2              Poslovni broj: Gž Ovr-211/2020-2

Poslovni broj: Gž Ovr-211/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu Marku Pribisaliću, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice - specijalista Marijane Ostojić Kavain, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja D. B. iz Z., OIB: ..., radi osiguranja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3892/2019-2 od 20. studenog 2019., 2. rujna 2020.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3892/2019-2 od 20. studenog 2019.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za osiguranje predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske od 15. studenog 2019.

Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP, a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 73/17; dalje: OZ), predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP u vezi s članka 381. ZPP ovaj sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupovnih odredaba od onih na koje pazi po službenoj dužnosti, niti kojeg drugog žalbenog razloga na koji pazi po službenoj dužnosti.

Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je prvostupanjski sud odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine uknjižbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, a na temelju rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Z.,Klasa: UP/I-415-02/2019-001/08819 od 17. lipnja 2019. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Z., Klasa: UP/I-415-02/2019-001/12192 od 10. rujna 2019., kao ovršnih isprava.

U smislu odredbe članka 296. OZ sud određuje osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja isključivo na temelju ovršne isprave, a ovršna isprava je, sukladno članku 23. točka 4. OZ, između ostalog, ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze.

Rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Z., Klasa: UP/I-415-02/2019-001/08819 od 17. lipnja 2019. te rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Z., Klasa: UP/I-415-02/2019-001/12192 od 10. rujna 2019., donesena su na temelju ovršnih isprava – rješenja predlagatelja osiguranja o naplati poreza i drugih javnih davanja, te takva rješenje o ovrsi sada predstavljaju provedbena rješenja radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, odnosno ovdje predlagatelja osiguranja.

Dakle, rješenja o ovrsi donesena u upravnim ovršnim postupcima radi naplate poreza i drugih javnih davanja, a na temelju ovršnih isprava, što je slučaj u konkretnom predmetu, iako su postala izvršna ne mogu predstavljati ovršne isprave u smislu odredbe članka 23. točka 4. OZ i na temelju takvih rješenja ne može se odrediti osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, budući da ista ne sadrže nalog za plaćanje duga.

Citirana rješenja o ovrsi predstavljaju provedbena rješenja kojima je na temelju ovršnih isprava određena ovrha određenim sredstvom i na određenom predmetu ovrhe, a ne ovršne isprave, pa je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni prijedlog za osiguranje.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima predlagatelja osiguranja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 2. rujna 2020.