- 1 -              Rev 2586/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2586/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. Lj., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lj. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženika V. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5345/2016-2 od 31. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1753/2015 od 16. ožujka 2016., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5345/2016-2 od 31. listopada 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1753/2015 od 16. ožujka 2016. prihvaćen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Ugovor o cesiji sklopljen 9. studenoga 2012. na iznos 15.878,68 kn i Ugovor o cesiji sklopljen 14. siječnja 2013. na iznos 5.000,00 kn, sklopljeni između prednika tužitelja Trgovačkog društva T. d.o.o., Z. kao cedenta i tuženika kao cesionara, te je naloženo tuženiku vratiti u stečajnu masu T. d.o.o. u stečaju sve imovinske koristi koje je stekao na temelju takvih cesija i baš iznos 15.878,68 kn + 5.000,00 kn, koje je naplatio zajedno s pripadajućim kamatama od 16. ožujka 2016. do isplate, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 8.759,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama počev od 16. ožujka 2016. do isplate.

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5345/2016-2 od 31. listopada 2018. preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 5.740,75 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Bez obzira na vrijednost predmeta ovog spora, kod činjenice da je drugostupanjski sud donio pobijanu presudu prema odredbi čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) to je protiv iste dopuštena tzv. redovna revizija sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u  onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je pobijanje pravnih radnji: Ugovora o cesiji od 9. studenoga 2012. i Ugovora o cesiji od 14. siječnja 2013., sklopljenih između pravnog prednika tužitelja i tuženika, a koje radnje da su poduzete suprotno odredbi čl. 128. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06 – dalje: SZ).

 

Prema toj odredbi pobojna je pravna radnja kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje u skladu sa sadržajem njegovog prava, a koja je poduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i ako je vjerovnik u vrijeme njenog poduzimanja znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, time da će se smatrati da je vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno mora zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.

 

Prvostupanjski sud je polazeći od nespornih i u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je 5. listopada 2012. podnesen prijedlog Trgovačkom sudu u Zagrebu za otvaranje stečajnog postupka nad trgovačkim društvom T. d.o.o., te da je rješenjem tog suda broj St-1066/12 nad tim trgovačkim društvom otvoren stečajni postupak 23. srpnja 2013.,

 

- da je trgovačko društvo T. d.o.o. još od svibnja 2012. imao neprekidno blokiran račun,

 

- da je trgovačko društvo T. d.o.o. kao cedent sa tuženikom kao cesionarom 9. studenoga 2012. i 14. siječnja 2013. sklopio dva ugovora o cesiji glede tražbina u iznosu 15.878,68 kn + 5.000,00 kn, a koje je imao prema svom cezusu,

 

prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja izrazivši pravno shvaćanje da su se u takvim okolnostima ostvarile pretpostavke za pobojnost ovih pravnih radnji (dva ugovora o cesiji), kojima da se pogodovalo tuženiku, a kod činjenice da su ugovori o cesiji sklopljeni u vrijeme kada je već bio podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad trgovačkim društvom T. d.o.o., a tuženik znao odnosno morao znati da je račun tog trgovačkog društva blokiran, zbog čega da isti nije smio obavljati obračunska plaćanja pa time ni sklapati ugovore o cesiji u svrhu namirenja novčanih potraživanja. Stoga je ocijenjeno da se takvim pravnim radnjama pogodovalo tuženiku kao stečajnom vjerovniku, koji da je stavljen u povoljniji položaj u odnosu na ostale stečajne vjerovnike omogućavanjem mu da naplati od cesusa 15.878,68 kn + 5.000,00 kn, za koliko je došlo do umanjenja stečajne mase stečajnog dužnika.

