1

 

Poslovni broj: 38 Gž-1394/2018-4

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 38 Gž-1394/2018-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Diane Preglej, predsjednika vijeća, Daniele Ukić, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. M. iz Z., …, OIB: …, i II. tužitelja D. S. iz K. G., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., protiv tuženika D. S. iz S., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. D., odvjetnik u S., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2203/16 od 12. prosinca 2017., na sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2203/16 od 12. prosinca 2017. te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom, citiranom u izreci ove odluke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 24. veljače 2006. te dodatka ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. svibnja 2008., sve solemnizirano kod Javnog bilježnika D. M. iz S., a koje su sklopili S. S. kao primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelja uzdržavanja (točka I. stavak 1. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka I. stavak 2. izreke), a tužiteljima je naloženo tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 10.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (točka II. izreke).

 

              Navedenu presudu pobijaju tužitelji iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijevaju troškove parničnog postupka u povodu žalbe.

 

              U odgovoru na žalbu tuženik se protivi osnovanosti navoda žalbe, predlaže žalbu tužitelja odbiti.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju, pobliže citiranog u izreci pobijane odluke pod točkom I. stavak 1., uz obrazloženje da raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju mogu tražiti samo stranke, a da su to bili S. S. i D. S., a koji da nisu zatražili raskid ugovora pa da tužitelji nisu aktivno legitimirani za podnošenje tužbe na raskid ugovora.

 

              Pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

              Pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga stranka ne izvršava svoju obvezu je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Kada primatelj uzdržavanja za života ima pravo tražiti raskid ugovora radi toga što druga strana ne izvršava svoju obvezu, onda i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora. Stoga su tužitelji kao zakonski nasljednici ugovarateljice - primateljice uzdržavanja, sada pokojne S. S., aktivno legitimirani u postupku raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju (vidi: Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1955/13-2 od 20. ožujka 2018.).

             

              Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je analizom provedenih dokaza, saslušanjem svjedoka i stranaka, utvrđeno da je tuženik ispunjavao sve svoje obveze iz ugovora te da nema razloga za raskidom tog ugovora te da svjedoci K. M., I. K., M. Š., A. K., M. K., B. K., M. M., N. I. i M. I. „odreda“ potvrđuju da je S. S. bila financijski neovisna osoba, a da je vjerojatno ona trebala spoznaju da će je nakon smrti netko po običajima sahraniti i za slučaj bolesti brinuti se o njoj, što je mogla ostvariti jedino s tuženikom, s obzirom na to da je II. tužitelj teško bolestan od rođenja, a s I. tužiteljicom da je imala loše odnose.

 

              Međutim, osnovano žalitelji prigovaraju da u odnosu na odlučnu činjenicu ispunjenja ugovorne obveze prvostupanjski sud nije dao pravilne razloge pa da je zbog toga počinjena povreda odredbe parničnog postupka predviđena u članku 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud za svoj zaključak o ispunjenju ugovornih obveza od strane tuženika ne daje pravilne razloge, pa tako ne daje razloge glede utvrđenja o odlučnoj činjenici sadržaja obveza koje je trebao ispuniti prema sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, ne daje razloge o utvrđenjima dobivenima analizom ocjene iskaza saslušanih osoba, ne daje ocjenu tih dokaza na način da bi ista bila podložna ispitivanju. Tako nije navedeno kojem dokazu sud vjeruje i zašto, a kojem ne i zašto. U presudi nije navedeno koja je utvrđenja vezana za odlučne činjenice sud dobio iz tako ocijenjenih dokaza, a slijedom čega bi se mogla ispitati pravilnost primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje.

 

              Zbog toga je presuda morala biti ukinuta na temelju ovlasti ovoga suda iz članka 369. stavak 1. ZPP-a. Posljedično je ukinuta i odluka o troškovima postupka.

 

              U nastavku postupka sud će sukladno materijalnopravnom i sukladno postupovnopravnom shvaćanju ovoga suda otkloniti postupovne povrede na koje je ukazano i o svom zaključku dati pravilne, potpune i neproturječne razloge. Tek nakon toga bit će u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

              O trošku postupka u povodu žalbe odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu  1. rujna 2020.

 

 

Predsjednik vijeća:

Diana Preglej