- 1 -              Rev 170/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 170/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. K. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., protiv tuženika M. Č. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4958/15-3 od 18. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-7260/14-43 od 28. travnja 2015., u sjednici održanoj 2. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-4958/15-3 od 18. listopada 2016., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-7260/14-43 od 28. travnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

«Nalaže se tuženiku M. Č., Z., da tužitelju Ž. K., K., , isplati iznos od 50.000,00 € uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 15% godišnje koja teče od 02.10.2007. godine do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene eskontne stope HNB, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene eskontne stope HNB, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana.», kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 44.375,00 kuna u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju tužiteljice nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 50.000,00 eura po osnovi Ugovora o zajmu od 6. srpnja 2007. zaključenog sa tuženikom, koji novac tuženik nije vratio.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je prema sadržaju Ugovora o zajmu od 6. srpnja 2007. tužiteljica pozajmila tuženiku novac u razdoblju od 2003. do 2006. godine, u kojim razdobljima je tužiteljica ujedno bila i korisnikom kredita u iznosima od 30.500,00 eura i 20.000,00 kuna,

 

- da se na Ugovoru o zajmu od 6. srpnja 2007. u gornjem desnom kutu nalazi potpis tuženika,

 

- da svjedoci V. K. i V. S. nisu bili prisutni prilikom primopredaje novca između tužiteljice i tuženika.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljica, u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u vezi odredbe čl. 221.a ZPP, nije dokazala da je s tuženikom bila u ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO), predmetom kojeg bi bio iznos od 50.000,00 eura, jer je iskaz tužiteljice u pogledu vremena kada je navodna pozajmica izvršena u kontradikciji sa sadržajem Ugovora o zajmu od 6. srpnja 2007. koji je upravo ona pisala, kao i sa Ugovorima o gotovinskim kreditima koje je tužiteljica zaključivala u tri navrata u ukupnom iznosu od 30.500,00 eura i 20.000,00 kuna, a ne u dva navrata u ukupnom iznosu od 50.000,00 eura kako je to navela u svom iskazu, koji iskaz je u nesuglasju i sa iskazima svjedoka koji su osporili da bi bili prisutni i samom činu pozajmice.

 

Sud drugog stupnja je odlučujući o žalbi tužiteljice, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica navodi da nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, osobito zbog toga što nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su proturječni, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Osnovano revidentica ukazuje na proturječnost i nejasnoće obrazloženja u presudama nižestupanjskih sudova koji zaključuju o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju dijela iskaza svjedoka i tužiteljice, zanemarujući pritom ocijeniti iskaze saslušanih svjedoka u cjelini, kao i materijalne dokaze koje je pružila tužiteljica.

 

Naime, iz suglasnih iskaza svjedoka V. K. i V. S. proizlazi da su oboje bili upoznati s činjenicom da je tužiteljica tuženiku pozajmila novac u iznosu od 50.000,00 eura, makar nisu nazočili primopredaji novca, zatim, da su tuženik, tužiteljica i oba svjedoka bili prisutni potpisivanju predmetnog Ugovora o zajmu od 6. srpnja 2007. koji je prethodno sastavila tužiteljica i da su svi bili upoznati sa sadržajem navedenog ugovora. Osim toga, tuženik je naknadno priznao da je njegov potpis na spornom Ugovoru o zajmu od 6. srpnja 2007., dok okolnost potpisivanja u gornjem dijelu ugovora nije od utjecaja na njegovu valjanost.

 

Prema tome, nije jasan zaključak nižestupanjskih sudova koji o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zaključuju prihvaćajući i ocjenjujući samo dijelove iskaza svjedoka, a istovremeno ne navode i ne ocjenjuju preostale dijelove njihova iskaza i ne dovode ih u vezu sa ostalim provedenim dokazima.

 

Opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi počinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti nižestupanjske presude, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, imajući na umu gore izneseni stav revizijskog suda.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 2. rujna 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.