- 1 -              Rev 1275/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1275/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Lj. L. iz Republike Srbije, S., OIB: ..., i 2. P. P. iz Republike Srbije, S. M., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku L. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice T. P. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2232/2016-4 od 7. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4227/12-27 od 30. prosinca 2015., na sjednici održanoj 2. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2232/2016-4 od 7. veljače 2017., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4227/12-27 od 30. prosinca 2015. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja P. P., odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2232/2016-4 od 7. veljače 2017., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4227/12-27 od 30. prosinca 2015. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice Lj. L., odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4227/12-27 od 30. prosinca 2015. naloženo je tuženici da svakom od tužitelja isplati na ime naknade štete iznos od 220.000,00 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 12. listopada 2012. do isplate (točka I. izreke), kao i da im solidarno isplati iznos od 18.000,00 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 12. listopada 2012. do isplate (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženici tužiteljima naknaditi parnične troškove u iznosu od 54.675,00 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 30. prosinca 2015. do isplate (točka III. izreke).

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 2232/2016-4 od 7. veljače 2017. suđeno je:

 

„I. Žalbe tužene i umješača na strani tužene djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično se uvažavaju pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4227/12-27 od 30. prosinca 2015.:

 

- potvrđuje u dijelu točke I izreke u kojem je prvotužiteljici dosuđen iznos 150.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2015. do isplate, te drugotužitelju iznos 220.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2015. do isplate, i u točki III izreke u odnosu na parnični trošak tužitelja za iznos 36.591,75 kn sa zateznim kamatama;

 

- preinačuje u dijelu točke I izreke kojom je prvotužiteljici dosuđen iznos 70.000,00 kn sa zateznim kamatama i u točki II izreke za iznos 18.000,00 kn, te u točki III izreke u odnosu na parnični trošak za iznos 18.083,25 kn sa zateznim kamatama tako da se sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da I-tužiteljici Lj. L. ispati iznos 70.000,00 kn s osnove neimovinske štete sa zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2012. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženici isplatiti solidarno tužiteljima iznos 18.000,00 kn s osnove naknade imovinske štete sa zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2012. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos 150.000,00 kn za razdoblje od 12. listopada 2012. do 30. prosinca 2015. i na iznos 220.000,00 kn za razdoblje od 12. listopada 2012. do 30. prosinca 2015. kao neosnovan.

 

4. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu18.083,25 kn sa zateznim kamatama.

 

5. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u iznosu 32.805,00 kn.“

 

II/ 1. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj troškove žalbenog postupka u iznosu 1.187,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 5.062,50 kn.“

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijena njena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda, reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u odnosu na tužitelja Peru Popovića ističući revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, u odnosu na tužiteljicu Lj. L., ističući pravno pitanje koje smatra važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Tužitelji u odgovoru na reviziju poriču sve revizijske navode i predlažu reviziju odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti je kao neosnovanu.

 

Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

Stoga je pobijana presuda ispitana u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužitelja P. P. za iznos od 220.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP.

 

Prema čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tuženica u reviziji određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, niti opisno ukazuje u čemu se ista sastoji, pa u skladu s čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog smrti bliske osobe – oca tužitelja M. P.

 

U revizijskom postupku i nadalje je sporno:

 

1) postojanje uzročno-posljedične veze između ovdje prijeporne štetne radnje i utužene nastale štete, budući da optuženi pripadnici Hrvatske vojske nisu u kaznenom postupku izričito osuđeni "za usmrćenje prednika tužitelja" i posljedično tome

 

2) primjenjuje li se na Republiku Hrvatsku zastarni rokovi iz čl. 377. st. 1. ili zastarni rokovi iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 - dalje: ZOO) u slučaju kada je donesena pravomoćna presuda u kaznenom postupku, kojom su od više optuženih hrvatskih vojnika pravomoćno osuđeni samo neki i to za niz djela koje čine ratni zločin, ali i ne isključivo za lišenje života i smrti prednika tužitelja,

 

3) radi li se o ratnoj šteti za koju tuženica ne odgovara.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica Lj. L. bila kćer sada pok. M. P., koja je u času smrti oca bila stara 30 godina i zasnovala je svoju obitelj, a tužitelj P. P. njegov sin, u vrijeme štetnog događaja star 12 godina, koji je živio s ocem,

 

