Pristupanje sadržaju
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23 20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja H.
K., OIB: …, D., S. … kojeg zastupa punomoćnik S. Š.,
odvjetnik u D., protiv tuženika B. o. – p.z., OIB:
…, D., P. P. M. …, kojeg zastupa punomoćnik A. K.,
odvjetnik u D., i umješača na strani tuženika – B. s., OIB:
…, kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u D., radi
nadomještanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, nakon održane javne glavne
rasprave zaključene 17. srpnja 2020. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 1. rujna 2020.
p r e s u d i o j e
I. Nadomješta se ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između B.
o., P. z. D., kao najmodavca, i H. K., OIB: …, kao
najmoprimca, te isti glasi:
¨Najmodavac daje u najma najmoprimcu dio stana na adresi S. …, D., a koji
dio se proteže na kat. čest. zgr. …, kat. čest. zgr. …, kat. čest. …, kat. čest. zgr. … i kat.
čest. zgr. … k.o. D., a parcele su u vlasništvu najmodavca.
Predmetni dio stan koji ovdje u najam najmoprimcu daje najmodavac proteže se od suterena preko prizemlja i prvog kata sve do drugog kata.
Predmetni dio stana u suterenu predstavlja kortu/prolaz površine 12,76 m2 na kat. čest. zgr.
…, ostavu površine 1,74 m2 na kat. čest. zgr. … i ostavu površine 6,45 m2 na kat. čest. zgr. …
k.o. D..
Predmetni dio stana u prizemlju predstavlja taracu/vrt površine 5,42 m2 na kat. čest. zgr.
…, površine 0,81 m2 na kat. čest. zgr. …, te površine 2,16 m2 na kat. čest…, strehu
površine 3,27 m2 na kat. čest. …, kupaonicu površine 4,26 m2 na kat. čest. …, predsoblje
površine 7,16 m2 na kat. čest. zgr. …, ostavu površine 2,43 m2 na kat. čest. zgr. …,
kuhinju/blagavaonicu površine 15,96 m2 na kat. čest. zgr. … k.o. D., na prvom katu
sklae površine 3,13 m2 na kat. čest. zgr. …, predsoblje površine 8,59 m2 na kat. čest. zgr. …,
sobu površine 12,43 m2 na kat. čest. zgr. …, na drugom katu predsoblje površine 9,46 m2 na kat.
čest. zgr. …, kuhinju/blagavaonicu površine 11,26 m2 na kat. čest. zgr. …, kupaonicu površine
1,57 m2 na kat. čest. zgr. … k.o. D., što ukupno čini dio stana površine 108,86 m2.
Slijedom odredbi Zakona o najmu stanova najmoprimac je u obvezi plaćati zaštićenu
najamninu čija će visina biti valorizirana temeljem uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike
Hrvatske u skladu s čl. 7. Zakona o najmu stanova.
Zaštićena najamnina plaćati će se od strane najmoprimca najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec.
Na ime korištenja dijela predmetnog stana ovog ugovora, osim najamnine, najmoprimac je
u obvezi plaćati uredno i mjesečno sve račune vezane za utrošak električne energije, vode,
komunalnih naknada, te druge račune vezane za redovito korištenje stana.
Osim najmoprimca dio predmetnog stana koristiti će i članovi njegovog obiteljskog
domaćinstva: S. K., supruga, OIB: …, S. K., sin, OIB: …, i
A. K., kći, OIB: ….
Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme.
Najmoprimac i ranije navedeni članovi njegovog obiteljskog domaćinstva dužni su odnositi
se prema predmetnom dijelu stana uz pažnju dobrog domaćina skrbeći se za njegovo redovito
održavanje.
Najmoprimac i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva imaju pravo koristiti se
zajedničkim prostorijama i uređajima kao i zemljištem koje služi redovitoj upotrebi zgrade.
Budući najmoprimac već koristi predmetni dio ovog stana i nalazi se u posjedu istog, neće
se vršiti posebna primopredaja.¨
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 50.112,54 kuna.
