REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-123/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja
B. K. d.o.o. Z., O.: …, kojeg zastupaju punomoćnici
iz O. B. i P. d.o.o. Z., protiv tuženika V. Č. iz
S., O.: …, kojeg zastupa privremena zastupnica M.
B., odvjetnica u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14.
srpnja 2020. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja T. M., odvjetnika
u S., na ročištu radi objave dana 1. rujna 2020.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave br. Ovrv-2759/17 od 27. kolovoza 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 8
dana isplatiti tužitelju iznos od 70.245,70 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 49.121,75
kn teče od 8. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br.
Ovrv-2759/17 od 27. kolovoza 2019., u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak
ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od
donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od

7.215,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja ove odluke do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-2759/17 od 27. kolovoza

2019. određena je ovrha kojom se nalaže ovršeniku, ovdje tuženiku, podmiriti novčano

2 Povrv – 123/2020

potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tužitelja u iznosu od 70.245,70 kn sa zateznom kamatom
koja na iznos od 49.112,75 kn teče od 8. lipnja 2017. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka
u iznosu od 1.250,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do
isplate, a sve osnovom nepodmirene novčane tražbine.

U tijeku postupka utvrđeno je kako je tuženik hrvatski državljanin koji nema prijavljeno
prebivalište ili boravište na području R. H., stoga mu je rješenjem br. Ovrv –
2759/2017 od 1. veljače 2019. postavljena privremena zastupnica M. B., odvjetnica u
S. koja je u prigovoru od 18. ožujka 2019. osporila zahtjev protivne stranke ističući
nedostatak aktivne legitimacije tužitelja, prigovor zastare potraživanja te pored svega osporila
osnovanost i visinu predmetne tražbine u cijelosti.

Postupajući po prigovoru, sud je rješenjem br. Ovrv-2759/2017 od 11. listopada 2019.,
stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje
provedenih radnji, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom pobijanog rješenja o ovrsi, izvatka iz
poslovnih knjiga tužitelja od 8. lipnja 2017., U. o brzom gotovinskom kreditu dalje: PBZ br. 9015230072 od 3. kolovoza 2010., otkaza tog U. od 19.
rujna 2013., izvatka iz poslovnih knjiga PBZ od 26. svibnja 2015., U. o kupoprodaji
plasmana br. 02-96/2015 od 8. lipnja 2015., otplatnog plana i uplata po partiji br. 9015230072,
te financijsko – računovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z.
C..

Tužitelj je zatražio naknadu troška postupka.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj
pravnoj stvari, je li u odnosu na predmetno potraživanje postupila zastara te pitanje osnovanosti
tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

Odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15,
dalje ZOO), propisano je kako je sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu i
odgovoran je za njezino ispunjenje, a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od
dužnika njezino ispunjenje, dok je dužnik dužan ispuniti je u cijelosti, kako to propisuje odredba
iz čl. 65. st. 1. ZOO.

Odredbom iz čl. 80. st. 1. ZOO propisano je kako vjerovnik može ugovorom sklopljenim
s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja
je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a za taj ugovor
nije mu potreban pristanak dužnika kako propisuje odredba iz čl. 82. st. 1. ZOO.

Pregledom rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-2759/17 od 27.
kolovoza 2019. te izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 8. lipnja 2017. razvidno je kako se
tuženik tereti za nepodmirenu novčanu tražbinu u iznosu od 70.245,70 kn sa zateznom kamatom
koja na iznos od 49.112,75 kn teče od dospjelog duga 8. lipnja 2017.

Pregledom U. o brzom gotovinskom kreditu br. 9015230072 od 3. kolovoza 2010. razvidno je kako su PBZ i ovdje tuženik V. Č., kao korisnik kredita, označenog dana

3 Povrv – 123/2020

sklopili pravni posao kojim je banka stavila tuženiku na raspolaganje iznos od 8.900,00 EUR,
dok se tuženik obvezao vratiti iznos uvećan za kamatu u 84 mjesečna anuiteta.

Pregledom obavijesti PBZ od 19. rujna 2013. razvidno je kako je banka otkazala
tuženiku ugovor o kreditu zbog njegovog neispunjavanja preuzetih obveza i istodobno ga
obavijestila kako na označeni dan dug iznosi 6.860,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti po
ugovorenom tečaju.

Pregledom Ugovora o kupoprodaji plasmana br. 02-96/2015 od 8. lipnja 2015. razvidno je kako je PBZ ovdje tužitelju prenijela novčanu tražbinu prema ovdje tuženiku.

Na temelju gore iznesenih utvrđenja nedvojbeno je kako je tužitelj aktivno legitimiran
u ovoj parnici jer mu je PBZ, kao raniji vjerovnik i u skladu s citiranom odredbom iz čl. 80. st.

