- 1 -              Revd 248/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 248/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: ... ) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel protiv tuženice T. D. (OIB: ... ) iz J., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi iseljenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Gž-643/2019-2 od 25. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-133/2018-9 od 5. travnja 2019., u sjednici održanoj 2. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-643/2019-2 od 25. rujna 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-133/2018-9 od 5. travnja 2019. u točki I. te u dijelu točke II. u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 122.334,87 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća pa sve do isplate i to za iznos od 77.666,07 kn putem računa Centra za restrukturiranje i prodaju sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od 20. listopada 2012. do 31. ožujka 2014., a iznos od 44.668,80 kn putem računa D. d.o.o. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime naknade za korištenje poslovnog prostora od 1. travnja 2014. pa nadalje, te točkama III. i IV., dok je preinačena prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke II. i odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženici nalaže isplata iznosa od 53.062,56 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude.

 

Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385. a i članka 387. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena dva pitanja za koja predlagateljica smatra da su važna, ali su potpuno vezana za činjenice konkretnog slučaja pa odgovor na navedena pitanja ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ZPP-a pa je na temelju odredbe članka 392. stavaka 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 2. rujna 2020.