Obrazloženje
Tužitelj H. K. u tužbi podnesenoj ovom sudu 15. srpnja 1997. tvrdi da je tuženik
vlasnik stana u D., S. broj …, površine 130,40 m2, a koji se sastoji od 5 soba,
kuhinje, dva kupatila, 3 hodnika, te kojem pripada i ulazno stubište i magazin u sklopu stubišta
površine cca16 m2, kao i dvorište s terasom, a da je on rješenjem koje zamjenjuje ugovor o
korištenju stana tadašnjeg Komiteta O. broj … od 9. travnja 1982. utvrđen nositeljem
stanarskog prava na predmetnom stanu. Obzirom na navedeno, predlaže donijeti presudu kojom se
nalaže tuženiku s njim sklopiti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, uz utvrđenje da
su članovi njegovog domaćinstva S. K., N. K., S. K. i A. K., njegova
supruga i djeca, sve uz obvezu tuženika da mu nadoknadi trošak ovog postupka.
U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je tužba preuranjena jer još nije odlučeno o zahtjevu
za sklapanje ugovora zbog nedostatka dokumentacije potrebne za utvrđenje visine najamnine i
statusa članova domaćinstva. Poriče da bi tužitelju pripadalo dvorište i terasa jer isti nisu sastavni
dio stana.
Tijekom postupka, tužitelja je povukao zahtjev u dijelu koji se odnosi na sklapanja ugovora
o najmu stana preko površine od 130,40 m2, dok je na ročištu održanom 12. prosinca 1997. izjavio
da na istoj kućnoj adresi ima registriranu kućnu radinost. Tvrdi da se predmetni stan nalazi na više
nekretnina od kojih su neke u vlasništvu tuženika a neke u vlasništvu G. D.,
Tuženik tijekom postupka tvrdi da iz činjenice da tužitelj u prostoru obavlja djelatnost
proizlazi da nema pravo na sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Ukazuje
da tužitelja nema nikakvih prava na dijelu nekretnina koje je uzurpirao, odnosno koje mu nisu
pripale temeljem rješenja kojim je stekao stanarsko pravo,
Temeljem provedenog postupka, ovaj sud je presudom od 18. prosinca 1998. prihvatio
tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da nadoknadi trošak postupka, no sud je rješenjem poslovni broj … od 6. lipnja 2002. ukinuo presudu ovog suda i
predmet vratio na ponovno suđenje. Uputa je drugostupanjskog suda da je potrebno utvrditi od
kojih se prostorija sastoji dio stana koji je predmet ugovora i na kojim etažama zgrade, uz
napomenu da prijašnji nositelj stanarskog prava ima pravo zaključiti predmetni ugovora samo za
onaj stan na kojem je imao stanarsko pravo do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova.
Ukazano je da je potrebno utvrditi članove domaćinstva tužitelja kao i činjenicu je li tužitelj u
stanu obavlja poslovnu djelatnost, uz uputu da je tužitelj ovlašten jedinost zahtijevati donošenje
presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana, a ne nalaganje tuženiku da isti ugovor sklopi.
U ponovljenom postupku tužitelj tvrdi da je umirovljenik veći duži niz godina, da je po
zanimanju bio grafičar te da i danas posjeduje grafičke strojeve koji su odloženi u ostavi, a da
radeći na istima konzumira svoj hobi a ne privrjeđuje. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom
tužitelj zahtijeva sklapanje ugovora o najmu površinski i opisno točno određenog dijela stana na
nekretninama u vlasništvu tuženika, uz utvrđenje članova domaćinstva kako je početno
zahtijevano, izuzev sina N. K..
Tuženik tijekom ponovljenog postupka tvrdi da se u naravi radi o dva stana, a da je ugovor
koji je tužitelj sklopio s G. D. ništavan i ne proizvodi učinke u odnosu na njega
jer tužitelj nikada nije imao utvrđeno stanarsko pravo u odnosu na bilo koji stan u društvenom
vlasništvu niti se stan nalazi u bilo kojem prostoru društvenog vlasništva već da se nalazi
isključivo u njegovom privatnom vlasništvu. Tvrdi da je po njegovom zahtjevu u tijeku postupak
pred nadležnim uredom državne uprave u odnosu na čest. zgr. … k.o. D.. Ukazuje da je
tužitelj dopisom od 1981. upućen da pitanja vezana za stan rješava s tuženikom, dok tvrdi da
rješenje kojim je utvrđeno stanarsko pravo nikada nije njemu dostavljeno pa da nije niti postalo
pravomoćno i konačno, a da tužitelj nikada njemu nije platio najamninu. Osporava postojanje
stanarskog prava na ovom stanu uopće.
