- 1 -              Rev 2693/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2693/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z. iz G., OIB:..., koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u V., protiv tuženika V. O..o.o., V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-124/18-2 od 19. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda Virovitici broj Pr-50/2016-26 od 22. studenoga 2017., u sjednici održanoj 1. rujna 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužiteljici plaćati rentu u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn počevši od 15. veljače 2014. „pa nadalje, doživotno“, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 20.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici počevši od 1. prosinca 2014. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plaćati rentu u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke); odbijen je zahtjev tužiteljice za plaćanje rente za razdoblje od 15. veljače 2014. do 30. studenoga 2014.; za plaćanje rente počevši od 1. prosinca 2014. doživotno; odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 7.087,50 kn (toč. II. izreke) te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 703,12 kn (toč. III. izreke).

 

              Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13-dalje: ZPP). Predlaže da ovaj dopusti reviziju, ukine nižestupanjske presude  i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je dopuštena, ali neosnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog profesionalnog oboljenja.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno

 

- da je tužiteljica radila na poslovima šivača oko dvadeset pet godina;

 

- da je kod tuženika bila zaposlena u razdoblju od 24. veljače 2011. do 14. veljače 2014., kada joj je ugovor o radu prestao istekom vremena na koje je sklopljen;

 

- da je tužiteljica kod tuženika neko vrijeme radila na pripremi na šivanju, koji posao se obavlja na plohi i sa spuštenim rukama, a od travnja 2011. da je radila na stupnoj mašini prilikom kojeg rada su laktovi oslonjeni na radnu plohu, a ruke se nalaze u povišenom položaju;

 

- da su se kod tužiteljice u rujnu 2011., kao posljedica dugogodišnjeg rada šivača javili karakteristični simptomi bolesti kubitalnog kanala desne ruke, kao profesionalne bolesti;

 

-da se tužiteljica zbog profesionalne bolesti više ne može zaposliti u struci niti pronaći neki drugi posao.

 

Pritom nižestupanjski sudovi ocijenili su neosnovanim tvrdnje tuženika da s obzirom na vrijeme provedeno na radu kod njega i pojavu simptoma bolesti on ne može u cijelosti biti odgovoran za štetu koju tužiteljica trpi nastankom profesionalne bolesti te su odbili izvođenje dokaza na okolnost utjecaja rada kod tuženika na razvoj profesionalne bolesti.

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Tuženik u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje više pitanja, od kojih za pitanje

 

„Treba li se prilikom ocjene odgovornosti posljednjeg poslodavca za naknadu štete zbog nastanka profesionalne bolesti uzeti u obzir i doprinos rada kod drugih poslodavaca u nastanku te profesionalne bolesti?“

 

daje i razlog važnosti.

 

              Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ 59/96, 94/96, 114/03,100/04, 86/08, 116/08 i 75/09-dalje: ZZR), a koju odredbu s obzirom na vrijeme nastanka štete treba primijeniti u konkretnoj situaciji, poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

 

U stavku 2. istog članka uređeno je oslobođenje poslodavca od odgovornosti te je propisano da se on može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

 

U ovoj pravnoj stvari sudovi nisu utvrdili da postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu čl. 15. st. 2. ZZR.

 

Prema utvrđenju sudova, koje utvrđenje naznačujući naprijed navedeno pitanje prihvaća i tuženik, na razvoj profesionalne bolesti utjecao je i rad kod ranijih poslodavaca i rad kod tuženika. Dakle, i treće osobe zajedno s poslodavcem prouzročile su štetu.

 

Prema odredbi čl. 1107. st. 3.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti.

 

Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi, neovisno o činjenici da tužbom nisu obuhvaćeni i raniji poslodavci tužiteljice, primijenili  materijalno pravo kada su tuženika kao solidarnog obveznika obvezali na naknadu cijelog iznosa štete, odnosno plaćanje rente u cijelom iznosu.

 

Slijedom iznesenog, kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 1. rujna 2020.