Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Broj: Rev 211/09
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. mlljt. V., koju zastupa majka i zakonska zastupnica P. V., obje iz L., koju zastupa punomoćnica mr. D. K., odvjetnica u L., protiv tuženika H. V. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1119/08 od 8. prosinca 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj P-188/07 od 19. ožujka 2008., u sjednici održanoj 9. ožujka 2011.
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
„I/ Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje vlasništva posebnog dijela nekretnine uspostavljenog na suvlasničkom dijelu od 236/10000 dijela nekretnine, stambeno-poslovne zgrade u ul. …, sagrađen na čkbr. 1235/2 upisane u zk.ul.br. 2934, koji se stan nalazi na II katu, a sastoji od vjetrobrana sa 1,72 m2, ulaza sa 5,16 m2, dnevnog boravka i blagovaonice sa 25,36 m2, kuhinje sa 4,63 m2, izbe sa 2,53 m2, kupaonice sa 4,87 m2, spavaće sobe 1 sa 8,97 m2 i lođe sa 4,94 m2, te spremišta u podrumu zgrade D17 od 2,35 m2, ukupne površine 60,53 m2.
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 15.250,00 kuna u roku od 15 dana.“
Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.
U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica se poziva na odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali svi navodi revidentice zapravo su sadržajno prigovori činjeničnom stanju utvrđenom u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Revidentica u tom pogledu izričito navodi da je „po ocjeni tužiteljice činjenični zaključak nižestupanjskih sudova u protuslovlju s izloženim“, gdje „izloženo“ predstavlja citiranje iskaza saslušanih svjedoka i drugačija (revidentičina) ocjena tih iskaza od ocjene nižestupanjskih sudova.
U smislu čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidentice u tom pravcu nisu ni mogli biti uzeti u razmatranje.
Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini koje tužiteljica smatra da je stekla na temelju usmenog ugovora o darovanju s prednikom tuženika. Tuženik je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju rješenja o nasljeđivanju (list 13 spisa).
Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da u konkretnom slučaju ugovor o darovanju, makar i u usmenoj formi, nije uopće sklopljen, jer nedostaje jedan od bitnih elemenata za takav ugovor – volja darovatelja za darovanje.
Revidentica u reviziji ponavlja svoje tvrdnje iz dosadašnjeg postupka i prigovara stajalištu nižestupanjskih sudova, te tom stajalištu suprotstavlja svoje stajalište da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen u usmenoj formi i valjan u smislu čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05).
Na takve revizijske prigovore, bez obzira na razloge navedene u pobijanoj presudi, treba reći da, kad bi se i prihvatilo stajalište revidentice, tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva ne bi bio osnovan. Naime, prema odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96 i dr.) vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi. Samim sklapanjem pravnog posla ne stječe se pravo vlasništva, pa ni u slučaju da je sklopljen pravno valjani ugovor. Dakle, u konkretnom slučaju eventualno postojanje pravno valjanog ugovora o darovanju, kako to tvrdi tužiteljica, još uvijek nije dovoljno za stjecanje prava vlasništva.
Zbog toga zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini nije osnovan, pa revizijski prigovori nisu od utjecaja na zakonitost odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev.
Prema tome, odbijanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 9. ožujka 2011.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.