- 1 - Revd 610/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz L., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica iz G., protiv tužene Z. b. d.d. Z., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž-1211/2018-2 od 5. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovnog broja P-1253/15-39 od 28. lipnja 2018., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom je presudom utvrđena ništetnost i da je bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 27. lipnja 2005. sklopljenog između tužitelja i tužene i to u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom kreditu promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tužene, te je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 2.495,71 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2010., te je odlučeno o trošku postupka.
Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da u prijedlogu postavljeno pravno pitanje nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
Naime, u postavljenom pravnom pitanju tužena problematizira utjecaj tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava na prekid zastarnog roka, no nižestupanjski sudovi, ne prihvaćajući prigovor zastare, svoje pravno shvaćanje nisu vezali uz činjenicu postojanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
Proizlazi, dakle, da se pravnim pitanjem, kakvo je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno, ne može uspješno pobijati drugostupanjska odluka, jer se pravno shvaćanje iz te odluke ne temelji na postavkama na kojima leži to pitanje.
Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
