- 1-                                                                                    

Broj:Pž-3747/2020  

 

                                                   

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A   

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana kao predsjednika vijeća, te Koraljke Bašić i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T.M. kojeg brani odvjetnik J.M.B. zbog prekršaja iz članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, rješavajući o žalbi okrivljenika T.M., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj:PpP-806/2020-5 od 6. srpnja 2020.,  na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2020.    

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T.M. i potvrđuje pobijana presuda.

 

II. Temeljem čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik T.M. se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona.

 

                                                                Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom okrivljenik T.M. je proglašen krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 20 dana zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

 

U kaznu se uračunava zadržavanje okrivljenika u trajanju od 2 dana pa ima za izdržati 18 dana zatvora.

 

Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 8 mjeseci.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o sankciji.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba je neosnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Ispitujući pobijanju presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, okrivljenik je već višestruko pravomoćno kažnjavana osoba, a opisani prekršaj je među najtežim prekršajima iz područja sigurnosti prometa na cestama. Za navedeni prekršaj Zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana. Očito je da izrečene kazne do sada nisu utjecale na okrivljenika da ne čini prekršaje, pa se stoga s obzirom na težinu počinjenog djela i stupanj alkoholiziranosti okrivljenika, te upornost okrivljenika da čini prekršaje ukazuje opravdanim izricanje kazne zatvora okrivljeniku u navedenom trajanju.

 

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku primijenio mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u navedenom trajanju.

 

Naime, ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

Stoga je primjena iste mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Obzirom da je okrivljenik slabog imovnog stanja, ovaj Sud je odlučujući o njegovoj žalbi, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Iz izloženog riješeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 2. rujna 2020.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka : za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.