1                 Poslovni broj: 3 UsI-525/2020-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-525/2020-8

                                                                                                 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja M. Š. iz S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica J. R., službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 2. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 141-02/19-01/03120540836, URBROJ: 341-99-05/3-19-7830 od 26. ožujka 2020.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/19-01/03120540836, URBROJ: 341-99-05/3-19-7830 od 26. ožujka 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141-02/18-01/03120540836, URBROJ: 341-16-05/3-18-22213 od 18. rujna 2019. kojim je tužitelju kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznato i dalje zbog profesionalne nesposobnosti za rad pravo na invalidsku mirovinu.

              Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja navodeći da je tuženik učinio propust na njegovu štetu pravne i medicinske prirode te predlaže da mu se na temelju medicinske dokumentacije priložene spisu utvrdi opća nesposobnost za rad.

              U odgovoru na tužbu tuženik  navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, dok navodi i razlozi tužbeni nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da su vještaci oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, suglasni u ocjeni da kod tužitelja nastavno zbog bolesti postoji profesionalna nesposobnost za rad te da nije nastupila opća nesposobnost za rad. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 26. kolovoza 2020. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima  (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – nastavno: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na raspravu je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te je uredio tužbeni zahtjev na način da traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/19-01/03120540836, URBROJ: 341-99-05/3-19-7830 od 26. ožujka 2020. Dodao je da smatra kako kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti na temelju medicinske dokumentacije priložene spisu upravnog postupka. Također je istaknuo da prilikom donošenja nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja nije bio prisutan specijalist za područje tužiteljeva oboljenja, a rečeno mu je kako nakon operacije kuka i kičme postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Osim toga, naveo je da mu je rješenjem tuženika utvrđeno tjelesno oštećenje od 80% na donje ekstremitete te da je tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu zadobio ozljedu kičme koju su nadležni vještaci bili dužni uzeti u obzir.

Na raspravu je pristupila i službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, broj spisa: 18089 od 19. ožujka 2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

Nadalje je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut 24. listopada 2018. povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

Naime, prema odredbi članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18. – nastavno: ZOMO) potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

U predmetnom upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, Izdvojeno mjesto rada Slavonski Brod, evidencijski broj vještačenja: 261091 od 7. lipnja 2019. iz kojega proizlazi da se kod tužitelja i nadalje radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad jer nije došlo do bitnijih pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja.

Temeljem takvog nalaza i mišljenja prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje KLASA: UP/I 141-02/18-01/03120540836, URBROJ: 341-16-05/3-18-22213 od 18. rujna 2019. kojim je tužitelju kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznato i dalje zbog profesionalne nesposobnosti za rad pravo na invalidsku mirovinu.

No, kako je tužitelj izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, cjelokupan spis dostavljen je Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu u Zagrebu, koji je dana 26. veljače 2020. donio nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 380969.

Iz navedenog nalaza i mišljenja, između ostalog, proizlazi da je tužitelj rođen 1960. godine, po zanimanju obrtnik i NKV radnik na zidanju kalijevih peći, ostvario oko 25 godina mirovinskog staža. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji kod tužitelja je zbog degenerativnih promjena kralježnice i kukova te psihičkih smetnji iz kruga anksio-depresivnog poremećaja utvrđena profesionalna nesposobnost za rad od 23. prosinca 2009. uz kontraindikacije: teški fizički poslovi, dugo hodanje, stajanje, sjedenje, čučanje, a sposoban je za lakše poslove uz promjenu položaja tijela, izmjenično u hodu, stajanju i sjedenju. Navedena ocjena potvrđena je ponovnim vještačenjima 26. travnja 2012., 16. lipnja 2014. i 9. listopada 2017. Kod tužitelja je u prosincu 2011. učinjena artroplastika lijevog kuka s ugradnjom TEP-e, a 13. studenoga 2013. je zbog prolapsa i.v.diska L4/L5 učinjena interlaminektomija i mikrodiscektomija navedenog i.v. diska. Provedena je stacionarna rehabilitacija u Lipiku, a potom i ambulantna fizikalna terapija nakon koje je klinički status u poboljšanju. U daljnjem tijeku liječenja nastavio se kontrolirati po neurokirurgu, ortopedu, fizijatru, intenzivnije od 2018. godine kada dolazi do egzacerbacije tegoba u vidu lijevostrane lumboishialgije. EMG od 26. travnja 2018. ukazao je na teže kronično oštećenje L5 korijena lijevo i S1 obostrano, dok je MSCT kralježnice od 18. srpnja 2018. ukazao na herniju i.v. diska C3/C4 i L4/L5. Prema zadnje priloženom nalazu neurokirurga 28. kolovoza 2018. trajno je nesposoban za teške fizičke poslove, dizanje i nošenje tereta i rad u prisilnim položajima i rad u otežanim uvjetima. Zbog abrevijacije lijeve noge za oko 2,5 cm indicirana mu je ortopedska obuća, a ortoped 27. ožujka 2018. indicira daljnju obradu koja je dosada djelomično učinjena. Zbog hipertofije prostate liječi se po urologu od 2018. godine, a prisutan je i dijabetes o čijem liječenju nema podataka.

