1                                        Broj: Jž-1115/2020

 

                                          

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okr. M.B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 1. lipnja 2020., broj: 36 Pp J-414/2020-8, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se žalba okr. M.B. kao neosnovana i potvrđuje se

pobijana presuda.

 

2. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13,

157/13, 110/15, 70/17i 118/18), okr. M.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 1. lipnja 2020., broj 36. Pp J-414/2020-8, proglašen je krivim okr. M.B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz mogućnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu od 150,00 kuna.

 

Protiv te presude, okr. M.B. osobno je pravodobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično okrivljenik ističe da priznaje da se smatra krivim i zbog toga da mu je iskreno žao, da je tog dana bio vidno pijan ali svjestan situacije kao i da nije na nikog galamio ni imao fizičkog nasrtaja na suprugu te da je nenamjerno svojom rukom čašu, koja je bila prazna na stolu, lagano dirnuo i razbio. Isto tako ističe da djeca nisu bila prisutna ni u jednom trenutku.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

Prvenstveno treba naglasiti da iz obrane okrivljenika koju je dao na Zapisnik o ispitivanju 23. svibnja 2020. proizlazi da se okrivljenik nakon što mu je pročitan Optužni prijedlog i činjenični opis djela koji mu se stavlja na teret očitovao da se smatra krivim, a potom je u obrani u potpunosti priznao počinjenje prekršaja za koji je proglašen krivim i nije dovodio u sumnju niti jedno zakonsko obilježje obzirom da je u obrani iskazao „…Ne osporavam navode za koje se teretim budući da je točno da sam u nazočnosti mlt. djece počinio terećeni prekršaj…kad ga je supruga vidjela ista ga je počela provocirati zašto je došao pijan kući, na što joj je isti iskazao da ga ostavi na miru, a međutim kako ga je ista i dalje nastavila provocirati, točno je da je na suprugu vikao i galamio te rukama odgurnuo od sebe te pod tim okolnostima razbio čašu o pod. Vidio je da je supruga bila silno uznemirena….“.

 

Dakle, radi se o okrivljenikovom potpunom i cjelovitom priznanju svih bitnih elemenata bića djela prekršaja koji mu je stavljena na teret. pravilno prvostupanjski sud nije provodio druge dokaze u postupku.

 

Osim toga, obranu okrivljenika koja predstavlja priznanje počinjenog prekršaja u postupnosti je potvrdila i u postupku ispitana svjedokinja – oštećena K.B. koja je o događaju inkriminirane prilike iskazivala suglasno obrani okrivljenika.

 

Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, okrivljenik ističe da do sada nije bio kažnjavan za istovrsni prekršaj, da je marljiv i brižan otac svoje djece i najbolji suprug te izražava žaljenje zbog cijelog događaja. Traži da mu se novčana kazna ublaži (ako je moguće da plati na rate) ili ukine.

 

Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.

 

Naime, okolnosti dosadašnje neosuđivanosti kao i izraženo žaljenje okrivljenika zbog počinjenja prekršaja cijenjene su od strane prvostupanjskog suda kao olakotne okolnosti te je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa. Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, pa izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna, predstavlja novčanu kaznu daleko ispod zakonom propisanog minimuma.

 

Po ocjeni ovog suda, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni i ista je primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

U odnosu na žalbeni prijedlog okrivljenika da mu se omogući plaćanje izrečene novčane kazne u više mjesečnih rata, treba navesti da u konkretnom slučaju, cijeneći da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u znatno ublaženom iznosu kao i da ima mogućnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne,  ovaj sud ne nalazi opravdanim određivanje otplate novčane kazne u više mjesečnih obroka.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Imajući na umu da iz stanja spisa ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za privređivanje, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 2. rujna 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenu i tužitelja.