Na prijedlog tuženika, ovaj sud je rješenjem od 14. svibnja 2019. dopustio B.
s. miješanje na strani tuženika jer isti kao osoba koja je u postupku koji se vodi pred
nadležnim Uredom državne uprave u vezi nekretnine koja je predmet spora, kao ovlaštenik prava
na naknadu, ima pravni interes da tuženik uspije u ovom sporu.
Na glavnoj raspravu su pročitani rješenje koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana
tadašnjeg Komiteta O.
D. broj … od 9. travnja 1982., zahtjev za sklapanje ugovor o najmu stana
s povratnicom, dopis tužitelja od 6. ožujka 1997., 17. ožujka 1997., dopis tuženika od 2. travnja
1997., 25. veljače 1997., zapisnik o uviđaju održanom 12. prosinca 1997., nalaz i mišljenje stalnog
sudskog vještaka dipl. ing. Z. N., izvatke iz zemljišnih knjiga, zapisnik o uviđaju na licu
mjesta 10. srpnja 1998., nalaz i mišljenje vještaka geodeta M. P., ugovor o najmu dijela
stana sa zaštićenom najamninom klasa …, iskaz tužitelja i svjedoka S.
K., A. K. i S. K., dopis G. D. od 29. veljače 2008., 4. lipnja 2008., 6.
travnja 2010., uvjerenja o prebivalištu, zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana od 18. ožujka
1998., potvrdu ovog suda poslovni broj … od 20. srpnja 2010., iskaze svjedoka Ž.
L., J. Š., S. K., zapisnik Ureda …
od 1. veljače 2012., izvadak iz zemljišnih knjiga s povijesnim slijedom upisa, dopis tuženika od
21. svibnja 2014., dopis Zavoda od 19. svibnja 1981. i 20. svibnja
1981., spis G. D. broj …, proveo uviđaj na licu mjesta uz
sudjelovanje vještake geodezije i građevine, geodetsko vještačenje i građevinsko vještačenje,
pregledao arhitektonski snimak postojećeg stanja, presliku djela spisa Ureda …, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove klasa:
…, te spise ovog suda poslovni broj ….
Daljnji dokazi nisu izvođeni jer su temeljem provedenih dokaza utvrđene odlučne
činjenice, te je ocijenjeno da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti
postupka.
Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog
postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (¨Narodne novine¨ br. 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, u daljnjem tekstu ZPP-a),
utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za nadomještanje ugovora o najmu sa zaštićenom
najamninom i to dijela stana u vlasništvu tuženika.
Između stranaka nije sporno:
- donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana tadašnjeg Komiteta O. D. broj … od 9. travnja 1982.,
- da se stan koji koristi tužitelj naravi nalazi na više nekretnina u vlasništvu tuženika, te
- da je tužitelj u pogledu dijela stana sklopio ugovor o najmu stana s G.
D..
Sporno je među strankama:
- je li tužitelj bio nositelj stanarskog prava u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu
stanova,
- je li tužitelj obavlja poslovnu djelatnost u stanu,
- je li tužitelj ima u vlasništvu druge nekretnine
- površina stana koji koristi tužitelj
- nekretnine na kojima se stan nalazi,
- tko su članovi domaćinstva tužitelja, te
- valjanost ugovora koji je tužitelj sklopio s G. D. u pogledu najma
dijela stana.
Obzirom između stranaka nije sporno da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnih
nekretnina, dakle nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva u smislu identifikacije istih kao
nekretnina na kojima se nalazi dio stana, a isto proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga, ocijenjeno
je da nema uvjeta za prekid postupka do okončanja upravnog postupka u pogledu vlasništva
ostalih nekretnina na kojima se nalazi dio stana, a koje kao takve nisu predmet spora, jer navedena
činjenica nije odlučna za pravo tužitelja da se nadomjesti ugovor o najmu stana, imajući u vidu da
se status zaštićenog najmoprimca – bivšeg nositelja stanarskog prava, kao i najamni odnos koji
proizlazi iz istog, stječe ex lege, time samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki, pa pored
činjenice da je vlasnik nekretnine poznat i uknjižen kao takav, na odluku o pravu da se nadomjesti
ugovor o najmu nije od utjecaja eventualna kasnija promjena vlasništva koja bi svoju osnovu imala
u odluci upravnog tijela.