Postupajući po žalbi, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, Vijeće viših vještaka ne nalazi osnove za promjenom utvrđene ocjene budući se ne evidentira značajnijih promjena u zdravstvenom stanju koje bi uvjetovale potpuni gubitak radne sposobnosti. Naime, učinjeni operativni zahvati na lijevom kuku 2011. godine i slabinskoj kralježnici 2013. godine doveli su do stabilizacije stanja, promjene u zdravstvenom stanju su stacionarne, bez značajnijeg pogoršanja u odnosu na ranije te ne uvjetuju potpuni gubitak radne sposobnosti već postoji nastavno profesionalna nesposobnost za rad uz ranije utvrđene kontraindikacije: teški fizički poslovi, dugo hodanje, stajanje, sjedenje i čučanje, a sposoban je za lakše poslove, uz promjenu položaja tijela, izmjenično u hodu, stajanju i sjedenju.

U konačnici je mišljenje nadležnih vještaka oba stupnja, da se kod tužitelja ne radi o potpunom gubitku radne sposobnosti.

Sud smatra da je predmetni nalaz, mišljenje i ocjena Vijeća viših vještaka, u odnosu na medicinske činjenice, po svom sadržaju u skladu s odredbama Uredbe o metodologiji vještačenja (''Narodne novine'', broj 67/17., 56/18. - nastavno: Uredba) budući da sadrži detaljno opisanu medicinsku dokumentaciju tužitelja na osnovu koje je odlučeno, nalaze u svezi s bolestima te činjenice koje iz njih proizlaze, medicinske indikacije u mišljenju su jasno obrazložene, kao i povijest bolesti tužitelja te je u konačnosti obrazloženo da se kod tužitelja i nadalje radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad, ali ne i o potpunom gubitku radne sposobnosti. Stoga Sud smatra da je takav nalaz, mišljenje i ocjena sastavljen sukladno Uredbi, mogao poslužiti tuženiku  kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja.

Tužitelj navodima iz tužbe i tijekom spora ne dovodi u dvojbu Sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa niti je doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u svezi medicinski odlučnih činjenica, već iznosi stajalište u svezi svog zdravstvenog stanja. Pri tome valja naglasiti da su svu relevantnu medicinsku dokumentaciju priloženu spisu upravnog postupka vještaci uzeli u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja te da se u konkretnom slučaju radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti vještaka liječnika, koji su u konačnici zaključili da se kod tužitelja i dalje radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad, a kako su vještaci svoja mišljenja dostatno obrazložili i Sud ih stoga prihvaća.

Budući da Sud nije u mogućnosti sam ocjenjivati povezanost oštećenja zdravlja tužitelja po određenim dijagnozama sa činjenicom da li kod istoga na osnovu postojećih bolesti postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, a kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza u ovom sporu, kojim bi se eventualno moglo dovesti u sumnju činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje bi ukazalo na drukčiju ocjenu od one dane po nadležnim vještacima, Sud je donio odluku na temelju stanja spisa.

U skladu s tim stanjem, Sud je prihvatio ocjenu danu po stručnom tijelu medicinskog vještačenja, a koje je svoje obrazloženo mišljenje dalo po cjelovitoj medicinskoj dokumentaciji i prema kojem je obrazloženo da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti.

              Nadalje, sukladno odredbi članka 3. Uredbe, za vještaka može biti imenovana osoba iz redova doktora medicine - specijalista s najmanje dvije godine radnog iskustva u specijalnosti ili doktora medicine bez specijalizacije s najmanje deset godina radnog iskustva u liječničkoj praksi, te klinički psiholog, psiholog, diplomirani socijalni radnik ili magistar socijalnog rada, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila (logoped, edukacijski rehabilitator/defektolog, socijalni pedagog), pedagog i drugi stručnjak prema potrebi vještačenja s najmanje pet godina radnog iskustva u struci (stavak 3.). Najmanje jedan od članova vijeća vještaka, odnosno vijeća viših vještaka iz stavka 6. ovoga članka mora biti iz redova doktora medicine, a najmanje jedan iz redova stručnjaka iz drugih područja navedenih u stavku 3. ovoga članka (stavak 7.). Vijeću vještaka, odnosno viših vještaka iz stavka 6. ovoga članka predsjedava predsjednik vijeća koji mora biti iz redova doktora medicine (stavak 8.).

Sud je uvidom u nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 26. veljače 2020. utvrdio da je prilikom donošenja predmetnog nalaza i mišljenja poštivana odredba članka 3. Uredbe te stoga ne može prihvatiti kao osnovan prigovor tužitelja da prilikom donošenja nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja nije bio prisutan specijalist za područje tužiteljeva oboljenja.

Slijedom navedenog, kako je osporavano rješenje doneseno na temelju mjerodavne stručne prosudbe, na način i u postupku propisanim zakonom, Sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava te se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, dok preostali navodi tužitelja ne utječu na drukčije rješavanje upravnog spora.

Stoga je sukladno odredbi članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku 2. rujna 2020.

                                                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                                            Jasenka Beker v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).