- 1 -              Revd 2008/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2008/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-p. d.o.o. iz S. B., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku K. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Đ. V. & K. B. iz S. B., protiv tuženika I. K. iz S. B., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i B. M. d.o.o iz S. B., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-778/2019-2 od 12. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Povrv-375/2018-7 od 11. travnja 2019., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-778/2019-2 od 12. prosinca 2019. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje: „Ima li tužitelj pravo naplaćivati tuženiku fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, odnosno fiksni trošak toplinske energije i to nakon što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade?“

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R.-A. Č. iz S. B., poslovni broj Ovrv-4942/17 od 29.rujna 2017. u cijelosti i tužbeni zahtjev odbija, kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužitelju B.-p. d.o.o., S. B., ..., OIB ..., da tuženiku I. K. iz S. B., ..., OIB ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.428,13 kn u roku od 8 dana.“

 

Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoji različita sudska praksa.

 

Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti je osnovan.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 12. prosinca 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbama čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

 

Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu 2.454,65 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, a sve „s osnova nepodmirenih dospjelih iznosa za fiksne troškove toplinske energije“ - i nakon što se „tuženik prije utuženog razdoblja izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade, te više ne koristi uslugu tužitelja glede isporuke toplinske energije“. Tužitelj drži da osnovu njegovom zahtjevu daju odredbe čl. 45. Zakona o tržištu toplinskom energijom ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 - dalje: ZTTE-a), i to:

 

- odredba stavka 1., prema kojoj: „Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta:

 

1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine,...

 

- odredba stavka 9., prema kojoj: „Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.“,

 

sve i u svezi odredaba čl. 3. kojima su dana značenja izrazima koji se koriste tim Zakonom, pa i značenje izraza „priključne snage“ koja je „najveća dopuštena snaga koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću“.

 

              Drugostupanjski sud je osporenom presudom potvrdio prvostupanjsku presudu uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da „fiksna naknada koja se odnosi na trošak snage ulazi u trošak isporučene toplinske energije te da je kao takva obuhvaćena izuzetkom od obveze plaćanja propisanim čl. 45. st. 9. ZTTE kojom je propisano da je krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troška toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu“,

 

              - da je odredbom „čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“, broj 99/14...) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije“,

 

              - da bi obzirom na navedenu odredbu čl. 45. st. 9. ZTTE-a „tuženik bio dužan plaćati fiksnu naknadu za utuženo razdoblje samo u slučaju kada ona ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije“: a u „konkretnom slučaju fiksna naknada se odnosi na troškove snage koji su prema gore citiranoj odredbi Pravilnika sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan“.

 

Tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude, temeljene na takvome shvaćanju, dopusti revizija, pa je, uz navod da to shvaćanje nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnog i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanje:

 

„Ima li tužitelj pravo naplaćivati tuženiku fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, odnosno fiksni trošak toplinske energije i to nakon što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade?“

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu da navedene odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju koje je u sudskoj praksi neujednačeno i nesigurno - što i proizlazi iz sudske prakse na koju se predlagatelj poziva.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

- da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda (u odnosu na sadržaj i značaj odluka koje predlagatelj uz postavljeno pitanje spominje),

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 1. rujna 2020.