Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 913/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 913/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika A. S. iz C. D. S., O. B., NY ..., Sjedinjene Američke Države, kojeg zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u R., protiv tužene – protutužiteljice M. M. iz M., ..., koju zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene – protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gžo-432/2014 od 26. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Krku poslovnog broja P-242/2012-22 od 15. listopada 2013., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da pok. A. S. oporukom od 27. travnja 2002. nije raspolagao nekretninama u njegovom vlasništvu koje se nalaze na području Republike Hrvatske i usmjeren na naknadu troška postupka te je odbijen i protutužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je pok. A. S. oporukom od 27. travnja 2002. svu imovinu u Republici Hrvatskoj, pokretnu i nepokretnu, u njegovom vlasništvu, ostavio-dodijelio Kćerki M. M. iz M., ..., OIB: ..., također u SAD, na adresi ... L., M. V. N. ..., USA, te također usmjeren na naknadu troška parničnog postupka. Određeno je i da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude, njezinog dijela koji se odnosi na protutužbeni zahtjev, reviziju je, u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP), a koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), podnijela tužena – protutužiteljica.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prvenstveno je navesti da je tužena-protutužiteljica u reviziji postavila tri pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, očito koncipirajući tako reviziju kao tzv. izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Međutim, sukladno potonjoj odredbi, izvanredna je revizija dopuštena samo u slučaju izostanka mogućnosti pravne zaštitile po redovnoj reviziji, onoj u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

Kako bi se odlučilo koju je vrsta pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju moguće pružiti revidentici (onu u smislu redovne ili izvanredne revizije) prvenstveno je valjalo utvrditi vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, dakle, vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva.

 

Tužena-protutužiteljica je u podneskom od 27. srpnja 2012., kako onom u kojem je postavila protutužbeni zahtjev, tako i onom kojim je podnijela reviziju, kao vrijednost predmeta spora naznačila 201.000,00 kunu.

 

U konkretnom slučaju je vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva, pa tako i pobijanog dijela presude 201.000,00 kuna.

 

Time su se ostvarili uvjeti iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a za pružanje pravne zaštite redovnom revizijom, koja, uostalom, podnositelju toga pravnog lijeka pruža širu mogućnost zaštite nego tzv. izvanredna revizija.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Protivno revizijskim navodima koji proizlaze, kako iz dijela revizije koja je koncipirana u vidu pravnih pitanja, tako i iz njezinog ostalog sadržajnog dijela, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, ima dostatne jasne i neproturječne razloge i o odlučnim činjenicama i pravnom shvaćanju tog suda, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tako nije ostvarena povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upućuje revidentica.

 

Problematizirajući povredu odredbe čl. 8. ZPP-a tužena-protutužiteljica je zapravo svodi na propitivanje čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (što bi proizlazilo iz prvog postavljenog pravnog pitanja), o čemu je ovaj sud prethodno dao svoju ocjenu te ovaj sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi svoje pravno shvaćanje utemeljili i sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

 

Sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a tužena-protutužiteljica je, kao i protivna stranka, dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojem temelji svoj (protutužbeni) zahtjev, što je tužena-protutužiteljica, osporavajući spisu priležeći prijevod oporuke, a ujedno postavljajući protutužbeni zahtjev vezan uz tu oporuku, propustila učiniti, te sud, nepozivanjem tužene-protutužiteljice na podnošenje dokaza koje je ona već u osnovi bila dužna predložiti nije povrijedio odredbe parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 1., u svezi čl. 221. a. ZPP-a, kako to tvrdi revidentica.

 

Time su otklonjeni revizijski prigovori postupovnopravne naravi.

 

Predmet spora u ovom, revizijskom stupnju postupka je protutužbeni zahtjev protutužiteljice da se utvrdi da je pok. A. S. oporukom od 27. travnja 2002. svu imovinu u Republici Hrvatskoj, pokretnu i nepokretnu, u njegovom vlasništvu, ostavio-dodijelio kćerki M. M. iz M., ..., OIB: ..., također u SAD, na adresi ... L., M. V. N. ..., USA.

 

Nižestupanjski su sudovi, pravilno primjenjujući pravo, taj zahtjev odbili uz bitno utvrđenje da spisu prileži sporna oporuka sastavljena na engleskom jeziku, čiji je prijevod (doduše, učinjen po stalnom sudskom tumaču, ali izvan ovoga parničnog postupka) u ovome parničnom postupku osporen od strane tužene-protutužiteljice, a koja i sama svoj protutužbeni zahtjev temelji na toj oporuci, pri čemu stranke (pa niti tužena-protutužiteljica) nisu predložile izvođenje dokaza prevođenjem te sporne oporuke po sudskom tumaču u ovome konkretnom sporu (u smislu dokaznog prijedloga predviđenog odredbom čl. 263., u svezi čl. 251. i 252. st. 2. ZPP-a) uslijed čega su nižestupanjski sudovi, primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, u nemogućnosti utvrđenja volje, tj. prave namjere ostavitelja koja bi proisticala iz te oporuke (u smislu čl. 90. st. 1. Zakona o nasljeđivanju – "Narodne novine" broj 71/1991, 37/1994, 56/2000 – primjenjivim ako bi se uzelo da je oporuka sastavljana u travnju 2002.), protutužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

 

Revizijski navodi usmjereni na to da bi tužena-protutužiteljica imala posebne ovlasti povjerenoj joj u jednom dijelu oporuke; da je samo tužena – protutužiteljica ovlaštena tumačiti volju ostavitelja po sadržaju same te oporuke; da je ona proglašena "povjerenikom oporuke"; da je oporuka podložna tumačenju u skladu sa nacionalnim pravom Sjedinjenih Američkih Država, kao i oni revizijski navodi usmjereni na protutužiteljičinu interpretaciju sadržaja oporuke – neodlučni su, jer da bi se uopće pristupilo razmatranju tih navoda raspravni sud treba izvršiti uvid u oporuku nespornog ili valjano dokazanog sadržaja na službenom jeziku suda (prijevodom po sudskom tumaču izvedenim u konkretnom parničnom postupku u kojem se volja ostavitelja tj. sadržaj oporuke ima utvrditi), što stranke, svojim propustima sudu nisu omogućile. Pri tome se naglašava da je prijevod sporne oporuke osporen u cijelosti (proizlazi iz podneska tužene-protutužiteljice od 18. veljače 2013.).

 

Polazeći od prethodno obrazloženog, neosnovani su i navodi tužene-protutužiteljice da su joj povrijeđena prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97,6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), njezinim člankom 6. (Pravo na pošteno suđenje), člankom 17. (Zabrana zlouporabe prava), članka 18. (Granice primjene ograničenja prava), te člankom 1. Protokola 1. uz tu Konvenciju (Pravo na mirno uživanje vlasništva), kao i njezini navodi o povredama prava zajamčenih odredbama čl. 5., 18., 19., 29. i 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14).

 

Revizijske navode usmjerene na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ovaj sud nije razmatrao, jer se u ovom, revizijskom stupnju postupka, oni ne mogu uzeti u obzir (arg. ex čl. 385. ZPP-a).

 

Tako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je tu reviziju valjalo odbiti, kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu