Poslovni broj:12 Gž-642/2020-3

 

 

 

Poslovni broj:12 Gž-642/2020-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja P. D. I., OIB:... i predlagatelja M. D. ž. P., OIB:... oboje iz T., zastupani po punomoćnici M. M., odvjetnici u T., protiv protustranke B. Š. iz O. G., OIB:... zastupan po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, povodom žalbe protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: 52 R1 623/2015 od 11. lipnja 2019., dana 1. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: 52 R1 623/2015 od 11. lipnja 2019.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski sud donio je rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice između predlagatelja i protustranke koje glasi:

 

" I-  Suvlasnička zajednica nekretnine označene kao čest. zem. 1823/1, upisane u Z. U. 4081 k.o. T. , razvrgava se geometrijskom diobom  na način:

 

1.   Predlagateljima 1) P. D., (OIB:...) i pod 2) M. D., (OIB:...), u vlasništvo pripada zapadni realni dio čest. zem. 1823/1, upisane u ZU 4801 k.o. T., prikazane u elaboratu stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., dipl. ing. geod. u S., broj Vj 38/18 „S., 28. lipnja 2018. godine“ i dopuni elaborata vještačenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., dipl. ing. geod. u S., broj Vj 38/18 „U S., 28. veljače 2019. godine, definiran likom omeđen slovima A,B, C,D,S,R,O,G,H,I,J,K,L,A, u površini od 311 m2.

 

2.   Protustranci B. Š., (OIB:...), u vlasništvo pripada istočni realni dio čest. zem. 1823/1, upisane u ZU 4801 k.o. T., prikazane u elaboratu stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., dipl. ing. geod. u S., broj Vj 38/18, „S., 28. lipnja 2018. godine“ i dopuni elaborata vještačenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., dipl. ing. geod. u S., broj Vj 38/18, „U S., 28. veljače 2019. godine“, definiran likom omeđen slovima D,E,F,G,O,R,S,D, u površini od 311 m2.

 

3. Elaborat vještačenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., dipl. ing. geod. u S., broj Vj 38/18, „S., 28. lipnja 2018. godine“ i dopuna elaborata vještačenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B., dipl. ing. geod. u S., broj Vj 38/18, „U S., 28. veljače 2019. godine“, sastavni su dio ovog rješenja.

 

II - Utvrđuje se trošak postupka predlagatelja u visini od 3.200,00 kuna, te je protustranka, B. Š., (OIB:...),sukladno visini svog suvlasničkog idealnog dijela od 1/2, dužan razmjerno svom suvlasničkom udjelu naknaditi predlagateljima 1) P. D., (OIB:...) i pod 2) M. D., (OIB:...), troškove ovog izvanparničnog postupka u iznosu od 1.600,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

 

III- Svaka stranka snosi svoje preostale troškove postupka."

 

              Pravovremeno podnijetom žalbom protustranka pobija prethodno navedeno rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH -  dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se obustavi ovaj vanparnični postupak i predlagatelja uputi na parnični postupak ili postupak uređenja međe, podredno da se ukine prvostupanjsko rješenje i vrati istom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu predlagatelji ističu neosnovanost svih navoda protustranke, tvrde da je sud pravilno postupio kada je odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine pobijanim rješenjem.

 

Žalba protustranke nije osnovana.

 

Po prijedlogu predlagatelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini upisanoj u zk.ul.broj 4081 k.o. T. i to čest.zem.1823/1 na kojoj su u trenutku zaključenja raspravljanja u ovom postupku upisani kao suvlasnici svaki od predlagatelja u 1/4 dijelova, tj. zajedno ½ dijela, s time da ovu suvlasničku zajednicu se ne predlaže razvrgnuti, a protustranka u preostalih ½ dijela koji svaki dio je površine 311 m2, sud je nakon provedenog postupka, u kojem je između ostalog izvršen uvid u izvadak iz zemljišne knjige, proveden uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju, donio rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini geometrijskom diobom. Tijekom postupka između stranaka nisu bili sporni suvlasnički omjeri odnosno veličina udjela stranaka niti je bio sporan predmet diobe, već se protustranka protivila razvrgnuću suvlasničke zajednice isključivo iz razloga što da je razvrgnuće već provedeno sporazumom stranaka te da svaka od stranaka je stekla pravo vlasništva na svojem realnom već odvojenom dijelu, zbog čega je tražio obustavu ovog postupka i uputu predlagatelja na parnicu ili provođenje postupak uređenja međe. Između stranaka nije bilo sporno niti da je svaka od stranaka u posjedu točno određenih realnih dijelova predmetne nekretnine i to predlagatelji zapadnog dijela na kojoj imaju izgrađen stambeni objekt, a protustranka je u posjedu također točno određenog realnog istočnog dijela na kojoj je također sagrađen stambeni objekt.

