- 1 -              Revd 1640/2020-2

Broj: Revd 1640/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.d. - u stečaju, Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. L. V. iz Z., OIB: ... i 2. B. V. iz Z., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., radi isplate 130.200,66 EUR, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4226/2019-2 od 29. siječnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2751/2018 od 13. ožujka 2019. i dopunska presuda toga suda broj P-2751/2018 od 26. ožujka 2019., u sjednici održanoj 2. rujna 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4226/2019-2 od 29. siječnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2751/2018 od 13. ožujka 2019. i dopunska presuda toga suda broj P-2751/2018 od 26. ožujka 2019.

Tuženici na prijedlog nisu odgovorili.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio četiri pitanja, od kojih ni jedno nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koje bi ovom sudu omogućilo da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sva se postavljena pitanja svode na zahtjev revizijskom sudu da dade pravni značaj određenoj izjavi tužitelja kao dužnika novčane obveze, zabilježenoj u zapisniku o ročištu za glavnu raspravu, odnosno da ocijeni može li se ta izjava protumačiti kao priznanje duga, odnosno priznanje zastarjele obveze. Odgovor na ovo pitanje značio bi, zapravo, činjenično utvrđenje, a radi primjene odredbe čl. 366. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, te odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2020.