od većeg značaja za poslodavca, s obzirom da je protiv tužiteljice bilo podneseno više kaznenih prijava od strane tuženika zbog sumnje u počinjenje kaznenih djela vezanih uz gospodarsko poslovanje i zlouporabu položaja i ovlasti za vrijeme obavljanja funkcije predsjednice tuženika. Tuženik smatra da je tužiteljica skrivljenim ponašanjem i povredama obveza iz radnog odnosa koje su joj odlukom otkazu ugovora o radu bile stavljene na teret bitno narušila ugled poslodavcu kod socijalnih partnera i udruge više razine, otežala mu pregovaračku poziciju i ujedno predstavljala realnu osnovu i opasnost za stvaranje nepovjerenja članova sindikata od čijih se članarina tuženik financira zbog čega je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje da će tužiteljica poslove svog radnog mjesta obavljati sukladno zakonima i aktima poslodavca. Osim toga, nakon podnošenja kaznenih prijava protiv tužiteljice došlo je i do prestanka komunikacije između tužiteljice i predsjednika sindikata.

 

Tužiteljica u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, dok su oni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u presudi navedeni nejasni i proturječni. Osim toga, tužiteljica u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice te daje vlastitu ocjenu dokaza različitu od ocjene dokaza koju su sudovi naveli u obrazloženjima presuda.

 

Suprotno tvrdnji tužiteljice tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom, kao i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. To stoga što su u obrazloženjima revizijom pobijane drugostupanjske presude, kao i prvostupanjske presude, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka, zapisnicima o njihovom saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužiteljice da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

U odnosu na revizijske navode tužiteljice kojima iznosi činjenice, preocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva od zaključaka nižestupanjskih sudova treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stadiju postupka pa ih ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje s obzirom da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg je tužitelj istaknuo u reviziji.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Pritom treba dodati da iz činjeničnih utvrđenja suda proizlazi da je tuženik spornom odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, stavio na teret počinjene više različitih povreda obveza iz radnog odnosa u vidu nepravilnosti u postupanju tužiteljice vezanih za poslovanje tuženika u vrijeme dok je tužiteljica obnašanja dužnost predsjednice tuženika (izvršene isplate s računa tuženika u korist tužiteljice, troškovi sudjelovanja na kongresima na račun tuženika, a nakon što su joj isti refundirani od strane udruge na njezin račun, iste nije uplaćivala na račun tuženika već ih zadržala za sebe, novčane transakcije određenim udrugama bez prethodnog odobrenja tijela tuženika), te da je tužiteljica zbog jedne od povreda obveza iz radnog odnosa navedenih u odluci o otkazu ugovora o radu, za vrijeme vođenja parničnog postupka bila kaznenom presudom oglašena krivom za kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti, za kazneno djelo stjecanja nepripadne materijalne koristi na teret tuženika (time što je organizatoru sastanka udruzi E. radi refundiranja troškova sudjelovanja na sastancima, umjesto podataka o računu Hrvatskog sindikata šumarstva, dala podatke o svojim osobnim deviznim računima i putem tih računa ponovo naplatila i zadržala za sebe iznos od 4.283,30 €, koji je tuženik već ranije podmirio, i time se okoristila za navedeni iznos a istovremeno oštetila Hrvatski sindikat šumarstva), pa nije osnovana tvrdnja tužiteljice da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena samo na činjenici da je tužiteljica presudom donesenom u kaznenom postupku oglašena krivom za kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti, za kazneno djelo stjecanja nepripadne materijalne koristi na teret tuženika, odnosno da se drugostupanjski sud nije u ovom postupku mogao pozvati na odredbu čl. 12. st. 3. ZPP (isto pravno shvaćanje zauzeto je u odluci ovoga suda broj Revr-539/08-2 od 1. travnja 2009.).

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom nije prihvaćen tužiteljičin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka je osnovana.

 

Odlučujući o tuženikovom zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka sudovi su odbili dio tog zahtjeva s obrazloženjem da se tijekom ovog parničnog postupka prvenstveno raspravljalo o pravovremenosti tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ne o novčanom tj. procjenjivom dijelu zahtjeva.

 

Prema ocjeni vijeća tuženik u reviziji osnovano navodi da se u ovom radnom sporu radi o procjenjivom predmetu spora s obzirom da tužiteljica jednim od više postavljenih tužbenih zahtjeva u ovom radnom sporu od tuženika zahtijeva isplatu određenog novčanog iznosa (isto pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odlukama broj Revr-562/10 od 12. siječnja 2011., broj Revr-41/08 od 1. listopada 2008., broj Revr-1028/13-2 od 9. rujna 2014. i dr.).

 

Osim toga, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tijekom postupka na okolnost visine izgubljene zarade provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Z. R. (list 290-294 spisa, te dopunski nalaz i mišljenje istog vještaka od 27. travnja 2018.) pa su razlozi navedeni sudova navedeni u obrazloženjima odluka u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženika proturječni dokumentaciji u spisu.

 

Budući da su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o procjenjivom predmetu spora, propustili ocijeniti koje su od parničnih radnji za koje je tuženik određeno postavio zahtjev za naknadu parničnog troška bile potrebne za vođenje ove parnice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u dijelu kojim tuženik nije uspio sa zahtjevom i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako bi se sukladno izraženom pravnom shvaćanju ovoga suda donijela nova, zakonita odluka.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 2. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.