 

Pobijajući rješenje suda prvog stupnja protustranka ističe kao nesporno da je predmet ovog postupka zemljišnoknjižna nekretnina čest.zem.1823/1 k.o. T., a ista u katastarskim operatima odgovara kat.čest.2607, 2608 i 2609 k.o. T., da je površina predmetne nekretnine prema izmjeri sudskog vještaka za geodeziju 622 m2, da svaka stranka drži u posjedu točno određeni dio predmetne nekretnine na kojoj ima sagrađene samostojne obiteljske kuće, te da je između njih sporan središnji dio nekretnine jer da međa između realno odijeljenih dijelova nije vidljiva, dakle jedino da je sporna međa između realno odijeljenih dijelova nekretnine čest.zem.1823/1 k.o. T. i to istočna međa nekretnine predlagatelja i zapadna međa nekretnine protustranke. Na ovako nesporno utvrđeno činjenično stanje tvrdi se da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz razloga što iako je pravilno zaključio da svaka stranka se nalazi u posjedu točno određenog dijela predmetne nekretnine a usprkos čega je provodio razvrgnuće suvlasničke zajednice. Zbog prethodno navedenog smatra da obzirom je između stranaka sporno je li dioba između njih odnosno njihovih prednika izvršena sud je trebao predlagatelja uputiti na parnični postupak "radi dokazivanja da je dioba predmetne nekretnine izvršena" iz čega izvodi zaključak da je u ovom postupku sporan predmet diobe. Obzirom na navedeno, a kako je dioba sporazumno izvršena još između prednika stranaka, između stranaka sporna je jedino međa između njihovih nekretnina.

 

Prema stanju spisa posebice prema priloženom verificiranom zemljišnoknjižnom ulošku za nekretninu čest.zem.1823/1 k.o. T. koja je predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice upravo su naznačene stranke u pobijanom rješenju upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici ove nekretnine i to predlagatelji P. D. u ¼ dijela, D. M. u ¼ dijela te protustranka B. Š. u ½ dijela, prema tome neosnovana je žalbena tvrdnja protustranke da je između stranaka već odavno još po njihovim prednicima izvršena dioba na predmetnoj nekretnini zbog čega da je trebalo obustaviti izvanparnični postupak.

 

Kada bi bila izvršena dioba, stranke bi bile upisane bilo kao vlasnici svaki svoje nekretnine bilo kao vlasnici određenog idealnog dijela povezanog sa vlasništvom svog posebnog dijela suvlasničke nekretnine, a što kako je rečeno nesporno nisu. Okolnost da svaka od stranaka ima u posjedu točno određeni realni dio predmetne nekretnine znači da su one podijelile svoj suposjed, a ne da su razvrgnule suvlasničku zajednicu. Radi prethodno navedenog žalbena tvrdnja o tome da je ovaj izvanparnični postupak valjalo obustaviti i uputiti predlagatelja na parnicu radi dokazivanja da je između stranaka već izvršena dioba, nije osnovana.

 

Doista u ovom postupku nije bilo spora o veličini suvlasničkih omjera, o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika, a niti o predmetu diobe kao ni o opsegu zajedničke stvari, a jedino ukoliko bi postojao spor glede navedenog stranku koja zahtijeva diobu upućuje se na parnicu sukladno § 267. i 268. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (dalje: ZVP-a) čija pravila se primjenjuju  u izvanparničnom postupku temeljem čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( NN 73/91).

 

Očito da su stranke i njihovi prednici sporazumom podijelili svoj suposjed predmetne nekretnine no ovaj sporazum nisu proveli u zemljišnim knjigama, a prema čl. 8. st. 2.  Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje:ZZK) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje zemljišta, dok čl. 55. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) propisuje da je zakonom određeni način stjecanja i prestanka prava vlasništva odnosno suvlasništva i drugih stvarnih prava bilo temeljem sporazuma ili odluke suda uknjižba tog prava na nekretninama u zemljišnim knjigama.

 

Protustranka tijekom cijelog postupka, pa tako i u žalbi tvrdi da je između stranaka zapravo sporna međa, no već iz samog zakonskog teksta čl. 103. ZV-a je razvidno da se međa uređuje, obnavlja ili ispravlja ukoliko su međašni znakovi između dvije nekretnine oštećeni pa se ona ne može raspoznati ili su sporni. Kako se u konkretnom slučaju još uvijek radi o jednoj jedinstvenoj nekretnini na kojoj su se stranke podijelile u suposjedu iste to se na takvoj nekretnini ne može uređivati međa već se ista može urediti nakon što se ova suvlasnička zajednica razvrgne.

 

Kad sud provodi razvrgnuće, odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije (čl. 48. st. 3. ZV-a). U tom smislu pravna pravila ZVP-a o razvrgnuću suvlasničke zajednice (§§ 266. - 274.) predstavljaju procesne odredbe prema kojima sud postupa u izvanparničnom postupku i dopuna su materijalnopravnim odredbama o razvrgnuću iz ZV-a. Niti jedna odredba ZV-a, a niti ZVP-a ne ukazuje na to da se stranku koja se protivi diobi suvlasničke zajednice nekretnina upućuje na parnicu radi utvrđenja da je dioba provedena već jedino ukoliko je sporan predmet diobe, opseg zajedničke stvari, veličina udjela suvlasnika, a u konkretnom slučaju niti je sporan predmet diobe, niti opseg zajedničke stvari, niti veličina suvlasničkih dijelova jer je između stranaka nesporno da su predlagatelji suvlasnici u ½ dijela, a protustranka u drugoj polovini dijela i to nekretnine koju predlagatelj naznačuje u svom prijedlogu čest.zem.1823/1 upisane u zk.ul.4801 k.o. T., a okolnost da je između njih podijeljen suposjed te stvari nema značaj provedenog razvrgnuća suvlasničke zajednice.

 

  Zbog prednje navedenog, a kako je i odluka o troškovima postupka pravilno zasnovana na odredbi čl. 54. ZV-a valjalo je žalbu protustranke odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

U Varaždinu 1. rujna 2020.