U vezi s navedenim, odnosno činjenicom nastanka najamnog odnosa ex lege, ocjenjuje se
da je tužbeni zahtjev dovoljno jasan i određen za odluku o istom, dok činjenica da tužitelj
zahtijeva nalaganje činidbe sklapanja ugovora, umjesto nadomještanje ugovora, ne čini tužbu
nepodobnom za raspravljanje, obzirom sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva jasno upućuju na zahtjev
da sud svojom odlukom uredi odnos najma, pa je radi navedenog ovaj sud i odlučivao o osnovi
zahtjeva. Ocjena je ovog suda da se odlukom o nadomještanju ugovora o najmu stana ne
prekoračuje tužbeni zahtjev jer se radi o istovjetnom zahtjevu koji je istaknut od početka postupka
pa nadalje i o kojem se tijekom postupka raspravljalo, a sama odluka ima istovjetan učinak –
uređenje najamnog odnosa od strane suda, zbog nepostojanja sporazuma stranaka ugovora.
Člankom 30. Zakona o najmu stanova (¨Narodne novine¨ br. 91/96, 48/98, 66/98 i je
propisano da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to
pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Osobe iz
stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze
najmoprimca. Prava i obveze najmoprimca iz odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka iznimno ne stječu
osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.
Čitanjem rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, a koje je 9. travnja 1982. pod
brojem … donijela O. D., Komitet, te spisa O. D. broj … u kojem
je donesena ova odluka, utvrđeno je da tužitelj istim rješenjem utvrđen nosiocem stanarskog prava
na stanu u D., U. S. broj …, time stana u vlasništvu tuženika, i to stana površine
130,40 m2. Tuženik je aktivno sudjelovao u ovom postupku i to putem punomoćnika odvjetnika,
dapače isti je protiv predmetne odluke pokrenuo spor, obzirom je njegova žalba protiv
prvostupanjskog rješenja odbijena rješenjem Sekretarijata, Odsjek od 4. ožujka
1983. Predmetni upravni spor je okončan presudom suda poslovni broj …
od 2. studenog 1983. kojom je tužba odbijena, dok je sud rješenjem broj …
od 25. siječnja 1984. odbacio zahtjev za izvanredno preispitivanje predmetne presude.
Iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj temeljem rješenja od 9. travnja 1982. stekao
stanarsko pravo na stanu u vlasništvu tuženika i to stanu površine 130,40 m2, a koje pravo je
trajalo sve do stupanja na snagu ZNS-a jer je tužitelj nesporno bio kontinuirano u posjedu ovog
stana kao nositelj stanarskog prava.
Tuženik ne tvrdi da bi se vodio postupak radi otkaza ili prestanka stanarskog prava
tuženika, pa je slijedom navedenog od stupanja na snagu ZNS-a s tužiteljem u najamnom odnosu
ex lege.
Razlozi koje tuženik navodi kao razloge prestanka najamnog odnosa u smislu korištenja
stana za poslovnu djelatnost, vlasništva drugih nekretnina i neplaćanja najamnine, ničim ne
dokazuje, dapače ocjena je ovog suda da isti ne postoje. Naime, kako proizlazi iz iskaza tužitelja,
članova njegove obitelji (supruge S., sina S. i kćeri A.) te svjedoka Ž. L., J.
Š. i S. K., tužitelj je osoba koja je po zanimanju bio grafičar i koji je umirovljen od
Domovinskog rata, pa tvrdnja tužitelja koju je sud sam utvrdio uviđajem na licu mejsta da u
spremištu drži tiskarske uređaje, ne pretpostavlja obavljanje poslovne djelatnosti iz čl. 31. st. 2.
ZNS-a u dijelu stana, a niti iz iskaza ovih osoba proizlazi da bi tužitelj istu obavljao. Činjenica da
je tužitelj imao i ima ove uređaje u dijelu stana koje po svojoj svrsi služi odlaganju, kada se
dovede u vezu s činjenicom da je tužitelj umirovljeni grafičar od vremena prije stupanja na snagu
ZNS-a, životno i logično dovodi do zaključka da tužitelj dio stana koji je spremište koristi za
odlaganje stvari vezanih za njegovu struku, pa i ukoliko ove uređaje koristi,iste ne koristi za
poslovnu djelatnost jer je umirovljenik koji nema prijavljenu niti dokazanu naplatnu djelatnost s
istim uređajima. Ukoliko tužitelj ove uređaje koristi kao stručna osoba za vlastite potrebe, u
prostoru koji ne služi stanovanju, već kao pomoćni objekt stana, odlaganju stvari, isti ne obavlja
poslovnu djelatnost. Činjenica je li tužitelj prije stupanja na snagu ZNS-a prostor koristio za
obavljanje poslovne djelatnosti nije dokazana u ovom postupku, dok tuženik nije radi navedenog
za razdoblje prije stupanja na snagu ZNS-a pokretao postupak radi otkaza ili prestanka stanarskog
prava, pa isto time nije prestalo zbog navedene okolnosti.
