Broj: Rev 1548/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. R. iz N., zastupane po punomoćnici M. D. M., odvjetnici iz B., protiv prvotuženika V. V. iz S., i drugotuženika M. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3155/08-3 od 22. ožujka 2010., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-69/07-15 od 25. srpnja 2008., u sjednici održanoj  3. ožujka 2011.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I/ Odbija se tužbeni zahtjev  koji glasi:

 

              Proglašava se nedopuštenom ovrha na 1/2 dijela nekretnine odnosno na suvlasnom dijelu V. V. iz S., na stanu broj 3 u prizemlju, označenog plavom bojom korisne površine 49,90 m2, ukupne površine 53,50 m2, nalazeći se u zgradi k.č.br. 3172/6 z.k.ul. 3488 k.o. N., odnosno u suvlasnom dijelu od 4990/36555 u odnosu na cijelu nekretninu, a koja je određena u ovršnom postupku broj Ovr-1766/06 Općinskog suda u Bujama.

 

              II/ Nalaže se tužiteljici da II-go tuženiku M. M., u roku od 15 (petnaest) dana, naknadi parnični trošak u iznosu od 5.195,00 kuna, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog, u iznosu od 925,00 kuna, odbija zahtjev II-go tuženika za naknadu parničnog troška.

 

              III/ Tužiteljica se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnih troškova.“

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda.

 

              Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje.

 

              Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

 

              Revizija  tužiteljice nije osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti  na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP).

 

Iako se u reviziji navodi kako je ista podnesena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, revidentica ne obrazlaže taj revizijski razlog, pa je sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti  utvrdio da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopustivim ovrhe na 1/2  nekretnine, odnosno na suvlasnom dijelu V. V. iz S., na stanu broj 3 u prizemlju, označenog plavom bojom korisne površine 49,90 m2, ukupne površine 53,50 m2, nalazeći se u zgradi k.č.br. 3172/6 z.k.ul. 3488 k.o. N., odnosno u suvlasnom dijelu od 4990/36555 u odnosu na cijelu nekretninu, a koja je određena u ovršnom postupku broj Ovr-1766/05 Općinskog suda u Bujama. Tužiteljica smatra da je ista stekla vlasništvo na navedenoj nekretnini na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog 17. kolovoza 2005. s prvotuženikom V. V.. U trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora iz zemljišnoknjižnog izvatka nije bilo vidljivo da je u tijeku bilo kakav ovršni postupak, a niti je provedena zabilježba ovrhe. Ista je zabilježena nakon kupoprodaje spornog stana. Također je istakla u zahtjevu da je 23. lipnja 2006. zatražila uknjižbu prava vlasništva na spornom stanu, budući je kao strani državljanin tek 10. srpnja 2006. dobila suglasnost za stjecanje prava vlasništva od Ministarstva vanjskih poslova.

 

              U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

-          da je tužiteljica s V. V. i D. A. zaključila kupoprodajni ugovor za nekretninu koja je predmet spora, te da je za stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini 10. srpnja 2006. dobila suglasnost Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija;

 

-          da je u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Bujama pod poslovnim brojem Ovr-1766/05 ovrhovoditelj drugotuženik M. M. protiv ovršenika prvotuženika V. V. 8. prosinca 2005. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na ovršenikovim nekretninama, te i na nekretnini koja je predmet tužbe;

 

-          da je sud 20. prosinca 2005. na temelju presude Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-955/05 od 27. rujna 2005. donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1755/05-2 od 20. prosinca 2005.;

 

-          da je 31. prosinca 2005. provedena zabilježba navedene ovrhe u zemljišne knjige, a u skladu s odredbom čl. 79. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 26/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 - dalje: OZ);

 

-          da tužiteljica vlasništvo na navedenoj nekretnini nije upisala u zemljišne knjige do podnošenja prijedloga za ovrhu  i izdavanja  rješenja o ovrsi.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev na proglašenje nedopuštenim ovrhe u 1/2  dijela na predmetnoj nekretnini.

 

Prema odredbi čl. 55. st. 1. OZ osoba koja utvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

 

Tužiteljica je parnicu pokrenula na temelju odredbe čl. 56. OZ.

 

Prema odredbi čl. 79. st. 1. OZ, čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe. Prema st. 2. istog članka tom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine. Prema st. 3. nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kada je ta raspoložba poduzeta, niti kojeg drugog stvarnog prava.

 

              Prema odredbama čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZV) propisano je da se na temelju pravnog posla vlasništvo na nekretnini stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi.

 

              S obzirom da tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine nije upisala u zemljišne knjige do donošenja rješenja o ovrsi i do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, ona nije dokazala postojanje svog prava vlasništva tj. nije dokazala da u dijelu nekretnine koja je predmet ovrhe ima pravo koje bi spriječilo ovrhu.

 

              Dakle, budući da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane pravomoćne i ovršne presude, a tužiteljica kao treća osoba prema naprijed navedenom u ovom postupku nije dokazala da je ovrha određena citiranim rješenjem nedopuštena, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tužiteljice, te su pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 55. st. 1., čl. 56. st. 2., čl. 79. st. 3. OZ, kao i čl. 119. i čl. 120. ZV.

 

              S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice i presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 3. ožujka 2011.