Broj: Rev 1058/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari tužiteljice N. I. iz V., zastupane po punomoćniku B. I., odvjetniku u V., protiv tuženika 1. Grada Vukovara, V., zastupanog po zakonskom zastupniku – gradonačelniku Ž. S. iz V. i 2. „T.“ d.o.o. V., zastupanog po zakonskom zastupniku – direktoru I. K. i punomoćniku S. K., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1973/09-2 od 22. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-602/09 od 10. srpnja 2009., dana 1. veljače 2011.,

r i j e š i o   j e

              Revizija drugotuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je drugotuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.972,22 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2008. pa do isplate i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 3.660,00 kn, u roku od 8 dana.

              U toč. II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena na svaki pojedinačno navedeni iznos i sa tijekom sve pobliže opisano u toj točci izreke.

              U toč. III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice prema prvotuženiku, da zajedno s drugotuženikom solidarno plati tužiteljici iznose na koje je drugotuženik presuđen toč. I. izreke.

              Ujedno je odbijen i zahtjev za isplatu kamate kao iz toč. II. izreke.

              Presudom suda drugog stupnja u stavku 1. izreke odbijene su žalbe drugotuženika i tužiteljice kao neosnovane, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

              Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan.

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio drugotuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijani dio presude preinači tako što bi se tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, a podredno da se revizija prihvati i u odnosu na ovog tuženika pobijane presude ukinu te predmet vrati na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Stavkom 3. iste zakonske odredbe propisano je da u reviziji podnesenoj po odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju i izložiti razloge zbog kojih smatra da to ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

              Predmet spora u ovom postupku je isplata iznosa od 6.972,22 kn, koji iznos tužiteljica potražuje od oba tuženika, s tvrdnjom da je taj iznos platila bez valjane pravne osnove.

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužiteljica bila korisnica stana u V. na adresi …, da je stan koristila na temelju suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje, te da je u razdoblju od 1. ožujka 2003. do 31. ožujka 2008. uplatila po osnovi naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade (pričuvu) iznos od 6.972,22 kn u korist računa drugotuženika „T.“ d.o.o. V.

              Nižestupanjski su sudovi zaključili da je naplata pričuve izvršena protivno prisilnim propisima i to odredbi čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da stanovi u predmetnoj zgradi nisu prodani i nisu utvrđeni suvlasnički dijelovi zgrade, da drugotuženik nije imao pravni položaj upravitelja zgrade. Zbog toga smatraju da je plaćanje izvršeno bez valjane pravne osnove, zbog čega je drugotuženiku naloženo vraćanje onoga što je stekao pozivom na odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO).

              U reviziji drugotuženik tvrdi da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da je naplata pričuve bila zakonita zbog čega da je tuženik prijeporni iznos stekao na temelju valjane pravne osnove.

              Koncipirajući na takav način reviziju drugotuženik ne navodi pravno pitanje od važnosti za primjenu jedinstva u primjeni prava i ravnopravnosti građana, jer zapravo drugotuženik pobija presudu uz isticanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, nezadovoljan odlukom suda.

              Slijedom takvih revizijskih razloga, za istaknuti je da sve kada bi u postupku bio i ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, to samo po sebi ne bi predstavljalo razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, budući da revident ne navodi pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstva u primjeni prava i ravnopravnosti građana.

              Samim time, nisu ispunjene pretpostavke koje bi reviziju drugotuženika činile dopuštenom, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, pa je reviziju valjalo odbaciti i tako u svemu odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 1. veljače 2011.