U odnosu na vlasništvo drugih nekretnina, iz potvrde zemljišnoknjižnog odjela ovog suda
proizlazi da tužitelj i osobe koje navodi kao članove domaćinstva nemaju u vlasništvu nekretnine
na području ovog suda, a što proizlazi iz uvjerljivih iskaza istih, pa navedena okolnost kao razlog
prestanka najamnog odnosa ne postoji.
Paušalna tvrdnja tuženika o plaćanju najamnine, odnosno neplaćanju najamnine, te potrebi
stana za osobne potrebe tuženika, nije ničim obrazložena niti dokazana, u smislu razdoblja i
potraživanja tuženika za samu najamninu, odnosno obrazlaganja kojih potreba tuženika bi stan
istom trebao, pored činjenice da je tuženik vjerska pravna osoba.
Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelj osoba koja ima prava zaštićenog
najmoprimca, odnosno najma stana sa zaštićenom najamninom i to u pogledu stana na kojem je
imao stanarsko pravo.
Kao što je u ovom postupku već istaknuo drugostupanjski sud, pored nesporne činjenice da
tužitelj koristi stan koji je površinski znatno veći od 130,40 m2, kao površine stana na kojem je
stekao stanarsko pravo, tužitelj ne može steći status zaštićenog najmoprimca po osnovi stanarskog
prava za površinu veću od 130,40 m2.
Posebnost ovog spora i odnosa najma se ogleda u činjenici da je uviđajem na licu mjesta te
provedenim geodetskim i građevinskim vještačenjem utvrđeno da tužitelj u naravi koristi jedan
stan kao cjelinu, no da se predmetni stan nalazi na više etaža u zgradi koja se kao takva nalazi na
više katastarskih čestica od kojih su neke u vlasništvu tuženika, a neke u vlasništvu G.
D.. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta M. M., a čiji nalaz i
mišljenje ovaj sud u cijelosti prihvaća u pogledu položaja stana na katastarskim česticama, jer je
isto utemeljeno na osobnom opažanju i mjerenju od strane vještaka, u vezi s podacima nadležnog
ureda katastra, proizlazi da se stan nalazi na katastarskim česticama označenim kao čest. zgr.
…,… i …, dograđeni dio stana na č. zem. … i balkon-ulaz u stan na čest. zem. … sve
k.o. D..
Obzirom u rješenju temeljem kojeg je tužitelj stekao stanarsko pravo nije navedena
katastarska oznaka stana, pa niti same prostorije stana, već isključivo nesporna adresa stana i
površina istog, u vezi s činjenicom da stan koji tužitelj koristi predstavlja jednu cjelinu, zaključuje
se da je tuženik legitimiran u pogledu dijela stana koji se nalazi na nekretninama koje su u
njegovom vlasništvu, time svih nekretnina izuzev čest. zgr. … k.o. D., te je u tom smislu
i relevantna odluka kojom je stečeno stanarsko pravo, u smislu površine stana.
Okolnost da je tužitelj, zasebno od predmetnog spora, uredio svoja prava izravno s G.
D. u pogledu dijela stana ne utječe na sami odnos stranaka u ovom sporu, jer je G.
D. ovlašten raspolagati sa nekretninom u svom vlasništvu kako to želi kao vlasnik, a
raspolaganja koja bi se ticala prava tuženika kao vlasnika preostalih nekretnina nisu time
umanjena jer tužitelj niti ne može steći prava od nevlasnika. U ovom smislu nije relevantna niti
površina stana koja je utvrđena u ugovoru sklopljenom između tužitelja i G. D., jer
tužitelj ima pravo, a tuženik obvezu sklopiti ugovor o najmu stana za površinu stana na kojoj je
postojalo stanarsko pravo.
U vezi same površine dijela stana i opisa prostorija stana koje se nalaze na nekretninama u
vlasništvu tuženika, ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke dipl. ing.
