- 1 -              Rev 1013/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1013/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz K. Š., koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S., protiv tuženika E. o. d.d. P. S., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. p., P. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-242/2014 od 3. rujna 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj Pnš-586/11 od 30. svibnja 2014., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-242/2014 u dijelu izreke pod toč. II/2. i toč. III. te se sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj Pnš-586/11 od 30. svibnja 2014. u dosuđujućem dijelu.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.750,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužiteljici s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 68.600,00 kn sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29 ZOO, tekućom od utuženja 18. studenog 2011. godine do isplate ."

Za više zatraženo po ovom osnovu u iznosu od 35.900,00 kn tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

II Prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici s osnova imovinske štete i to za tuđu njegu i pomoć potrebnu od utuženja iznos od 3.400,00 kn za tuđu pomoć u kućanstvu potrebnu od utuženja iznos od 1.300,00 kn, za uništenu odjeću i obuću iznos od 1.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. St.2 ZOO-a tekućom od utuženja 18. studenog 2011. godine pa do isplate.

 

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.445,07 kn.«

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

»I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću broj Pnš-586/11 od 30. svibnja 2014. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 35.900,00 kuna s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

 

II. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika, pa se u dosuđujućem djelu presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću broj Pnš-586/11 od 30. svibnja 2014.:

 

1. potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici:

 

-s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, iznad već pravomoćno dosuđenog iznosa od 6.000,00 kuna, daljnji iznos od 16.000,00 kuna sa zateznom kamatom određenoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a koja teče od 18. studenoga 2011. do isplate,

 

-s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, iznad već pravomoćno dosuđenog iznosa od 550,00 kuna, daljnji iznos od 920,00 kuna sa zateznom kamatom određenoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a koja teče od 30. svibnja 2014. do isplate i

 

-s naslova naknade štete za uništenu odjeću i obuću iznos od 260,00 kuna sa zateznom kamatom određenoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena koja teče od 30. svibnja 2014. do isplate,

 

2. preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati:

 

-s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, daljnji iznos od 46.600,00 kuna s dosuđenom kamatom,

 

-s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, daljnji iznos od 1.930,00 kuna s dosuđenom kamatom,

 

-s naslova imovinske štete za uništenu odjeću i obuću daljnji iznos od 1.040,00 kuna s dosuđenom kamatom, te

 

-s naslova imovinske štete za tuđu pomoć u kućanstvu iznos od 1.300,00 kuna s dosuđenom kamatom,

 

pa se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću broj Pnš-586/11 od 30. svibnja 2014. kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.445,07 kuna, na način da ista glasi:

 

Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.790,50 kuna.«

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica podnosi reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da dosudi zatraženu naknadu štete te troškove parničnog postupka sukladno podijeljenom omjeru suodgovornosti štetnika i oštećenika 50:50.

 

U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao nedopuštena odbaci, podredno odbije kao neosnovana. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b tog Zakona.

 

S obzirom da je u ovom predmetu drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, to je prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a ZPP samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne i nematerijalne štete prouzročene tužiteljici u štetnom događaju 18. veljače 2011.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

-            da se prometna nesreća dogodila ... u 5:20 sati na državnoj cesti D-8 T. S., kada je osobni automobil VW Polo kojim je upravljao J. T., krećući se iz pravca T. prema S. desnom stranom kod benzinske postaje I. u K. L. naišao na automobil Opel Vectra koji se nalazio zaustavljen, poprečno na traci kojom se kretao VW Polo;

 

-            da se prometna nesreća dogodila u noćnim uvjetima vožnje, na mjestu koje je vrlo slabo osvijetljeno i ne postoji ulična rasvjeta, osim slabog neonskog svjetla od reklame na kojoj piše I.;

 

-            da je tužiteljica prije ove nesreće upravljala osobnim automobilom Opel Vectra, te da je vozilom došla do sjevernog dijela benzinske postaje, pa kada je utvrdila da tamo nema goriva za njezin automobil, da je odlučila automobilom doći do južnog dijela benzinske postaje, što uključuje prijelaz preko kolnika s dvostrukom punom horizontalnom crtom, da se na tom putom osobni automobil Opel Vectra ugasio i zaustavio na sredini kolnika, pa je suvozačica E. Š. počela gurati zaustavljeni automobil, a u tome joj je pomagao vozač automobila koji je naišao iz pravca S. prema T., te da je za vrijeme tog guranja automobila u smjeru juga, prema zapadnom ulazu u južni dio benzinske postaje, vozač automobila koji je naišao iz pravca S., uočio dolazak automobila iz smjera T., pa da je odgurnuo suvozačicu E. Š., a i sam se trkom udaljio od zaustavljenog automobila Opel Vectra, pa su oni na taj način izbjegli nesreću, dok je u srazu VW Polo i Opela Vectra nastradala tužiteljica, koja nakon izlaska iz automobila nije uspjela izbjeći nalet nailazećeg automobila;

 

-            da je u trenutku nesreće, na automobilu Opel Vectra bilo upaljeno samo stražnje desno pozicijsko svjetlo;

 

-            da se prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke, osobni automobil Opel Vectra nalazio u mirovanju na južnoj kolničkoj traci, a nailaskom automobila VW Polo isti prednjim dijelom udara u stražnju bočnu stranu automobila Opel Vectra, nakon čega je automobil Opel Vectra odbačen prema jugu, a automobil VW Polo se nastavio gibati do konačnog zaustavljanja;

 

-            da je brzina automobila VW Polo pred sraz iznosila 94 km/h, a da je vozač J. T. reagirao kad je do mjesta sraza bio udaljen 40 metara, vozilo da bi se zaustavilo da se kretalo brzinom od 61 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od ove;

 

-            da je vozač osobnog automobila VW Polo u kaznenom postupku Općinskog suda u Splitu broj K-1413/11 od 28. siječnja 2013. pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, uvjetno na tri godine.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio doprinos sudionika u ovoj prometnoj nesreći u omjeru od 45% za tužiteljicu i 55% za vozača J. T., osiguranika tuženika, dok je drugostupanjski sud preinačio navedenu presudu u dijelu su odgovornosti sudionika prometne nesreće na način da ocjenjuje doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja daleko većim od doprinosa tuženikovog osiguranika i to u omjeru od 80%, a doprinos tuženikovog osiguranika u omjeru od 20%.

 

Međutim, takvo shvaćanje drugostupanjskog suda ne prihvaća i ovaj sud pa je osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 192. ZOO.

 

Imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj odredbe čl. 192. ZOO prema shvaćanju ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom konkretnom slučaju omjer odgovornosti u visini od 45% na strani tužiteljice, odnosno da je njen doprinos nastanku štete u događaju podjednak doprinosu osiguranika tuženika. To iz razloga što se osiguranik tuženika kritične zgode kretao brzinom znatno većom od dopuštene (94 km/h, a dopuštena je brzina 50 km/h na tom području), u uvjetima noćne vožnje, vlažnog kolnika i slabije vidljivosti, dakle brzinu kretanja nije prilagodio uvjetima na kolniku radi čega je i udario zaustavljeno vozilo tužiteljice i isto zajedno s tužiteljicom odbacio i tužiteljici nanio teške tjelesne ozljede.

 

Prema tome na temelju utvrđenih odlučnih činjenica i prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za podijeljenu odgovornost iz čl. 192. ZOO i to omjer odgovornosti 45% na strani tužiteljice i 55% na strani tuženice.

 

Stoga je radi pravilne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.750,00 kuna, a sve na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.