Broj: Rev 1088/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, mr. sc. Lucije Čimić, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja upisa Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu i protivnika upisa Grada Splita, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji protivnika upisa Grada Splita protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-6116/07 od 28. travnja 2008., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj ZS-1484/07 od 11. rujna 2007., u sjednici održanoj 23. veljače 2011.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija Grada Splita odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj ZS-1484/07 od 11. rujna 2007. na temelju čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96 i dr. – dalje: ZV) dozvoljen je upis prava vlasništva na stanu u S., …, prvi kat, označen brojkom 8, u površini od 52,47 m² u zgradi sagrađenoj na č. zem. 9970/61, P.U. 13897 – na Republiku Hrvatsku.

 

              Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-6116/07 od 28. travnja 2008. odbijena je žalba protivnika upisa Grada Splita kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, a na temelju tada važeće odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud u izreci te presude je odredio da je protiv te odluke revizija dopuštena.

 

              Drugostupanjski sud dopuštajući reviziju je u obrazloženju svog rješenja naveo da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a o kojem Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo stajalište, a riječ je o materijalnopravnom pitanju koje glasi:

 

              Tko je vlasnik stanova izuzetih iz pretvorbe, a koji nisu otkupljeni na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj: 43/92 i dr.)?

 

              Naime, drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da se u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 362. st. 3. ZV – prema kojem se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari na kojima je postojalo društveno vlasništvo na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu.

 

              Protiv navedenog rješenja reviziju je izjavio protivnik upisa Grad Split zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prihvati revizija i preinači osporeno rješenje na način da se odbije prijedlog predlagatelja upisa Republike Hrvatske.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 385. a) ZPP-a revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a može se izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

              Sukladno toj odredbi, te odredbi čl. 392. a) ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijano rješenje samo u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je ona dopuštena.

 

              U reviziji, a u okviru postavljenog materijalnopravnog pitanja – revident ističe da se u konkretnom slučaju nisu stekle zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na temelju čl. 362. st. 3. ZV-a i to iz slijedećih razloga:

 

- da je odredba čl. 390. st. 1. ZV isključila primjenu odredbi čl. 360. do 362. ZV-a, i to na stvarima koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a u stavku 2. istog članka je propisano da će se pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz stavka 1. urediti posebnim zakonom, koji zakon nije donesen,

 

- da su upravo zakonski propisi doneseni do stupanja na snagu ZV-a, koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997., a to su Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi, Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te Zakon o najmu stanova riješili pitanje vlasništva tih stanova u korist jedinica lokalne samouprave,

 

              - da se pritom revident izričito pozvao na čl. 3. st. 1. Uredbe o prestanku rada fonda u stambenom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 64/97), a u vezi s čl. 5. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo koji je označio gradove i općine kao prodavatelje stanova izuzetih iz pretvorbe stoga da su upravo jedinice lokalne samouprave postale titulari prava vlasništva tih stanova.

 

              Stajalište revidenta nije osnovano.

 

              Iz činjeničnih utvrđenja proizlazi, da je na predmetnom stanu koji je bio u društvenom vlasništvu poduzeća „D.-a.“ S. imao stanarsko pravo I. V., da je radnički savjet navedenog poduzeća temeljem čl. 2. st. 3. te čl. 47. st. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a u vezi s čl. 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo donio odluku dana 3. travnja 1992., da vrijednost tih stanova ne ulazi u društveni kapital poduzeća, te da se predaju na gospodarenje Fondu u stambenom gospodarstvu Općine Split koja će izvršiti prodaju stanova pod uvjetima i na način propisan odredbama Zakona o prodaji stanova, te da predmetni stan nije prodan jer je u međuvremenu nositelj stanarskog prava umro.

 

              Temeljem čl. 47. st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj: 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99 – dalje: ZPDP) određeno je da stanovi čija vrijednost ne ulazi u društveni kapital poduzeća predaju se na gospodarenje fondovima u stambeno-komunalnom gospodarstvu. Dok se na temelju posebnog propisa ne riješe vlasničkopravni odnosi glede tih stanova fondovi imaju sva prava davaoca stana na korištenje s time da ih ne mogu otuđiti.

 

              Prema Uredbi Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 64/97) o prestanku rada fondova u stambenom gospodarstvu i to člankom 3. st. 1. je određeno da jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb preuzimaju nekretnine (stambene zgrade) kojim je fond upravljao koje se nalaze na njihovom području i preuzimaju prava i obveze u svezi s tim  nekretninama.

 

              Pogrešno je stajalište protivnika upisa da bi slijedom navedenih propisa stanovi koja su društvena poduzeća izuzeli iz pretvorbe i koja nisu bila otkupljena prema Zakonu o prodaji stanova postalo vlasništvo lokalnih zajednica.

 

              To iz razloga što je u čl. 47. st. 2. ZPDP bilo određeno da će se posebnim propisom riješiti vlasničkopravni status takvih stanova, a čl. 3. Uredbe Vlade kao pravni sljednici fonda lokalne zajednice imale su prava i obveze koje su imali fondovi.

 

              No, postavlja se pitanje da li se na takve stanove mogla primijeniti premjeva iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. o vlasništvu Republike Hrvatske na stvarima u društvenom vlasništvu na području Republike Hrvatske u pogledu kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, a niti djeluje premjeva vlasništva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV-a.

 

              Po stajalištu ovog suda drugostupanjski sud je donio zakonitu odluku kada je u konkretnom predmetu odlučio temeljem čl. 362. st. 3. ZV-a, jer se ne radi o zapreci iz čl. 390. st. 1. ZV-a koja isključuje predmjeve iz čl. 362. ZV-a na stvarima koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju ZPDP-a.

 

              To stoga, što stanovi koji su društvena poduzeća svojim odlukama na temelju čl. 2. st. 3. ZPDP-a izuzeli iz pretvorbe nisu stvari koje su mogle biti predmet pretvorbe, pa se isključenje iz čl. 390. st. 1. ZV-a ne odnose na tu vrstu nekretnine.

 

              Naime, odredba čl. 390. st. 1. ZV-a odnosi se na stvari koje su činile masu društvenog kapitala u trenutku pretvorbe, a nisu procijenjene prilikom pretvorbe i na koje se primjenjuje odredba čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj: 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00).

 

              Slijedom izloženog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 23. veljače 2011.