- 1 -              Revd 1946/2020-2

Broj: Revd 1946/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz K., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica N. P., odvjetnica u R., protiv tuženika: 1. S. I., OIB: ... , i 2. P. I., OIB: ... , oboje iz K., koje zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2247/2019-2 od 9. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5259/2015-81 od 8. svibnja 2019., u sjednici održanoj 2. rujna 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2247/2019-2 od 9. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5259/2015-81 od 8. svibnja 2019.

Tužiteljica na prijedlog nije odgovorila.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

Naime, pet od šest u prijedlogu postavljenih pitanja, za koja tuženici smatraju da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredaba čl. 385. i 385.a st 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), nemaju značaj pitanja važnih za odluku u sporu, jer ih tuženici vežu za primjenu odredbe čl. 583. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) kojom je kao pretpostavka za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju propisana činjenica takvog poremećaja odnosa između ugovornih strana zbog kojih je njihov zajednički život postao nepodnošljiv, a prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, dok iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da taj sud smatra da tuženici kao davatelji uzdržavanja nisu ispunjavali ugovorne obveze (čl. 583. st. 3. ZOO), što je razlog za raskid ugovora, pri čemu je još dodatno naglašeno da parnične stranke, iako tako nije ugovoreno, faktično žive u jednoj kući a odnosi među njima da su poremećeni.

Šesto se pak pitanje svodi na iskazivanje nezadovoljstva tuženika načinom na koji je drugostupanjski sud obrazložio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2020.