- 1 -              Rev 1387/2013-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1387/2013-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. G. iz L., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K.1 i M. K.2, odvjetnici u R., protiv tuženika I. B. iz Slovenije, Lj., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1652/2009 od 12. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2440/07-46 od 20. veljače 2008., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijeni su zahtjevi tužitelja za utvrđenje prava vlasništva kupoprodajom nekretnine kč.br. 939/1 od 921m2 upisane u zk.ul. 156 k.o. L. kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave (toč. I. 1. izreke), alternativni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu na predmetnoj čestici kč.br. 9351/1 od 1921 m2 upisane u zk.ul. 156 k.o. L. uz izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva koju će u suprotnom zamijeniti presuda (toč. I. 2. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 73.200,00 kn (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđena je prvostupanjska presuda te je ispravljena toč. I. izreke prvostupanjske presude u prvom i drugom redu tako da umjesto „kč.br. 933/1 od 921 m2“ treba pisati kč.br. „9351/1 od 1921 m2“.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – Odluka USRH - u daljnjem tekstu: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode te predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

              Sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Točni su navodi revidenta da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 342. ZPP, jer je u izreci svoje odluke umjesto da je to prepustio prvostupanjskom sudu, ispravio očitu pogrešku u pisanju brojeva počinjenu od strane prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na oznaku predmetne čestice (prvostupanjski sud očitom greškom u izreci svoje odluke pogrešno naveo kč.br. 933/1 od 921m2 dok je trebao navesti kč.br. 9351/1 0d 1921m2). Međutim pogrešna primjena navedene odredbe nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, te nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 342. ZPP.

 

Ujedno, takvim postupanjem drugostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, pa nije time počinio niti bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP kako to pogrešno revident tvrdi, jer je iz sadržaja tužbe jasno vidljivo da je tužitelj u tužbi tražio utvrđenje prava vlasništva na čestici kč.br. 9351/1 od 1921m2 kako je drugostupanjski sud ispravio u izreci svoje odluke.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana presuda pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se pravilnost iste može ispitati.

 

Naime, revident smatra da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava time što drugostupanjski sud priznaje da je predmetna čestica u sastavu nesporno nacionaliziranog pansiona (V. M.), ali da nacionalizacija nije obuhvatila i predmetnu česticu bez obzira što je ista identificirana po Uredu za katastar Kotarskog narodnog odbora R., a što da je suprotno čl. 8. st. 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ 52/58) prema kojem naknadno donesena rješenja kojim se utvrđuje koji su objekti nacionalizirani, predstavlja samo deklaratorni akt, kojim se utvrđuje koji su objekti i zemljišta prešli u društveno vlasništvo na dan stupanja na snagu tog zakona 26. prosinca 1958.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 2. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. toga Zakona kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. toga Zakona može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

 

Budući da tužitelj žalbom nije isticao postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pitanje proturječnosti navedenog čl. 8. st. 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta što sada u reviziji po prvi puta ističe, prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz navedenog razloga, to revizijski navodi kojima u reviziji ukazuje na postojanje te povrede, kao nedopušteni, nisu ocjenjivani.

 

Nadalje, u odnosu na pitanje postojanja proturječnosti o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, revident ukazuje da je zabilježba nacionalizacije za česticu kč.br. 9351/2 (V. M.) brisana, dok zabilježba nacionalizacije na spornoj čestici nije nikada brisana. Takav revizijski navod nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke s obzirom da je čestica na kojoj je sagrađena „V. M.“ ušla u temeljni kapital koncerna I. d.d. R. koji je potom prodao tu česticu tužitelju, za razliku od sporne čestice koja je oduvijek egzistirala kao privatno vlasništvo fizičke osobe (prednika tuženika).

 

Tim više sudovi zaključuju da nacionalizacija nije obuhvatila predmetnu česticu, bez obzira što je po Uredu za katastar Kotarskog narodnog odbora R. predmetna čestica (kč.br. 9351/1 od 1921 m2) identificirana kao čestica u sastavu nacionaliziranog pansiona V. M., utvrđujući da je upis vlasništva na temelju nacionalizacije konkretno određene čestice (V. M.) izvršen na temelju sudske odluke, nakon čega je zemljišnoknjižni sud na temelju te iste sudske odluke brisao samo zabilježbu nacionalizacije te čestice, a da se tadašnji predlagatelj Javno pravobraniteljstvo Zajednice Općina Rijeka na tu odluku nije žalilo, pa da je stoga na temelju pravomoćne odluke (rješenja suda od 24. siječnja 1986.) izvršen zemljišnoknjižni upis na temelju kojeg je samo čestica (v. M.) bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Rab, dok je predmetna čestica oduvijek egzistirala kao privatno vlasništvo pravnog prednika tuženika te nikada nije ušla u temeljni kapital koncerna.

 

U reviziji se revident objašnjavajući proturječnost poziva i na pravno shvaćanje drugostupanjskog Okružnog suda u Rijeci izraženo u ukidnom rješenju Gž-75/86 glede primjene odredbi čl. 1. i 2. Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list FNRJ 98/46, 35/48, NN 53/91) i prelasku nacionaliziranih nekretnina po sili zakona (ex lege) u društveno vlasništvo bez postojanja akta o nacionalizaciji. S obzirom da je tim ukidnim rješenjem obuhvaćena samo čestica (V. M.), a ne i predmetna čestica, revizijski navod također nije odlučan.

 

Revizijski navod da je iz spisa poslovni broj R-274/48 Okružnog suda u Rijeci i zapisnika od 20. listopada 1948. Komisije za procjenu nacionaliziranog pansiona „V. M.“ vidljivo da se kao predmet nacionalizacije spominje osim kč.br. 9351/2 i predmetna kč.br. 9351/1 kao i dopis pravne prednice tuženika kojim ona ne prigovora nacionalizaciji sporne čestice, već samo kč. 9359 kao susjedne, istaknut je po prvi put tek u žalbi. Radi se dakle o iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza tek prvi put u žalbi, a što u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP nije dopušteno, pa ovaj žalbeni navod niti je bio dopušten niti se njime žalbeni sud mogao baviti, a niti ustrajanje na takvom navodu i sada u reviziji nije moguće ni dopušteno. Stoga je navedeni revizijski navod u ovom revizijskom stupnju postao neodlučan, te se na njega nema potrebe osvrtati.

 

Kako tužitelj ove činjenične prigovore nije isticao do zaključenja glavne rasprave nego tek prvi put u žalbi, isti ne mogu imati utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

Stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nadalje, revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP). Stoga revizijski navodi kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva kupoprodajom na predmetnoj čestici (kč.br. 9351/1) koja predstavlja zemljište oko objekta „V. M.“ izgrađenoj na čestici (9352/2), a koja je nacionalizirana te prodana 1999. godine tužitelju od strane koncerna „I. d.d. R.“ kao izvanknjižnog vlasnika i posjednika. Ujedno je postavljen i alternativni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Tijekom postupka tužitelj je isticao kao pravnu osnovu i institut izvanredne dosjelosti.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge neke druge odluke revizijskog suda (čl. 396.a st. 1. ZPP), time da je u tom slučaju revizijski sud dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva (čl. 396. a st. 2. ZPP).

 

U odnosu na ostale navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude te se zbog nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama ovog suda u cijelosti objaviti razlozi te presude (čl. 396.a st. 2. ZPP).

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. u svezi čl. 396.a ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.