Z. N., jer se stambene površine određuje od strane građevinske struke, i u naravi
predstavljaju korisne površine stana, pa ukoliko je određena prostorija u geodetskom smislu na
dvije nekretnine, činjenica je da prostoriju i njeno korištenje te posjed iste definira mogućnost
ulaza u prostoriju, pa kako se u sve prostorije koje su predmet tužbenog zahtjev ulazi isključivo iz
prostora koji se nalazi u vlasništvu tuženika, ocjenjuje se da je tuženik osoba koja je kao vlasnik i
posredni samostalni posjednik jedini ovlašten dati istu u najam.
Oznaka prostorija kako iste definira položajno i površinski tužitelj u tužbenom zahtjevu je
suglasna definiranju vještaka geodeta u smislu katastarskih čestica na kojima se iste nalaze te
definiranju etaže, naravi i površine prostorije, dijela stana, kako je iste utvrdio vještak građevinske
struke, a koje svojim zbrojem u naravi predstavljaju površinu manju od one navedene u rješenju
kojim je tužitelj stekao stanarsko pravo.
Slijedom navedenog, prihvaćena je oznaka dijela stana koji je u najmu u odnosu na
tuženika, dok su članovi domaćinstva tužitelja navedeni sukladno činjenici da se radi o njegovoj
supruzi, sinu i kćeri koji po uvjerljivim i logičnim iskazima žive u istom domaćinstvu od vremena
kada je tužitelj stekao stanarsko pravo pa nadalje, odnosno kćer tužitelja od rođenja pa nadalje, a
što potvrđuju i uvjerenja o prebivalištu istih u smislu kontinuirano prijavljenog prebivališta na
adresi S. …, D..
Preostale odredbe ugovora o najmu koji se nadomješta ovom odlukom su u naravi
zakonske odredbe iz ZNS-a, u vezi s činjenicom da se tužitelj već desetljećima nalazi u posjedu
dijela stana. Sami iznos najamnine je također određen upućivanjem na uvjete i mjerila koje
utvrđuje Vlada Republike Hrvatske u skladu s čl. 7. Zakona o najmu stanova jer zaštićena
najamnina u smislu ZNS-a predstavlja socijalnu kategoriju koju određuju nadležna tijela temeljem
izračuna nadležnog tijela u posebnom postupku u kojem se utvrđuju konkretni parametri, a koji se
po posljednjim izmjenama ZNS-a mijenjaju u kraćim vremenskim intervalima, pa su stranke,
odnosno tuženik u vezi s konkretnim okolnostima na strani tužitelja, u skladu sa ZNS-a, dužne
utvrđivati najamninu za konkretna razdoblja od uređenja njihovog najamnog odnosa ovom sudskom odlukom pa nadalje.
Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku, pa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a,
ima pravo na nadoknadu troška postupka i to na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku
kako slijedi: sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 42. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, dalje: OT), četiri
obrazložena podneska u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna (tbr. 8. t. 1. OT-a u vezi s tbr. 42. OT-
a), zastupanja na ročištima održanima 6.10.1997., 27.10.1997., 12.12.1997., 5.2.1998., 10.7.1998.,
7.12.1998., 18.12.1998., 28.4.2006., 4.10.2007., 14.11.2007., 24.1.2008., 19.2.2008., 28.3.2008.,
11.6.2008., 27.11.2008., 14.7.2010., 12.4.2011., 18.5.2011., 8.4.2014., 3.6.2014., 4.2.2015.,
10.3.2015., 6.7.2015., 12.5.2016., 16.4.2019., 14.5.2019., 18.11.2019. i 17.7.2019. u iznosu od
35.000,00 kuna (tbr. 9. toč. 1. OT-a u vezi tbr. 42. OT-a), sastavljanje podnesaka od 2.3.2015. i
14.10.2019. u iznosu od 625,00 kuna (tbr. 8. toč. 3. OT-a u vezi tbr. 42. OT-a), te zastupanja na
ročištima održanima 16.3.1998. i 14.5.2008. u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 9. toč. 2. OT-a u vezi
tbr. 42. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 43.125,00 kuna.
Tužitelj ima pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma za uviđaje i vještačenja u
ukupnom iznosu od 6.987,54 kuna, što sa troškom zastupanja daje ukupni trošak postupka u
iznosu od 50.112,54 kuna.
Dubrovnik, 1. rujna 2020.
Sutkinja
Marija Bušković, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude.
Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna
primjerka.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2.Pun. tuženika
3. Pun. umješača