- 1 -

                                  Broj: Jž-1659/2017

 

                                  

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog L. M., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94) i čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08), odlučujući o žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, broj: 29. Pp J-1195/17 od 18. svibnja 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

          I. Djelomično se prihvaća se žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje, ukida pobijana presuda u odnosu na prekršaj čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje i odluku.

 

              II. U ostalom dijelu, žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje, odbija se kao neosnovana te se presuda u tom dijelu potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljeni L. M. je temeljem čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, nije prekršaj te da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

             

Protiv te presude tužitelj, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. policijska postaja, pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, suštinski se žaleći na pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak i zauzeo pogrešno pravno shvaćanje nakon provedenog postupka, odnosno, da objava teksta na otvorenim novinskim portalima dnevnih tiskovina, nisu dostupni javnosti i da ne predstavljaju javno mjesto, iako je sudska praksa glede objave na internetskim portalima, već zauzela suprotan stav, zatim da je pogrešan zaključak suda da okrivljenik nije ostvario ni zakonsko obilježje djela iz Zakona o suzbijanju diskriminacije jer je okrivljenik jednom radnjom počinio dva djela za koja mu se istodobno sudi te se radi o idealnom stjecaju pa se javnom objavom na novinskom portalu, koji je dostupan neograničenom broju posjetitelja, posebno u lokalnom životnom prostoru, prijeteći kako će okrivljenik „pobit sve te zlikovce“ i kako im „triba osić noge motornom pilom“, ukazuje na naročitu drskost u ponašanju, a notorno značenje objavljenih riječi kojima se prijeti policijskim službenicima, potiče i predstavlja mržnju te su ostvarena i obilježja diskriminacije prema istima, a s obzirom na njihov društveni položaj, a uzimajući u obzir i jasnu namjeru okrivljenika koji je priznao prekršaje, ne izražavajući kajanje zbog inkriminiranog teksta. Zbog navedenog predlažu usvojiti žalbu, ukinuti presudu i dostaviti predmet na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe ovlaštenog tužitelja, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na što žalbom sadržajno ukazuje tužitelj.

 

Naime, prvostupanjski je sud u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, donio presudu kojom se okrivljeni L. M. oslobađa od optužbe ne utvrdivši pravilno činjenično stanje jer je na temelju izvedenih dokaza donio pogrešan zaključak. Opravdano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u postupku pogrešno ocijenio da okrivljenikova objava teksta putem društvene mreže Facebook na portalu Slobodne Dalmacije, ispod objave o represivnom policijskom postupanju, sadržaja „pobit ću sve te zlikovce, šta maltretiraju jadne starce i pošteni narod triba im osić noge motornom pilom“, ne predstavlja ostvarenje jednog od bitnog obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, konkretno, pojma javnog mjesta.

 

Naime, internetski portali (kojeg čini više različitih i logički povezanih aplikacija koja su zajednička većem broju korisnika) kao sredstava javnog priopćavanja (kao što su i radio i televizija) su mjesto neograničenog pristupa informacijama te su dostupni i upućeni široj javnosti pa kao takvi predstavljaju javno mjesto jer se okrivljenikova radnja reflektira u javnosti. Budući da niti okrivljenik u svojoj obrani u prvostupanjskom postupku ne osporava odlučnu činjenicu da je izraze navedene u izreci pobijane presude objavio putem društvene mreže Facebook na portalu Slobodne Dalmacije, isto ukazuje na ispunjenje bitnih obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u ponašanju okrivljenika, s obzirom i na naročitu drskost i nepristojnost.

 

Stoga prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio rezultate izvedenih dokaza već je donio pogrešan zaključak da opisano djelo nije prekršaj, zbog čega je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na isti.

 

Nadalje, po ocjeni ovog suda, a suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da isto djelo za koje je protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog ne ispunjava biće prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Naime, poseban oblik diskriminacije odnosi se na verbalno ili neverbalno ponašanje prema osobi koja pripada određenoj skupini povezanoj s diskriminacijskom osnovom. Zakon o suzbijanju diskriminacije u čl. 25. regulira uznemiravanje kao oblik diskriminacije, time da nije dovoljno povrijediti dostojanstvo osobe po nekom od diskriminacijskih osnova, nego se traži i cilj počinitelja da prouzroči strah drugome ili stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Diskriminacijske osnove u smislu čl. 25. st. 1. Zakona su: rasa, etnička pripadnost, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko nasljeđe, rodni identitet ili izražavanje spolne orijentacije. Dakle, poseban oblik diskriminacije odnosi se na verbalno ili neverbalno ponašanje prema osobi koja pripada određenoj skupini povezanoj s diskriminacijskom osnovom, a da bi se takav čin mogao klasificirati kao uznemiravanje, on mora biti neželjen od strane pogođene osobe te imati kao svrhu ili posljedicu povredu dostojanstva osobe time što uzrokuje strah i stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

 

„Zaštićena osnova“ je osobina pojedinca koja se ne smije smatrati relevantnom za različito postupanje ili uživanje posebne koristi.

 

Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da određeni društveni položaj u profesionalnom smislu, ne predstavlja osobinu pojedinca koja bi se smatrala relevantnom za različito postupanje ili uživanje posebne koristi. Policija nije posebna društvena skupina u smislu odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno, sama za sebe ne može biti „pravno zaštićena osnova“ u antidiskriminacijskom pravu.

 

Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda da opisano djelo kao u izreci pobijane presude nije prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te je okrivljenik za navedeni prekršaj oslobođen od optužbe pa je u tom dijelu trebalo odbiti žalbu okrivljenika i potvrditi pobijanu presudu.

 

S obzirom na sve navedeno, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će po potrebi provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 2. rujna 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                             Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.