1. ZOO, ustupio svoju novčanu tražbinu prema tuženiku temeljem njihovog ugovora o brzom
gotovinskom kreditu iz 2010. Dakle, prigovor tuženika na ovu okolnost drži se neutemeljenim,
a isto tako neutemeljen je i njegov prigovor zastare predmetnog pretraživanja, budući je
predmetna tražbina dospjela u cijelosti na naplatu 19. rujna 2013. kada je PBZ, u skladu s
ovlaštenjem propisanim odredbom iz čl. 4. U. o brzom gotovinskom kreditu, otkazao taj
ugovor zbog neispunjavanja preostalih ugovornih obveza tuženika i o tome obavijestio protivnu
stranku. Naime, dospijećem cjelokupne tražbine od označenog 19. rujna 2013. započeo je teći
rok za zastaru, a u ovom slučaju valjalo je primijeniti opći zastarni rok od pet godina, kako to
propisuje odredba iz čl. 225. ZOO, tako da je tužba (prijedlog za ovrhu) od 30. lipnja 2017.
zaprimljena u roku od pet godina od gore označenog dana dospijeća.

U odnosu na tuženikovo osporavanje osnovanosti tužbe i visine postavljenog tužbenog
zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Z.
C., koji je pregledao svu relevantnu dokaznu građu. Iz njegova nalaza od 18. svibnja

2020. jasno proizlazi kako je dug (glavnica i redovita kamata) po U. o kreditu
sklopljenom između PBZ i tuženika na dan otkaza kredita 19. rujna 2013. iznosio 6.860,50
EUR te ga je kreditor ispravno obračunao. Također, proizlazi kako je kreditor korektno
obračunao dug u iznosu od 62.042,52 kn, na dan preuzimanja duga po tužitelju 31. svibnja

2015. te kako je tužitelj ispravno obračunao dug u iznosu od 70.245,70 kn na dan 8. lipnja

2017., odnosno prije podnošenja prijedloga za ovrhu, ovdje tužbe. Konačno, vještak dodaje
kako tužitelj, a ni PBZ kao njegov pravni prednik, kod obračuna zatezne kamate na dospjeli
dug, nisu u glavnicu uračunavali iznos kamate i zatezne kamate, tako da je u ovom slučaju
neosnovan prigovor tuženika o "anatocizmu", odnosno uglavničenoj kamati. Na izneseno
mišljenje vještaka stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dovele u sumnju njegovu stručnost i
objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao uvjerljiv i vjerodostojan dokaz.

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je
tuženik sklapanjem ugovora s pravnim prednikom tužitelja stupio u obvezno – pravni odnos i
preuzeo obvezu koja se naknadnim ustupom potraživanja prenijela na ovdje tužitelja koji je u
zakonom propisanom roku zatražio prisilno ispunjenje svoje novčane tražbine. Također je
nedvojbeno utvrđeno kako je predmetna tužba u potpunosti osnovana jer je tužitelj dokazao da
mu u smislu odredbe iz čl. 65. st 1. pripada ovlaštenje zahtijevati od dužnika ispunjenje preuzete
obveze, a visina te novčane tražbine, odnosno visina ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva u
potpunosti je utemeljena nakon provedenog financijskog vještačenja.

Slijedom iznijetog, platni nalog sadržan u pobijanom ovršnom rješenju valjalo je održati
na snazi u odnosu na glavnicu u iznosu od 70.245,70 kn, a tužitelju pripada pravo i na isplatu

4 Povrv – 123/2020

zatezne kamate koja na iznos od 49.112,75 kn teče od dospijeća te tražbine, odnosno 8. lipnja

2017. i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, radi čega je odlučeno kao u
točki I izreke presude.

U odnosu na trošak ovršnog postupka platni nalog je ukinut jer se ovršni postupak po
prigovoru ovršenika nastavio kao parnični postupak i radi se o jedinstvenom postupku pa je o
tužiteljevom trošku trebalo odlučiti jednom odlukom. Naime, presudom kojom se odlučuje o
osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na
trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave,
već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv
platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, uz
napomenu kako zatezna kamata na dosuđeni trošak jedinstvenog postupka teče od donošenja
prvostupanjske presude, dok je po platnom nalogu na ovršni trošak tekla od donošenja rješenja
o ovrsi. S tim u vezi odlučeno je kao u točki II izreke.

U skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14),
tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (prijedloga za ovrhu) od 30. lipnja 2017. te podneska
od 9. listopada 2019., kao i zastupanja na ročištu održanom 20. veljače 2020. u iznosu od

1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9.
toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje
OT), kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 14. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 kn (Tbr.

9. toč. 2 OT), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev za zastupanje ne drži osnovanim
i neophodnim za vođenje parnice. Dakle, priznat mu je iznos od 3.500,00 kn, koji je valjalo
uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn i trošak sudske pristojbe za
ovu odluku u iznosu od 840,00 kn.

Na temelju iznesenog, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu
od 7.215,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude, kako je i odlučeno
je kao u točki III izreke.

Split, 1. rujna 2020.

S U D A C

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, a
putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- priv. zast. tuženika