- 1 -              Rev 2826/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2826/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. P. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika I. I. n. d.d., Z., OIB:..., koju zastupa T. O., odvjetnik u Z., i II. tuženika C. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica K. S., dip. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika C. o. d.d. protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2004/2018-2 od 8. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-254/12-88 od 7. lipnja 2018., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              U dijelu kojim je II. tuženiku C. o. d.d., Z. naloženo tužitelju isplatiti 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2010. do isplate, isplatiti mu 1.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2018. i u odluci o troškovima postupka kojom je II. tuženiku C. o. d.d. naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 30.300,00 kn preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2004/2018-2 od 8. studenoga 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-254/12-88 od 7. lipnja 2018. te sudi:

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2010. do isplate, za isplatu od 1.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2018. i za naknadu troškova postupka.

 

              Nalaže se tužitelju II. tuženiku naknaditi trošak revizije u iznosu od 2.320,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom II. tuženiku C. o. d.d. naloženo je tužitelju platiti iznose od 80.000,00 i 1.200,00 kn, te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 30.300,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I., II. i III. izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev protiv tuženika C. o. d.d. za isplatu preko 80.000,00 kn do zahtijevanih 101.000,00 kn, te u odnosu na tuženika I. I. n. d.d. za solidarnu isplatu iznosa od 101.000,00 kn i 1.200,00 kn, kao i za naknadu troška postupka. Nasuprot tome tužitelj je obvezan ovom tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 30.125,00 kn (toč. IV., V. i VI. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je djelomično prihvaćena kao osnovana, a djelomično odbijena kao neosnovana, dok je žalba II. tuženika C. o. d.d. u cijelosti odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kamatama te je tuženik obvezan kamatu na iznos od 80.000,00 kn, umjesto počevši od 22. travnja 2015., platiti počevši od 6. listopada 2010., dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj dopusti reviziju, ukine nižestupanjske presude  i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade štete i to protiv tuženika I. I. n. d.d. kao poslodavca, a protiv II. tuženika C. o. d.d. temeljem ugovora o osiguranju od odgovornosti tog poslodavca.

 

Pošavši od utvrđenja

 

- da tužitelj od svog poslodavca zahtijeva naknadu štete zbog ozljede na radu od 28. kolovoza 2009.;

 

- da je poslodavac tužitelja I. I. n. d.d. s tuženikom C. o. d.d. u vrijeme štetnog događaja imalo sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti;

 

- da ne postoji odgovornost poslodavca za nastanak štete,

 

prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim zahtjev tužitelja u odnosu na poslodavca, dok je u odnosu na osiguratelja poslodavca tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim uz obrazloženje da „sudu II. tuženik nije dostavio policu osiguranja već su stranke navele da je II. tuženik s I-tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti do 120.000,00 kuna. Također, II. tuženik nije sudu dostavio niti opće niti posebne uvjete vezane uz tu policu, pa je o navedenom sud zaključivao temeljem odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku. Stoga je sud zaključio, neovisno o odgovornosti I. tuženika, da je temeljem navedene police II-tuženik odgovoran za štetu tužitelju, do visine od 120.000,00 kn. Sud u postupku nije utvrdio nikakve činjenice niti okolnosti iz kojih bi proizlazila solidarnost tuženika.“.

 

Drugostupanjski sud otklonio je žalbene tvrdnje II. tuženika C. o. d.d. o nepostojanju odgovornosti u konkretnoj situaciji uz obrazloženje „U odgovoru na tužbu 2. tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i odgovornost prema djelatnicima 1. tuženika s policom osiguranja od odgovornosti (list 63 spisa) tako da je odgovornost 2. tuženika nepobitno utvrđena.“.

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Tuženik u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje dva pitanja, od kojih za pitanje

 

„Može li osiguratelj po polici izvanugovorne (javne) odgovornosti biti odgovoran za štetu trećoj osobi ukoliko ne postoji odgovornost osiguranika, u konkretnom slučaju I-tuženika?“

 

daje i razlog važnosti.

 

              Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08 i 63/08 - dalje: ZOO) u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Dakle, obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji tek ako postoji odgovornost osiguranika i u opsegu osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorenog iznosa osigurateljeve obveze. Ako nema odgovornosti osiguranika, nema ni obveze osiguratelja.

 

Budući da je pravomoćnom presudom u ovom predmetu utvrđeno da nema odgovornosti poslodavca - osiguranika po polici osiguranja od odgovornosti, osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi, unatoč toj odlučnoj činjenici, pogrešno primijenili materijalno pravo kada su iako nema odgovornosti poslodavca, njegovog osiguratelja obvezali na isplatu naknade štete.

 

Slijedom iznesenog, valjalo je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude i presuditi kao u izreci.

 

              Tuženiku, koji je u cijelosti uspio s revizijom dosuđen je trošak revizije (sudskih pristojbi) u iznosu od 2.320,00 kn (čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 1. rujna 2020.