 

Drugostupanjski sud je pak preinačenjem prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev smatrajući da u postupku nije dokazano da je u vrijeme sklapanja spornih ugovora o cesiji tuženik znao da je u odnosu na trgovačko društvo T. d.o.o. podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, a o čemu i da ne postoji javni registar u kojem bi tuženik takve podatke mogao naći, a niti da je to bila dužnost tuženika; baš kao i da činjenica višemjesečne blokade računa trgovačkog društva T. d.o.o. nije nužno ukazivala na to da tuženik ima saznanja o nesposobnosti za plaćanje tog trgovačkog društva u vrijeme sklapanja spornih ugovora o cesiji. Odnosno da okolnost višemjesečne blokade računa, a prije sklapanja tih ugovora o cesiji nije nužno značila da trgovačko društvo T. d.o.o. u tom razdoblju nije ispunjavalo svoje obveze prema tuženiku. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da nema pretpostavki iz odredbe čl. 128. SZ za pobojnost spornih ugovora o cesiji, a time i neosnovan zahtjev za isplatu iznosa koji su tim ugovorima namireni tuženiku.

 

Pritom drugostupanjski sud, a vezano za ocjenu postupanja tuženika u smislu njegovog saznanja o višemjesečnoj blokadi računa trgovačkog društva T. d.o.o. u vrijeme sklapanja spornih ugovora, a time i podnesenom prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka nad tim trgovačkim društvom, gubi iz vida odredbe čl. 22. i čl. 23. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10). Prema odredbi čl. 22. st. 2. tog Zakona Financijska agencija (dalje: Agencija) vodi Jedinstveni registar računa, a prema odredbi stavka 1. tog članka Jedinstveni registar računa jest elektronička baza podataka koja sadrži račune poslovnih subjekata ....

 

Prema odredbi čl. 23. st. 1. tog Zakona javni podaci u Jedinstvenom registru računa jesu podaci o poslovnom subjektu, a to su: uz osobni i identifikacijski broj, tvrtka ili naziv, sjedište i adresa, broj transakcijskog računa i naziv banke koja vodi račun i oznaka blokade računa.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka Agencija će podnositelju na temelju njegovog pisanog zahtjeva osigurati uvid u javne podatke o Jedinstvenom registru računa ili će mu je dati u pisanom obliku.

 

Dakle podaci o blokadi računa poslovnog subjekta su u smislu citiranih odredbi javni podaci, o kojima se vodi Jedinstveni registar, a time i dakle dostupni pravnim subjektima koji su za njih zainteresirani. U skladu s tim, nameće se zaključak kako su podaci o neprekidnoj blokadi računa trgovačkog društva T. d.o.o. u vrijeme sklapanja spornih ugovora o cesiji bili dostupni tuženiku, te se upitnom čini ocjena iz pobijane presude da tuženik nije znao odnosno nije mogao znati za konkretne okolnosti koje su bile zapreka za sklapanje valjanih ugovora o cesiji u smislu odredbe čl. 128. SZ, odnosno bile razlogom za pobojnost poduzetih pravnih radnji.

 

U tom pravcu čini se zanimljiv i sadržaj Ugovora o cesiji sklopljen 14. siječnja 2013. u čijem čl. 5. se ugovorne stranke bave pitanjem ne pogodovanja tuženika, a na štetu drugih vjerovnika činjenicom sklapanja tog pravnog posla. Sadržaj te ugovorne odredbe navodi na zaključak suprotan onom iz pobijane presude i baš da su ugovorne stranke imale saznanja da postoje zapreke u smislu odredbe čl. 128. SZ za poduzimanje takve pravne radnje, a kojom da se pogoduje tuženiku u odnosu na ostale vjerovnike trgovačkog društva T. d.o.o., a što da se htjelo prikriti unošenjem te ugovorne odredbe.

 

U smislu prethodno navedenog, a kako je zbog zauzetog pravnog shvaćanja, a bez da su sagledane zakonske odredbe na koje je ukazano ovim rješenjem činjenično stanje odlučno za  ovaj spor za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a trebalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U nastavljenom postupku taj sud će polazeći od razloga navedenih u ovom rješenju ponovno ocijeniti osnovanost žalbenih navoda tuženika te donijeti novu zakonitu presudu.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka se ostavlja za konačnu odluku sve u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.