- da su presudom Županijskog suda u Osijeku Kzr-48/10-224 od 13. lipnja 2011. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-802/11-7 okrivljenici T. P. i Ž. T. proglašeni krivima što su u vremenskom razdoblju od 13. do 23. studenoga 1991. tijekom obrane šireg područja P. od oružanih napada paravojnih formacija pobunjenog dijela srpskog stanovništva i pridružene tzv. Jugoslavenske narodne armije u prostorijama R. k. u mjestu R. (M. s.) u kojim prostorijama se nalazila baza "..." (VP ...) pri .... Samostalnom bataljunu Zbora narodne garde, kojeg su bili pripadnici, …civile srpske nacionalnosti, stanovnike sela K., a pod sumnjom da skrivaju oružje vojnog porijekla doveli, uhitili i zatvorili u improvizirani zatvor lociran u podrumu R. k., među kojim civilima je naveden i M. P. (prednik tužitelja), … , čime su postupili protivno odredbama čl. 3. st. 1. toč. a., čl. 13. i čl. 32. toč. IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., da su dana 18. studenoga 1991. ….M. P. odsjekli oba uha, a potom M. P. (zajedno sa P. N. i S. M.) izveli iz zatvora i odveli u nepoznatom smjeru, a idućeg dana njihova tijela sahranjivali su preživjeli civili… dakle, da su tako u navedenom vremenskom razdoblju kršeći pravila Međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijali, mučili, nečovječno postupali prema civilnim osobama i nanosili velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja i time počinili krivična djela protiv čovječnosti i Međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisan i kažnjiv po čl. 120. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZRH),

 

- da je prednik tužitelja M. P. zajedno sa ostalim stanovnicima sela K. od strane ... (VP ...) pri .... Samostalnom bataljunu Zbora narodne garde u razdoblju između 13. i 16. studenoga 1991. doveden, uhićen i zatvoren u improvizirani zatvor lociran u navedenom podrumu,

 

- da je podvrgnut mučenju, odsječene su mu uši, nakon čega je izveden iz zatvora i odveden u nepoznatom smjeru, kao i niz drugih osoba koje su s njim bile zatočene, a idućeg dana njihova mrtva tijela su sahranjivali preživjeli civili.

 

Polazeći od tih činjeničnih utvrđenja, koja se u revizijskom stupnju ne mogu pobijati (argumenti iz odredaba čl. 385. ZPP), nižestupanjski sudovi su zahtjev tužitelja ocijenili djelomično osnovanim, izražavajući slijedeće pravno shvaćanje:

 

- da je prednik tužitelja smrtno stradao upravo uslijed događaja za koji su pravomoćno kazneno osuđeni T. P. i Ž. T. odnosno uslijed počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva,

 

- da je prigovor zastare koji je istaknula tuženica neosnovan jer se primjenjuje odredba čl. 377. st. 1. ZOO, a kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva ne zastarijeva (čl. 95. OKZRH),

 

- da odgovornost Republike Hrvatske za utuženu štetu proizlazi iz čl. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju su uzrokovali pripadnici Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u tijeku Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03 - dalje: ZORH), jer je za postojanje odgovornosti odlučna pretpostavka da je šteta počinjena od strane pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u vezi s tom službom i to u vremenskom razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. tijekom Domovinskog rata,

 

- da predmetna šteta koju su pretrpjeli tužitelji nema karakter ratne štete u smislu čl. 3. ZORH,

 

- da je smrt prednika tužitelja vezana uz izvršenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kojeg su počinili pripadnici Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga.

 

Izraženo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, protivno navodima revizije, jest pravilno i prihvaća ga i ovaj revizijski sud.

 

Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

Prema smislu te odredbe parnični sud je u parničnom sudovanju vezan osuđujućem pravomoćnom presudom kaznenog suda u odnosu na biće kaznenog djela (sadržaj djela koji mu daje značaj upravo tog djela kao kaznenog), kaznenu odgovornost i učinioca.

 

U okolnostima ovog konkretnog slučaja, prvo valja istaknuti da su već navedenom kaznenom presudom Županijskog suda u Osijeku Kzr-48/10-224 od 13. lipnja 2011. T. P. i Ž. T. osuđeni što su 13. studenoga 1991. kao pripadnici Zbora narodne garde Republike Hrvatske, prisilno odveli (uz druge) i civila M. P. iz mjesta K. kod D. (zajedno sa još 11 civila), ali i slijedeće:

 

- da su u zatočeništvu ti civili bili podvrgnuti mučenju i nečovječnom postupanju, a da su pronađena tijela određenih civila, iako ne i M. P.,

 

radi čega su, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je upravo nakon događanja iz prijeporne kaznene presude koja čine biće kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva, M. P. zajedno s drugim osobama izveden iz zatvora i odveden u nepoznatom smjeru, a idućeg dana njihova tijela su sahranjivali preživjeli civili, a tuženica ničim nije dokazala da bi M. P. izašao živ iz zatočeništva ili nešto drugo čime bi otklonila svoju odgovornost, nižestupanjski sudovi opravdano zaključili da je smrt prednika tužitelja, kao i onih koji su poimenice navedeni toj presudi posljedica istog kaznenog djela, nastupila upravo zbog postupaka (događaja) za koji su pravomoćno kazneni osuđeni T. P. (umješač u ovom postupku na strani tuženice) i Ž. T.

