Broj: Rev-x 137/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Udruge H. V., iz V., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. i Ć. iz V., protiv tuženika 1. R. S. i 2. B. S., oboje iz V., zastupanih po punomoćniku A. K., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-638/08-3 od 9. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1479/00-25 od 6. studenog 2007., u sjednici održanoj 23. veljače 2011.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1479/00-25 od 6. studenog 2007. i presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-638/08-3 od 9. srpnja 2009. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženicima naloži da tužitelju solidarno plate 317.939,60 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana podnošenja tužbe, tj. od 4. prosinca 2000. pa do isplate. Ujedno je odbijen i zahtjev za naknadu mu parničnog troška.

              U toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 20.130,00 kn, u roku od 15 dana.

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

              Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivom na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

              Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, zajedno sa presudom suda prvog stupnja, tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev i tuženicima naložilo naknaditi parnični trošak tužitelju.

              Podredno predlaže da se pobijana presuda ukine, zajedno sa presudom suda prvog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija je osnovana.

              Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire revizijom.

              Međutim, utvrđeno činjenično stanje ne daje pouzdanu pravnu osnovu za ocjenu pravilnosti u primjeni materijalnog prava iz sljedećih razloga.

Nižestupanjski su sudovi našli tužbeni zahtjev neosnovanim zbog prigovora zastare, jer su utvrdili da je tužitelj ulagao u predmetnu nekretninu tijekom 1992. godine, a tužbu je podnio 4. prosinca 2002. godine, što znači izvan općeg zastarnog roka od pet godina određenog člankom 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i dr. – dalje ZOO).

              Međutim, u konkretnom slučaju valja reći da zastara počinje teći od dospijeća tražbine tužitelja, a predmetno dospijeće, u konkretnom slučaju, bilo da se radi o naknadi troškova koji pripadaju poštenom ili nepoštenom posjedniku, nastupa danom predaje stvari, tj. u konkretnom slučaju nekretnine, kako to propisuje odredba iz čl. 164. st. 7. i 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje ZV), odnosno čl. 38. st. 8. i čl. 40. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje ZOVO).

              Prema tome, tek od dospijeća, tj. od predaje stvari vlasniku, počinje teći zastarni rok od tri godine za potraživanje tužitelja glede naknade odgovarajućih troškova od vlasnika stvari, tj. nekretnine.

              U konkretnom slučaju, nižestupanjski su sudovi propustili utvrditi odlučnu činjenicu da li je nastupilo dospijeće tražbine tužitelja, tj. je li došlo do predaje nekretnine tuženiku, odnosno iseljenja tužitelja iz prostora, u uređenje kojega je uložio svoja sredstva koja sada potražuje od tuženika.

              Slijedom navedenog, valjalo je iz tih razloga prihvatiti reviziju tužitelja i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 23. veljače 2011.