- 1 -              Revd 2024/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2024/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. V. iz K. S., (OIB: ...) i II. tužiteljice N. V. iz K. S., (OIB: ...), zastupanih po punomoćniku T. V., odvjetniku iz S., protiv I. tuženika A. H. iz K. S., (OIB: ...), II. tuženika B. H. iz Š., (OIB: ...), III. tuženice Lj. H. iz K. I., (OIB: ...), IV. tuženika M. H. iz I. G., (OIB: ...), zastupanih po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz S., V. tuženice M. M. V. iz P. D., (OIB: ...), VI. tuženice B. Ž. iz K. L., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku iz S., te VII. tuženika J. D. S. iz K., (OIB: ...), radi utvrđenja da je isprava neistinitog sadržaja i brisanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2268/2019-4 od 22. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-4844/2018-6 od 23. srpnja 2019., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

 

1. Utvrđuje se da je Zapisnik o posvjedočenju činjenica s potvrdom poslovni broj OU-69/04-16 od 4. studenoga 2005., javnog bilježnika J. D. S., iz K. S. neistinitog sadržaja.

 

2. Briše se uknjižba prava vlasništva koju su tuženik ad. 1 i ad. 2. nad čest. zem. 1327/1, Z.U. 2207, čest. zem. 1327/2, Z.U. 2208 i čest. zem. 1327/3, Z.U. 2212, sve K.O. K. Š., ostvarili temeljem Zapisnika o posvjedočenju činjenica s potvrdom poslovni broj OU-269/04-16 od 4. studenog 2005., javnog bilježnika J. D. S., iz K. S., te su ovlašteni tužitelji temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nad navedenim nekretninama na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena navedenih tuženika.

 

3. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka.“

 

Tužitelji su podnijeli prijedlog da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoji drugačija sudska praksa.

 

Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog tužitelja da im se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 22. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužitelji su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - a u prijedlogu za njezino dopuštenje naznačili su pitanja:

 

1/ „Da li je valjanom primjenom odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) žalbeni sud na osnovi prikljupljenih dokaza mogao utvrditi da je ovlašteni javni bilježnik sukladno odredbama čl. 44., 83. i 85. Zakona o javnom bilježništvu (ZJOB) zakonito sastavio i tužiteljima uručio sporni zapisnik o posvjedočenju s potvrdom od 4. 11. 2005. da bi se na njega mogle primjeniti odredbe čl. 277. Ovršnog zakona.“,

 

2/ „Da li je Županijski sud kao žalbeni sud dužan u obrazloženju svoje odluke očitovati se o svim žalbenim razlozima?“

 

Međutim, predlagatelji nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu nisu naznačili određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njihovog prijedloga kada:

 

- prvo u prijedlogu naznačeno pitanje nije dovoljno određeno da bi se na njega mogao dati jasan i konkretan odgovor, takav - da ne bi ovisio od okolnosti (koje se u pitanju ne navode) svakog konkretnog slučaja, pogotovo kraj jasnog članka 83. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94 i 162/98) koji posebno uređuje sadržaj po javnom bilježniku izdate potvrde „o učinjenoj opomeni, otkazu, ponudi i drugim izjavama koje jedna stranka daje na znanje drugoj da bi time postigla kakav pravni učinak“ (s time da se sa „priopćenjem može spojiti i poduzimanje pravne radnje koju javni bilježnik po nalogu jedne stranke treba izvršiti prema drugoj, npr. ponudu plaćanja, predaje ili preuzimanja kakve isprave ili drugih stvari“), i to odredbom stavka 2, prema kojoj „Javni bilježnik će o zahtjevu stranke sastaviti zapisnik i u njemu će doslovno navesti izjavu koju treba priopćiti, zatim predmet, vrstu, mjesto i vrijeme pravne radnje koju tom prigodom treba obaviti. Zapisnik mora potpisati i stranka.“, u svezi sa odredbom stavka 3, prema kojoj „Sa zapisnikom iz stavka 2. ovoga članka javni će se bilježnik uputiti na naznačeno mjesto protivnoj stranci, kojoj će priopćiti što mu je naloženo i poduzet će odnosnu pravnu radnju. Javni će bilježnik to potvrditi u nastavku zapisnika.“ - ali i (ovdje bitno: obzirom da uređuje pitanje potpisa stranke kojoj se uručuje priopćenje na o tome sačinjenom zapisniku - i predviđa ga samo u slučaju koji je ovdje izostao: kada protivna stranka iznese „odgovor“ i zatraži ili dopusti da se unese u zapisnik) u svezi sa odredbom stavka 4, prema kojoj „Odgovor protivne stranke unijet će se u zapisnik samo ako ona to zatraži ili dopusti. U tom slučaju protivna je stranka dužna potpisati zapisnik (članak 44)“,

 

- je takvo, neodređeno ili neprecizno, odnosno uopćeno i drugo pitanje: sve i obzirom da odgovor o pitanju sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke daje već i sama odredba čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“ - a koja niti u jednom dijelu ne govori o obvezi žalbenog suda da se u obrazloženju svoje odluke očituje o baš svemu što žalitelj želi ili o „svim žalbenim razlozima“ (pa i o onim koji nisu od odlučnog značenja za predmet spora),

 

- postavljenim pitanjima predlagatelji u stvari sugeriraju ocijeniti samo je li ovdje, prema okolnostima konkretnog slučaja - i to onim koje oni drže istinitim i pravilnim te ih selektivno izvlače iz konteksta presude (uz to preocijenjujući provedene dokaze), pravilno odlučeno o predmetu spora,

 

- uostalom, niti jedno od navedenih pitanja ne polazi od onog što je u postupku utvrđeno i na čemu je osporena presuda temeljena, što ih čini (jer se u ovome stupnju postupka ne može preispitivati činjenično stanje) nevažnim i za odluku o predmetu spora - a napose za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu,

 

- podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih (uopćenih) pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tužitelja (kada bi se i ocijenila jasnim i određenim, takvim - odgovor na koje ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja i da bi se na njih mogao dati jasan i načelan odgovor, kakav se traži za dopuštenost revizije) nisu važna za odluku o predmetu spora (iako se dio njih odnosi samo na taj konkretni predmet), a pogotovo nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 1. rujna 2020.