 

Pri tom valja reći da svaki konkretan slučaj valja individualizirati, i u tom smislu navedenu odredbu čl. 12. st. 3. ZPP treba tumačiti smisleno, a ne strogo formalistički - pa se samoj činjenici što M. P. nije naznačen u kaznenoj presudi kao smrtno stradala osoba u izvršenju kaznenog djela ne može dati značaj dokaza za nešto suprotno prethodno navedenom. Uostalom, valja naglasiti i da tuženica tijekom postupka nije niti tvrdila niti dokazivala da je M. P. živ ili preminuo uslijed nekih drugih okolnosti.

 

Slijedom toga, ovaj sud ne nalazi mjesta sumnji da je M. P. ubijen u postupanju u vezi s kojim je nastala utužena šteta, a za koje postupanje i posljedično nastalu štetu tužiteljima tuženica odgovara.

 

Nižestupanjski sudovi su, upravo imajući sve navedeno na umu, pravilno otkloniti prigovor zastare tuženog potraživanja istaknut po tuženici, primjenom odredbe čl. 377. st. 1. ZOO prema kojoj kad je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja. Kako u smislu odredbe čl. 95. OKZRH, kojom je propisano da: "krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela predviđena u čl. 141. do 145. toga Zakona, a ni kazneno djelo počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva ne zastarijeva - nije nastupila niti zastara ovdje prijeporne tražbine naknade štete uzrokovane kaznenim djelom takvog zločina" (tako i ovaj sud u odluci Rev 175/2015-2 od 13. studenoga 2018.).

 

Pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da predmetna šteta nema karakter ratne štete u smislu odredbe čl. 3. ZORH. Naime, u skladu s odredbom čl. 2. ZORH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata tuženica odgovara po općim pravilima samo za one štete koje se ne mogu smatrati ratnim štetama.

 

Budući da je u ovom postupku utvrđeno da su tužitelji štetu pretrpili zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, što proizlazi iz pravomoćne citirane presude kaznenog suda, koje kazneno djelo su počinili pripadnici hrvatskih oružanih snaga, to se ne može smatrati da se radi o šteti koja bi se na bilo koji način mogla smatrati ratnom štetom u smislu kako je ona definirana odredbom čl. 3. ZORH.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U konkretnom slučaju tuženica je protiv dosuđujućeg dijela u odnosu na tužiteljicu Lj. L. podnijela izvanrednu reviziju zbog pitanja:

 

„Primjenjuje li se u odnosu na Republiku Hrvatsku zastarni rok iz čl. 377. st. 1. ili zastarni rok iz čl. 376. st. 1. ZOO, u slučaju kada je protiv optuženog hrvatskog vojnika (djelatnika tuženika) donesena pravomoćna presuda u kaznenom postupku, kojim je isti pravomoćno osuđen za kazneno djelo ratnog zločina, ali ne i za smrt prednika tužitelja?“

 

Pri tom se pozvala na revizijske odluke broj Rev-1892/11 od 21. ožujka 2012. i Rev-1449/11 od 25. veljače 2016.

 

Međutim, u navedenim odlukama se nije radilo o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji koja se sugerira postavljenim pitanjem niti o činjeničnoj i pravnoj situaciji podudarnoj ovoj koja je predmet revizijskog razmatranja.

 

Naime, iz obje navedene odluke Rev-1892/11-3 od 21. ožujka 2012. i Rev-1449/11 od 25. veljače 2016. proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog smrti bliske osobe kao neosnovan, s obzirom da je nastupila zastara potraživanja naknade štete na temelju čl. 376. st. 1. ZOO/91. Pri tom su sudovi ocijenili da u tim predmetima nema osnove za primjenu čl. 377. ZOO/91, jer je za primjenu te odredbe potrebno da je zbog počinjenog kaznenog djela proveden kazneni postupak i donesena osuđujuća presuda protiv odgovorne osobe, a što da u tim predmetima nije slučaj, dok je u ovom konkretnom slučaju istaknuti prigovor zastare od strane tuženice ocijenjen kao neosnovan, te je utvrđeno da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 377. ZOO/91, s obzirom na postojanje ranije navedene pravomoćne presude donesene u krivičnom postupku.

 

Pri tom se naglašava da je pravno shvaćanje u pogledu istaknutog prigovora zastare u skladu s već ustaljenim shvaćanje ovog suda o tom pitanju izraženom u nizu odluka u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (primjerice: Rev-504/14 od 23. svibnja 2018., Rev-2319/14 od 25. rujna 2018., Rev-175/15 od 13. studenoga 2018., Rev-2726/16 od 27. ožujka 2019. i Rev-559/16 od 24. travnja 2019.).

 

Stoga, s obzirom da se odluke na koju se pozvala revidentica temelje na različitom činjeničnom stanju od činjeničnog stanja u ovom postupku, kao i o različitoj pravnoj situaciji, a pobijana je odluka utemeljena na pravnom shvaćanju podudarnom sa već izraženim shvaćanjem ovog revizijskog suda, to revizija tuženice u odnosu na tužiteljicu Lj. L. nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.