- 1 -              Revd 1132/2020-2

Broj: Revd 1132/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB: …, iz S., zastupan po Jošku Mikuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri, Split, protiv tuženika 1. L. G., OIB: …, iz S., i 2. N. G., OIB: …, iz S. oboje zastupani po punomoćnici V. K., odvjetnici u S., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1207/18-3 od 4. veljače 2020., kojom je potvrđena Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3281/16 od 8. prosinca 2017., na sjednici održanoj 2. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1207/18-3 od 4. veljače 2020., kojom je potvrđena Općinskog građanskog suda u Splitu poslovni broj P-3281/16 od 8. prosinca 2017.

Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pet pitanja (procesne naravi) za koja ovaj sud, postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocjenjuje da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje treba reći kako nije riječ o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer, po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanju koje bi bilo važno za odluku u ovom sporu, jer, protivno navodima tužitelja navedenim u prvo postavljenom pitanju, nižestupanjski sudovi nisu propustili dati obrazloženje za razloge odbijanja dokaznog prijedloga provođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz vještaka odgovarajuće struke budući da pored rezultata provedenih dokaza, izvođenje tog dokaza nisu smatrali potrebnim.

U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da ono problematizira potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušteno preispitivati u revizijskog fazi postupka

U odnosu na treće pitanje valja ukazati da ono po svom sadržaju nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu budući njime tužitelj zapravo postavlja pitanje je li, i to u ovom konkretnom slučaju, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Glede četvrtog pitanja treba reći kako po ocjeni ovoga suda, radi o preopćenito postavljenom pitanju na koje nije moguće dati jednoznačan odgovor, odnosno zauzeti pravno shvaćanje pa isto po svom sadržaju nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP.

U odnosu na zadnje, peto pravno pitanje tužitelju je za odgovoriti da isto nije važno u smislu odredba čl. 385.a. st. 1. ZPP jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 292. st. 6. ZPP, koja odredba je jasna i nije ju potrebno tumačiti. Pri tom je tužitelj propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi rješenje tog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prav kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda pa je, na temelju odredbe čl. 392. 1. i 6. ZPP u vezi s čl. 387. st. 3. ZPP, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2020.